Komadina: Ako sam ja bio neuspješan, a oni uspješni, zašto su izgubili izbore?

Kandidat za predsjednika SDP-a Zlatko Komadina u razgovoru za
Hinu govori o unutarstranačkoj kampanji, koja je ovoga putra počela oštrije
nego ikad, HDZ-u i ideološkim podjelama u društvu, a na prozivke zbog
napuštanja ministarske dužnosti nakon samo tri mjeseca uzvraća – “ako sam
ja neuspješan, a oni uspješni, zašto su izgubili izbore”.

Unutarstranačka
kampanja ovoga je puta krenula prilično oštro. Hoće li se nakon izbora moći
smiriti strasti i postoji li bojazan od raskola u SDP-u?

– Naše kolegice i kolege pozivam na okupljanje. Moj
habitus, retorika i poruke koje šaljem usmjereni su okupljanju, upravo zato da
ne startamo iz podjela, da nema teških riječi. Na žalost ih je bilo, nadam se
da ih u nastavku kampanje više neće biti. Nakon što završe izbori, SDP mora
biti najbolja, u ovom trenutku, na žalost, oporbena stranka. Da bi bila
uvjerljiva i imala povjerenje građana, prvo moramo vratiti povjerenje među
sebe. Posljednjih smo godina, na žalost, gubili ljude u stranci, gubili smo
koalicijski kapacitet, marginalizirali ljude, raspuštali organizacije. Takav
model rada nikad nisam zastupao. Smatram da SDP treba mijenjati na način da
bude demokratskiji i decentraliziran jer će takav biti prihvatljiviji. Danas
nismo na vlasti jer nam je nedostajalo 100 – 200 tisuća glasova. Moramo imati
retoriku i politike kojima će građani vjerovati, moramo vratiti birače koje smo
negdje putem pogubili i koji postaju pomalo protestni birači, ne samo s naše
strane, nego i sa strane HDZ-a i onda se događaju “mostovi”. Mi smo s
vremenom iznjedrili niz stranaka ljevice, sastavljenih od naših bivših članova.
Treba se pitati zašto su nas ljudi napustili, što se s nama događa i kakav je
to način rada u SDP-u da ne možemo biti zajedno.

Čini se da je
unutarstranačka kampanja svojevrstan nastavak one za parlamentarne izbore.
Zoran Milanović fokusiran je na HDZ. Može li u takvoj, visoko ideologiziranoj
kampanji vaša smirena retorika doći do izražaja?

– Živimo u 21. stoljeću i trebamo se okrenuti temama koje
novo vrijeme donosi. Ne treba našu mladost opterećivati temama koje su
zaključene u prošlosti. Ali kada pitate, reći ću ono što godinama govorim.
Protiv sam politike partizana i ustaša. Imam jasne stavove o antifašizmu jer je
Hrvatska na njemu utemeljena. To su naše vrijednosti, istaknute u preambuli
Ustava koje, na žalost, nisu jasno pretočene u zakone, pa se kod nas može
događati neoustaštvo, ksenofobija i protesti u tom smislu, odavanje počasti NDH
i izjave visokih dužnosnika sadašnje Vlade o tome da je antifašizam floskula.
Što se tiče vrijednosti, naravno da je tu svaki SDP-ovac u potpunosti na istoj
strani, no nisam za korištenje podjela kako bi se ‘bildali’ politički mišići.
Parlamentarni izbori pokazali su da su nam, na žalost, ustaše i partizani
dobrodošli da ulovimo HDZ u smislu biračke podrške, ali tom retorikom nismo
mogli dobiti dovoljnu podršku za većinu u Saboru, niti stvoriti koalicijski
kapacitet da tu većinu bar postizborno možemo zatvoriti.

Jeste li suglasni s Milanovićevim
ocjenama da u parlamentarnim strankama na desnici sjede filofašisti?

