Stanovnici Jovića kod Imotskog u strahu: Dio sela pripast će Bosni i Hercegovini?

Nema mira u
Vinjanima Gornjim, jednim od rubnih sela u Imotskoj krajini, koja graniče sa
područjem susjedne Bosne i Hercegovine. Posebno specifično stanje je u zaseoku
Jovići, čiji su žitelji zabrinuti zbog najnovijih pokušaja, kako oni smatraju,
revidiranja državne granice na svekoliku štetu, ne samo žitelja okolnog
područja. Posljednjih tjedana intenzivirani su pokušaji nadležnih institucija
bosankohercegovačkih graničarskih i carinskih službi, ali i onih s hrvatske
strane, da izvrše formalnu preinaku rubnog područja ovog dijela međudržavnog
pojasa. 

Otegotna okolnost odvijanja čitavog postupka leži i u činjenici kako je
u Hrvatskoj predmet interesa javnosti ponajviše usmjeren na predstojeće
parlamentarne izbore. Stoga mještani smatraju kako je nekome u interesu da se
čitav postupak provede nekako na brzinu, naglo i bez uvida u stvarno stanje
stvari na terenu. A tu su stvari, kako Jovići smatraju, i više nego jasne.
Posljednja značajna promjena državnih granica na ovom području dogodila se
daleke 1718. godine Požarevačkim mirom. Tada su na ovom području utvrđene
granice između Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koje su se stoljećima poštivale,
bez obzira na državna uređenja i društvene odnose koji su vladali između samih
država ili nosilaca etativnog uređenja. Kao vjeran spomenik tom davno minulom
vremenu, još uvijek svjedoče i kamene oznake, poznate pod oznakom “mejaša”, kao
oznake rubnih dijelova samih graničnih crta.

Najnovijim
nastojanjima i preinakama državnih oznaka, ta bi međudržavna granica prolazila
kroz sami zaseok Joviće. Takvom podjelom, značajan dio kuća i gospodarskih
objekata pripao bi Bosni i Hercegovini, a dio bi ostao u Hrvatskoj. No, da
stvari izgledaju još neobičnije, pobrinuli su se kartografi, očito
nepripremljeni za čitav posao. Njihovim rješenjima dogodile bi se i potpuno
nemoguće stvari, poput takvih da jedan dio kuće, u privatnom vlasništvu, ostane
unutar hrvatskih državnih granica, a drugi dio bi pripao području
bosanskohercegovačkog državnog uređenja.

U zaseoku Jovići
zatekli smo nekoliko mještana raspoloženih za iznošenje vlastitog mišljenja o
cijelom slučaju. Tako nam je Ana Jović ispričala zanimljivu anegdotu:

– Po prijedlogu
promjene granice i moja kuća bi bila podijeljena. Ne samo moja, ima ih više u
selu takvih. Prije nekoliko dana bio je neki službenik, motao se po selu, nešto
je mjerio, snimao, ne znam ni ja točno i zatekao se čovjek ispred naše kuće.
Pozvali smo ga na kavu, nek’ napravi malu pauzu, što je i prihvatio. Međutim,
malo sam se našalila i čovjek je odustao od kave, uskočio u auto i otišao ko’
da ga vuci gone.

Pa što je to bilo tako strašno u toj šali? – priupitali smo.

– Ne znam je li
bilo išta strašno, ali upitala sam čovjeka, kad je već prihvatio poziv na kavu,
je li ponio putovnicu. Začuđeno me upitao zbog čega ga to pitam. Zato, rekla
sam mu, što zbog te tvoje podjele granice, kavu kuham u kuhinji, koja se nalazi
u BiH, a poslužujem u dnevnom boravku, koji se nalazi u Hrvatskoj. Pa ako
misliš popiti kavu u miru, izvoli pokazati putovnicu. Očito, nije mu se
svidjela šala – kroz smijeh će gospođa Ana.

U selu smo zatekli
i Antu Jovića koji je također vidno nezadovoljan postojećim prijedlozima i
rješenjima uređivanja postavki državnih granica:

– Ovo stvarno nema
smisla. Kakva je to granica ako ti je kuća u jednoj državi, a garaža, koja je
dva metra od kuće, u drugoj državi? Šta to treba značiti? Znači, ako ću ući u
auto u svojoj garaži, morat’ ću nekome pokazati putovnicu. To nema nikakva
smisla. Pa vidi li itko odgovoran u Zagrebu što se ovdje dešava?

Što ukoliko se stvari ne promijene?

– Moraju se
promijeniti, nešto se mora promijeniti. Postoje institucije koje moraju
odraditi svoj dio posla, svi se povijesni dokumenti nalaze u arhivima, od toga
treba polaziti, nije granica od jučer. Ali ako baš budemo morali, nećemo valjda
biti prisiljeni grabljama, vilama i motikama rastjerivati kartografe po selu…-
kroz smijeh će i šalu gospodin Jović.

Eto. Grablje, vile
i motike kao sredstvo rješavanja aktualnih međudržavnih graničnih problema. Pa
neka netko kaže kako je, uz ovoliku infrastrukturu, poljoprivreda u Imotskoj
krajini potpuno na koljenima. No, šalu na stranu. U čitavoj priči žitelji
Jovića još uvije pronalaze dovoljno prostora za šalu, iako im je trenutno
najmanje do zbijanja šala. Ono što ih zapravo ponajviše muči je pitanje čija
politika dijeli sela po Imotskoj krajini? Ona iz Sarajeva? Ili ona iz Zagreba?
Ona iz Bosne i Hercegovine? Ili ona iz Hrvatske?