Ivošević reagirao na odluku Visokog upravnog suda: “Čestitke akterima ove lakrdije”

Bivši dogradonačelnik Splita i aktualni vijećnik stranke Centar Bojan Ivošević oštro je reagirao na odluku Visokog upravnog suda, nazvavši je “lakrdijom” i ocijenivši da je donesena “bez stvarnih razloga”. Istaknuo je kako su navodi Suda neutemeljeni te da gradske službe nisu imale problema s primjenom Odluke u praksi. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

–Hrvatska. Zemlja u kojoj jedan od najvažnijih akata grada (Odluka o komunalnom redu) sud sruši bez razloga. Odnosno ovo su “razlozi”:

1) “Odluka sadrži brojne nedorečene i nerazumljive odredbe.”

Premda službe nisu imale nikakvih problema s tumačenjem istih u praksi nit je sud naveo koje su to odredbe.

2) “Uz objavu predmetne Odluke, u Službenom glasniku Grada Splita broj 66/23 nisu priloženi grafički prilozi iz Plana postavljanja pokretnih naprava na javnim površinama zone “A”, na koju se odnosi većina odredbi Odluke”

Premda je i splitski GUP objavljen isključivo u tekstualnom obliku bez priloga u službenom glasniku.

3) “donositelj nije dokazao da je u postupku donošenja Odluke postupio u skladu sa smjernicama Konzervatorskog odjela u Splitu, već je odredbama Odluke, u kojima navodi obveznu izradu i objavu Plana postavljanja pokretnih naprava u zaštićenoj zoni “A” presumirao ishođenje suglasnosti nadležnog konzervatorskog odjela (članak 5. stavak 1. točke 19., 20. i 21.), a da u prilog svojem očitovanju nije dokazao da je taj Plan uopće dostavio spomenutom nadležnom tijelu na suglasnost. Ovakvo postupanje donositelja u odnosu na upravljanje prostorom i kulturnom baštinom grada Sud nalazi ozbiljnom povredom postupka donošenja predmetne Odluke, koje, iako to sada nevažeći ZZKD nije posebno propisivao, proizlazi iz smisla i cilja tog zakona.”

Premda je u samoj izradi Plana sudjelovala zaposlenica Konzervatorskog odjela u Splitu i navedeni je prije usvajanja dostavljen pročelniku konzervatorskog odjela u Splitu Radoslavu Bužančiću na mišljenje koje nikad nije dao.

Drugim riječima nerad Ministarstva kulture i medija razlog je pada Odluke.

Ipak najgenijalnije je što sami sud kaže da tadašnji Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara nije ni propisao potrebu za mišljenjem/suglasnosti ali su oni to zaključili iz duha zakona .

P.s. iste “nedostatke” ima i odluka Andre Krstulovića Opare pa me zanima kako misle raditi po njoj u staroj gradskoj jezgri jer nema suglasnost konzervatora za daljnju upotrebu.

Čestitke akterima ove lakrdije.