– Da, među njima ima ljudi koji štuju ksenofobične i
neofašističke vrijednosti. Teško mi je govoriti o imenima, ali to se može
zaključiti po retorici, pa čak i gospodina Karamarka, a sada i nekih ministara.
Grozi me da je retorika u Saboru sada tvrđa nego 90-ih, kada je nastajalo
višestranačje. To ne može biti matrica na kojoj ćemo graditi politiku. Mi imamo
jasne vrijednosti antifašizma, koje trebaju biti ugrađene u odgoj i
obrazovanje, ali i biti obveza svih dužnosnika, i desnih i lijevih. Ne može
desna opcija zazivati ustaštvo, a jedino lijeva imati pravo da brani
antifašizam, jer to je vrijednost o kojoj se nema što raspravljati. Što se tiče
obrane vrijednosti antifašizma, s HDZ-om sam se hrvao od davnih vremena, i
nemam namjeru to posebno dokazivati, to je za mene aksiom. Niti je Milanović
partizan, niti je Karamarko ustaša, obojica moraju biti antifašisti, a za
Zorana znam da jest.

Zamjera vam se
manjak energičnosti i pripadnost “starom SDP-u”, koji, kako tumače
vaši oponenti, ne može privući mlade niti dati stranci novu energiju?

– Za razliku od nekih mojih kolega koji me kritiziraju, u
SDP-u sam od njegova osnutka. Ne kažem da je trajanje kvaliteta, ali sigurno
pokazuje stav. Od prvog dana živim iste vrijednosti, vrijednosti
socijaldemokracije. Ako 25 godina vodim izborne bitke u ime SDP-a, ako
najboljim rezultatima doprinosim stranačkom rejtingu, ako vodim Županiju koja
je po ocjenama jedna od najuređenijih i najuspješnijih županija u Hrvatskoj,
nije li to najbolji dokaz energije. Priznajem da imam mane, da nisam savršen
kao neki moji kolege. Zastupam timski rad i tako se namjeravam ponašati i
dalje. Ne mislim se baviti objedima kakvih je bilo ovih dana, gdje su neke moje
kolege blaćene raznim epitetima iz naše faune. Nije ratno stanje, ovo su
demokratski izbori unutar stranke i moramo ih voditi tako da ne štetimo ugledu
stranke i povjerenju građana u SDP. Po meni, nije veći frajer tko dalje ili
više pljune po HDZ-u. Važni su argumenti.

Zauzimate se za
demokratizaciju izbornih procesa unutar stranke. Kako se u to uklapa činjenica
da niste podržali uvođenje preferencijalnog glasovanja za delegate na izbornoj
konvenciji SDP-a?

– To bi bilo kvazi-preferencijalno glasovanje, surogat,
izvedenica iz ničega u ništa. Moj program jest preferencijalno glasovanje,
decentralizacija stranke, razmatranje proširenja modela “jedan čovjek –
jedan glas” i na druge dužnosti, za delegate i kandidate za Sabor. Kad je
riječ o ovome što je kolega Arsen Bauk predlagao za predstojeću konvenciju,
pravila se ne mijenjaju usred igre, sve da su i genijalna, a ova to nisu jer su
sužavala prava članstva. Samo jedan preferencijalni glas nije dobar model za
izbor delegata, jer znači da će se glasati samo za najpoznatijeg, a znamo da je
to u svakoj sredini bivši ministar. To nije bila nikakva demokratizacija, nego
promjena pravila usred igre i “navlakuša” za nas koji smo za
demokratizaciju stranke kako bismo se izjasnili protiv. Mi jesmo bili protiv
jer smo odmah shvatili što je to, a na kraju su sami predlagači povukli
prijedlog.

U svom ste
programu naglasak stavili na novu socijaldemokraciju, no pod tim se pojmom
danas podrazumijeva štošta. Jeste li osobno za socijaldemokraciju Blairova ili
Varoufakisova tipa?

