Na mladima svit ostaje: Roko Blažević: “Kad god se otvori prilika, važno ju je iskoristiti”

Rano ga je krenulo, no Roko se ne zanosi dosadašnjim uspjehom i ustrajno nastavlja raditi dalje. 18-godišnji Splićanin, 2016. godine, odnio je pobjedu u Pinkovom showu “Zvezdice”, a nakon toga uslijedio je rast u njegovoj pjevačkoj karijeri.

Kakvo si iskustvo stekao u show-u „Pinkove zvezdice“?
– Stvarno lijepo iskustvo, onako neočekivano. Otišao sam tamo nakon hrvatskih „Zvjezdica“ i nisam ništa očekivao, samo sam rekao: „Idemo pokušati! Stvarno, da mogu ponoviti svakako to i bih. Oni su pokazali svoju veličinu time i bilo odlično.

Kako usklađuješ svoje pjevačke obveze sa školskima?
– Tijekom školske godine, trudim se smanjiti gaže. Stvarno je teško jer stalno putujem za Beograd pa pokušavam sve to uskladiti. Neki profesori su popustljivi, neki baš i nisu, hvala Bogu. Ali eto, svake godine u zadnjih tjedan dana bude najviše ispita, no uspijem sve nadoknaditi. Ljeti se stoga trudim imati što više gaža.

Planiraš li dalje graditi svoju karijeru?
– Planiram nakon srednje škole upisati Glazbenu akademiju u Zagrebu ili MPA akademiju Glazbene produkcije i multimedije. Svakako mislim nastaviti u tom smjeru, a onda priželjkujem nekakav singl. Škola je još uvijek na prvom mjestu iako je pjevanje najveća ljubav.

Kako je uopće počela tvoja pjevačka priča?
– Mislim da je počelo nakon „Supertalenta“ 2011. godine kad sam bio još „mali kepec“.. Rekao sam onda da idem probati i nakon toga mi se baš svidjela ta energija koju dobiješ od publike i koju preneseš publici. I eto, počeo sam nastupati po Splitu i okolo. Počeo sam radit na sebi. Sada stvarno idem prema tome. Prije sam išao u glazbenu školu, ali to je više klasika, učio sam svirati klavir. Nakon show-a sam otišao u glazbenu radionicu „Zlatni mikrofon“ i ubiti sam tu počeo. Tu su krenili nastupi, festivali…

Što smatraš ključem daljnjeg pjevačkog uspjeha?
– Mislim da je ključ samopouzdanje koje je meni donijelo stvarno mnogo toga. Zatim naravno trud, rad… Sada kada mi ljudi kažu rad, rad, rad… Ne znam, prije nisam toliko vjerovao u rad te sam smatrao da je sve u talentu, ali nakon nekog vremena primijetiš stvarno koliko narasteš, nesvjesno. Osim toga važno je vjerovati u sebe i biti svoj.

Kako su tvoji prijatelji i kolege reagirali na tvoje uspjehe?
– Zavisi kako tko, ali stvarno nikada nije bilo nekakvog ruganja ni zlih komentara i slično. Netko bi to shvatio ozbiljno, a netko kao neku zezanciju, nešto bez veze. Ali stvarno mogu reći da sam dobio veliku podršku, pogotovo tako od najbližih prijatelja i obitelji naravno.

Imaš li neku poruku za mlade?
-Treba vjerovati da uvijek možemo više i treba pokušati, ne možeš ništa izgubiti. Uvijek može bolje te nikad ne treba prestajati s radom i s rastom. I kada god se otvori nešto, zgrabi to jer nikad ne znaš kad će ti se opet to ponoviti.

Tko te najviše poticao na rad i trud, kome si najviše zahvalan što te usmjerio na pravi put?
– Od malena sa mnom radi u „Zlatnom mikrofonu“ Dubravka Pleško, ona mi je mentorica. Najveća zahvala ide pogotovo obitelji jer mislim da bez njihove podrške, da me oni nisu toliko podržavali i vjerovali u mene, ne bi ja dogurao do ovdje.

Reci nam nešto o svojoj pjesmi „Podsjećaš na ljubav“.
– Pjesma je izašla prije par mjeseci. Tekst i melodiju napravio je Danijel Alibabić, crnogorski pjevač, aranžman je napravio Nemanja Mihajlović, muzički producent s Pink-a. Ta pjesma se dogodila dok sam bio na Pink-u, tada me Daniel primijetio i javio mi se te je po završetku show-a napravio pjesmu za mene.

Planiraš li u budućnosti ostati dosljedan žanru ove pjesme ili želiš napraviti nešto drugačije?
– Ova pjesma je baš moj đir, balada i nekakva doza drame, emocije. Bit ću dosljedan sam sebi, ne mislim odskakat od sebe jer mi je najvažnije da se ja dobro osjećam u onome što radim, a ne da svima udovoljavam. Muzika me ispunjava i htio bih to raditi na pravi način. Pronalazim se u tim baladama, pjesmama Olivera Dragojevića, Tonija Cetinskog, Toše Proeskog, Sergeja Ćetkovića te bi i sam išao tim putem i potrudio se dati pravog sebe domaćoj sceni. Vjerujem da neće biti lako zbog brojnih novih, mladih i talentiranih pjevača, ali se ipak nadam najboljem.