Ivica Šurjak: “Ovo je tragedija, Ivan Gudelj je bio savršen igrač i čovjek”

U pretijesnoj kino sali stadiona na Poljudu Hajduk se oprostio od svog velikana, prerano preminulog Ivana Gudelja. U tišini su se gledali isječci njegovih veličanstvenih trenutaka u bijelom dresu, a potom slušale riječi nekadašnjih suigrača, igrača i prijatelja. Nevjerica i tuga obilježile su komemoraciju za čovjeka čija slika, kako su poručili okupljeni, nikada neće izblijedjeti iz Hajdukove povijesti.

Od Gudelja su se oprostila brojna poznata lica Hajduka, među njima Vlatko Đolonga, Dean Računica, Zoran Vujović, Goran Vučević i Ivica Šurjak. Govorili su o nogometašu koji je bio ispred svog vremena, ali još više o suigraču, treneru i čovjeku kojeg su voljeli.

Đolonga: ‘I danas bi bio među pet najboljih‘

Vlatko Đolonga prisjetio se Gudelja kao svog trenera, ali prije svega kao jednog od svojih nogometnih uzora.

– Imao sam tu privilegiju da mi je bio i trener, a mislim da je Hrvatska izgubila jednog velikog igrača i čovjeka. Mislim da je on bio ispred svog vremena. Kad se samo sjetim njegovih utakmica, mislim da bi on i danas bio među top pet najboljih igrača, možda i u Europi. Jednostavno je imao tu silinu, agresivnost. Meni osobno bio je jedan od dražih igrača Hajduka. On je bio uzor – kazao je Đolonga.

Računica: ‘On je bio avangarda‘

Za Deana Računicu, kao i za mnoge druge, Gudelj je bio jedan od idola mladosti.

– Jedan od idola moje mladosti iz one druge generacije, najbolje Hajdukove koja nažalost nije osvojila toliko trofeja kao ona najsjajnija. Još jedan velikan Hajdukove obitelji je otišao. Odgojio je mnogo igrača, dosta reprezentativaca, a o njegovim igračkim kvalitetama ne treba puno pričati. On je bio avangarda. Svi smo šokirani gubitkom – rekao je Računica.

Vujović: ‘Bio je spreman polomiti se da bi se dobila utakmica‘

Posebno emotivno o svom suigraču govorio je Zoran Vujović.

– Pamtit ću ga kao izvrsnog suigrača i prijatelja. Imao je sve kvalitete da se dokaže, ali nažalost njegov težak put i bolest su ga spriječili. Trebamo ga zapamtiti kao primjer mlađim igračima, kako se bori za klub i kako se treba ponašati u životu – rekao je.

Prisjetio se i Gudeljeve uloge unutar momčadi.

– Mi smo praktički generacija, poštovali smo se, bio je jako omiljen. Kada nas nije išlo, on nas je hrabrio, a takvih igrača danas ima jako malo. Imao je sve predispozicije da napravi svjetsku karijeru, a u najvažnijim utakmicama bio je igrač koji je izvlačio više od sto posto. Bio je spreman polomiti se da bi se dobila utakmica. I to ne govorim zato što ga nema – poručio je Vujović.

Vučević: ‘Hajduk mora biti ponosan što je imao takvog igrača‘

Goran Vučević teško je pronalazio riječi.

– Teške su bilo kakve riječi. Ivan je veliki čovjek, hajdukovac. Ostavio je neizbrisiv trag, a otišao je prerano. Ovo je jedan težak dan – kazao je.

Prisjetio se Gudeljeve moći na terenu i karijere koja je mogla dosegnuti sam europski vrh.

– Njegove utakmice bile su toliko moćne i dobre. Sjećam se da je Real Madrid bio pred realizacijom. Hajduk mora biti ponosan što je imao takvog igrača i teško će se ponoviti jedan takav – rekao je Vučević.

Šurjak: ‘U petak smo se trebali vidjeti…‘

Kapetan zlatne Hajdukove generacije Ivica Šurjak otkrio je kako se s Gudeljem čuo svega nekoliko dana prije njegove smrti.

– Ovo je baš udarac. Nismo očekivali ovo jer smo čuli prije dva-tri mjeseca da je na neki način bolest izliječena. Ja sam ga čuo u četvrtak, u petak smo se trebali vidjeti. Nazvao me s dosta veselim glasom da neće doći jer ima nešto svojih privatnih poslova za obaviti, a nakon toga me zove Pezzi i kaže: ‘Gudelj nije dobro.‘ Ovo je baš tragedija – ispričao je Šurjak.

O Gudelju kao nogometašu, kaže, dovoljno govori ono što je radio na terenu.

– Imao je savršene nogometne kvalitete. Zadnji vezni igrač, stvarao je najviše na terenu i dolazio u priliku da daje golove – prisjetio se Šurjak.

A onda je podijelio i jednu uspomenu koja možda najbolje opisuje nevjerojatnu Gudeljevu fizičku moć.

– Na Svjetskom prvenstvu igrali smo protiv Irske, bilo je užasno vruće vrime i Sušić kaže: ‘Brajo, ja ne mogu disat koliko je vruće.‘ Ja mu odgovorim: ‘Pa brajo, i meni je tako, a pogledaj onoga Gudelja…‘

Upravo su takve uspomene ispunile Poljud na oproštaju. Priče o igraču koji je mogao sve, o karijeri koju je bolest prerano zaustavila i, prije svega, o čovjeku kojeg njegovi suigrači i Hajdukova obitelj neće zaboraviti.