– To ne bi bili ni Blair ni Varoufakis. Naravno da čovjek
ima uzore i svaka čast ljudima koji pronose socijaldemokraciju u svojim
zemljama, prije svega u EU, ali isto tako, živimo u svijetu koji više nije
liberalan, nego je na sceni neoliberalni kapitalizam. Mi smo dužni u retorici,
a pogotovo u provedbi, još se više zalagati za načela socijaldemokracije, prije
svega toleranciju i solidarnost, brigu za čovjeka. Mi u SDP-u nismo dovoljno
brinuli ni o vlastitim članicama i članovima, nismo ih dovoljno uključivali u
odlučivanje. U vlastitim redovima nismo dokazali obrazac socijaldemokratskog
ponašanja, a u ostvarivanju uvjeta za Hrvatsku kao socijalnu državu još smo na
početku. U Europi vladaju uvjeti sve surovijega neoliberalizma, u kojima se
maksimiziraju profiti kompanija, sve manji broj pravnih i fizičkih osoba
raspolaže sve većim društvenim bogatstvom, a ogroman broj građana ima sve manje
i postaju sve siromašniji. Taj proces se događa i u Hrvatskoj. Vlada Kukuriku
koalicije zaboravila je Plan 21, a socijaldemokratske poteze vukli smo tek u
zadnjoj godini mandata, kada smo donijeli zakone koji su se ticali kvalitete
života građana, poput onoga o “švicarcu”. To je bilo prekasno jer
građani nisu osjetili efekte u tolikoj mjeri da bi nam dali veću podršku na
izborima. Građani moraju jasno vidjeti rezultate i znati kako dalje namjeravate
upravljati brodom, pri čemu je najvažnija vjerodostojnost kroz usta naših
čelnih ljudi, pogotovu kad imaju odgovornost vlasti.

Milanovićevoj
Vladi ste zamjerali neoliberalizam. Kojim je potezima to pokazala?

– Primjerice, meni nikad mi ne bi palo na pamet uvesti
outsourcing u javna poduzeća i ustanove. Država mora poslovati po načelu
uravnoteženih prihoda i rashoda, ali outsourcing je otpuštanje pomoćnih
radnika, koje onda zapošljavaju privatne tvrtke, koje zaradu mogu ostvariti
jedino kroz smanjenje plaća. To, po meni, socijaldemokrati ne rade. Ako nemate
dovoljno radnih mjesta ne možete provoditi takve projekte, posebno uz ovakvu
stopu nezaposlenosti mladih, koja pada u velikoj mjeri zbog iseljavanja.

I sami ste bili
u Vladi, ali to nije dugo trajalo. Mogu li članovi SDP-a biti sigurni da nećete
ponovno odstupiti pod pritiskom?

– Svoju Vladu podržavam, a kad ste na vlasti, onda nećete
govoriti protiv svojih, ako ste iole korektan član stranke. I onda, kad je puno
šutnje, guranje pod tepih, taj tepih se podiže i onda tek kad dođu
unutarstranački izbori progovorimo o tome. Sve je to zato što naše politike
nismo komunicirali tamo gdje je trebalo, u stranci. Prije nego što smo ih
artikulirali na stranačkim forumima i tijelima, mi smo znali čitati u medijima
o potezima koje namjeravamo poduzeti. Kratko sam bio ministar, razloge ostavke
neću ponavljati. U tri mjeseca ne može se ocijeniti je li netko uspješan ili
neuspješan. Građani su na izborima pokazali da mi to nisu zamjerili, izabrali
su me s 54 posto, a stranački kolege na konvenciji sa 75 posto glasova,
neposredno nakon te ostavke. Mogao bih biti zločest pa reći da je iza mene još
sedam-osam mojih kolega otišlo iz Vlade, a za ove koji su ostali reći da su
izgubili izbore. Ako sam ja bio neuspješan, a oni su bili uspješni, zašto onda
nisu dobili izbore? U svom izbornom programu kolege upućujem da se zapitamo
jesmo li mi pobijedili na izborima. Jesmo li pobijedili na predsjedničkima,
lokalnima, dvama euroizborima?

Postoje
spekulacije kako pregovori s Mostom, da ste ih osobno vodili, ne bi završili
tako da HDZ dobije prigodu sastavljati Vladu. Jeste li s tim suglasni?

– Pregovarao sam godinama, na razini županije, ali i na
državnoj razini. Stojim iza onoga što kažem i to ljudi poštuju. Da je bilo po
mom, danas bi IDS i dalje bio s nama u koaliciji, pa ne bismo morali tumačiti
da imamo isti rezultat kao HDZ tek ako pribrojimo IDS, koji formalno nije išao
s nama. Zašto nisu? Mogli su i trebali. Meni prigovaraju da nisam vodio listu u
osmoj izbornoj jedinici. Vodio sam je dva puta i to najuspješnije u Hrvatskoj,
a ovoga puta nisam upravo zbog pitanja vjerodostojnosti. Pa ne mogu voditi
listu nakon četiri godine, a ne izvršiti ni jedno izborno obećanje koje sam dao
u osmoj jedinici, pogotovo jer se nisam slagao s politikom moje stranke prema
SDP-u Istre, koji je dva puta raspuštan, niti politikom prema IDS-u. Zauzimao
sam se za decentralizaciju, Žutu lokvu, Istarski ipsilon, prugu do Zagreba i
dalje prema Mađarskoj. Sada pogledajte nakon četiri godine, jesmo li mi ispunili
ta obećanja? Da idem na izbore i kažem biračima da sam lagao prije četiri
godine? Vjerodostojnost je u politici najvažnija, bez vjerodostojnosti ne
možete dobiti povjerenje građana, ali ni svojih stranačkih kolega. Nisam
makijavelist, ne mislim da je sve dopušteno da bi se postigao cilj, pa nisam ni
pobornik ovako vođenih poslijeizbornih pregovora, da se sve može potpisati samo
da biste došli u poziciju vlasti ili prokazali da je netko “blentav”.
Ne pregovaraš s figom u džepu, nego iskreno i realno, da ti ljudi vjeruju, da
želiš stvoriti koaliciju prije svega za bolju Hrvatsku. Zapitajmo se jesu li
bili suglasni da stupimo u koaliciju s HDZ-om ili da koketiramo s HDSSB-om? Mi
smo imali jednoglasnu odluku Glavnog odbora da će mandatar biti kolega Zoran
Milanović i da nećemo u koaliciju s HDZ-om, a onda se na Predsjedništvu pila
okrenula naopako. Tražio sam da se ponovo sazove Glavni odbor, a čak i da je on
glasovao za tripartitnu koaliciju, želim da se jasno zna da sam protiv
koalicije s HDZ-om u bilo kojoj verziji. Postoji linija preko koje se ne
prelazi, ako treba bolje je časno otići u oporbu nego nečasno osvojiti vlast.

Špekulira se da
se kao predsjednik stranke ne biste kandidirali i za premijera, nego da biste
to mjesto prepustili nekom drugom?

– Danas biramo predsjednika SDP-a, a o premijeru ćemo
govoriti kad budemo u situaciji parlamentarnih izbora. Želim kao predsjednik
stranke biti na terenu, sa članovima. Uključiti ih, čuti i vidjeti. Više ljudi
koji se međusobno poštuju, više zna i pobjeđuje. SDP ima puno kvalitetnih i
pametnih ljudi koji mogu biti i premijeri i ministri. U svom političkom
programu se zauzimam i za predizbore u stranci pa će stranka odlučiti tko će
biti naš premijer. Mi smo već u stranci imali taj model, kada kandidat za
premijera nije bio predsjednik SDP-a, nego Ljubo Jurčić. Dakle, taj je model u
SDP-u već postojao.