04.04.2016. u 20:20h
Željan je oduševljen Australijom, a tek je došao. Pomoć mnogih Hrvata i Australaca ga je oduševila, a unatoč svojoj ljepoti, za Željana je ipak preskupa
Iako dva mjeseca nije vozio motor jer ga je iz Kopra poslao brodom za Sidney, planirao je Željan prvog dana napraviti 950 kilometara, svratiti do Canberre, ostati tamo sat vremena i produžiti do Melbourna. Prije samog početka, napomenuo je za sve koji možda žele poslati svoj motor brodom u Australiju ili avionom da kutija u koju ćete spakirati svoj motor treba biti od specijalne šperploče koja je atestirana da nema nikakvih crvi ili kukaca u sebi.
Ako pak radite kutiju od običnog drveta, to drvo se mora termički obraditi i to od ovlaštene tvrtke za taj posao. Motoru odspojili bateriju, isprazniti rezervoar, malo ostavite ali recite da nema ništa i lažite, govori Željan, da ste ispustili ulje iz motora, njemu je do sada svaki put uspilo, a za svaki slučaj izvadite i Carnet i tek onda možete poslati paket u Australiju.
- Prije izlaska na cestu, evo vam i par savjeta za vožnju kroz Australiju. Treba izbjegavati bajkere MC moto klubova jer su veliki problem u Australiji. Nasilni su i stalno se ubijaju međusobno, pa vlasti razmišljaju da im zabrane nositi klupske oznake ili kolore i da im zabrane vožnje motora u većim kolonama. Ne voziti rano ujutro ili poslije sumraka jer ima mnogih životinja po cesti. Problem nisu samo klokani, tu su i wombati, koale, te razne ptice s kojima su sudari jako česti. Kroz pustinju nositi puno vode i stalno pijte. Ne preporučuje se ići sam na put, a na piće u pubu valja paziti jer se često događa da lopovi žrtvi u piće stave nekakvu drogu, pa je poslije pokradu. Paziti na druge sudionike u prometu jer ima jako loših vozača po cesti. Najgori su Kinezi, a većinom se u Australiji voze podignuti terenci s velikim bull barovima sprijeda zbog stalnih sudara sa životinjama. Stoga bi sudar motoriste i tih grdosija bio jako opasan. Izbjegavati vožnju iza ili blizu velikih kamiona koji imaju po tri i četiri velike prikolice zajedno. Oni proizvode jako veliku turbulenciju vjetra, pa vožnja iza njih izaziva osjećaj kao da je probijena guma. Pogotovo ako kamion koji je ispred vas pregazi klokana, vi to ne možete vidjeti nego tek kad kamion prođe preko njega i onda vi naletite na njega. Svakih 350 kilometara kroz pustinju se nadolijeva gorivo na velikim benzinskim stanicama. Preporučuje se nositi i dodatnu kantu s gorivom jer se ne smije dogoditi da ostanete bez njega. Naravno nemojte zaboraviti, pogotovo na dugim i praznim cestama van gradova, u Australiji se vozi lijevom stranom - upozorava Željan. I tako je krenulo. Nakon 280 kilometara stigao je u Canberru i popeo se na vidilicu snimiti panoramu ovog grada s 360.000 stanovnika. Camberra je ujedno i glavni grad Australije, udaljen je 280 kilometara od Sidneya i 650 kilometara od Melbournea. Iako ima samo 360.000 stanovnika on je i najveći grad Australske unutrašnjosti. Poslije je Željan u gradu ulijevao gorivo kada mu je prišao jedan gospodin upitavši: "Mogu li vam slikati oznake kluba?".
Ispostavilo se da je čovjek iz Slavonskog Broda i jako se iznenadio vidjevši mu na leđima oznake BMW Motoklub Split. Kad je vidio da motor ima i splitske tablice, totalno se raspametio. Uzeo je kameru kako bi ga snimio, ali je nakon 20-ak sekundi došla radnica s pumpe i zamolila ih da prestanu snimati jedan drugoga. Uporaba takvih naprava na pumpnim stanicama je zabranjena – rekla im je ljubazno, ali odlučno.
- Tijekom vožnje sam ostao iznenađen koliko uz cestu ima mrtvih klokana. Uočio sam brojne i velike krvave mrlje po cestama, ali i leševe svakakvih životinja. Osim toga, ima i mnogo dijelova iskidanih guma i razbijenih prednjih branika osobnih vozila, te zadnjih blatobrana od velikih kamiona. Ceste su zapravo kao one u SAD-u, nisu ograđene i životinje im očito imaju lak pristup. Što se brzine tiče, maksimalno je dopušteno 110 kilometara na sat. S obzirom na to da su kamere i radari posvuda, svi se pridržavaju ograničenja - govori Željan.
Predvečer, nakon prevezenih 950 kilometara stiže na adresu koju mu je dao prijatelj i član BMW MK SPLIT Stipe Utrobičić, dolazi do predivne privatne kuće od obitelji Lonac koji su inače iz Sarajeva i u Australiju su doselili 1994., te su proživjeli veliku patnju i sve strahote okupiranog Sarajeva u ratnim 90-tim godinama.
Domaćin Željko Lonac je sutradan 21. ožujka uzeo slobodan dan da bi mu pokazao grad. Išli su jednim dijelom grada njegovim autom, pa onda parkirali i vlakom produžili do samog centra. Nakon doručka ga Željko odveo na Eureka Skydeck vidilicu odakle je mogao snimiti lijepe kadrove gradske panorame.
- Moram reći da je s vrha pucao lijepi pogled na Melbourne, ali mi nije bilo baš svejedno budući da su se zbog jakog vjetra stakleni zidovi i prozori jako tresli. No, Željku to nije bilo dosta. Odlučio je probamo The Edge, što je naziv za jedan stakleni kavez. Kada se u njega uđe, hidraulički se izvuče iz zgrade i postane balkon. Štos je u tome što kavez ima stakleni pod, a nije baš ugodan osjećaj kada ispod nogu vidite ponor s 88. kata. Nažalost, unutra nije bilo dopušteno slikanje i snimanje, ali mi je Željko za uspomenu kupio sliku iz staklenog kaveza, kao i kapu za suvenir - priča nam Željan oduševljeno.
- Moram vam napomenuti da je Australija ekstremno skupa pa tako kutija cigareta košta 170 kn, a tri sata parkinga u centru Sidneya čak 450 kuna. Željko me povezao s hrvatskim radiom 3ZZZ, a u Sidneyu sam napravio istu stvar s novinama Boka Cropress koji su napravili predivan članak na dvije stranice. Nakon što sam navečer dao intervju za Melburnski radio 3ZZZ, otišli smo kupiti trajektne karte za Tasmaniju. Visoka cijena me međutim neugodno iznenadila, povratna karta iznosi 550 dolara, što je 3300 kuna, odnosno 11 rezervoara goriva ili 11 noćenja u pubovima uz cestu. Malo me to zateklo, pa sam nakon kraćeg razmišljanja odlučio, moja Tasmanijo, ipak ne vrijediš toliko novca da potrošim samo na trajektne karte, radije ću temeljitije obići Melbourne i Philip Island - smije se Željan.
Idući dan je počeo s još jednim intervjuima za medije. Najprije je na televiziji CRO TV CH 31 Yanyi Yaman dao intervju na hrvatskom jeziku, da bi odmah nakon s Maxom Pennom pričao na engleskom. Na Željanovo iznenađenje, nakon intervjua s gospođom Yanyi, ona mu je prišla i dala nešto novca za gorivo, iznenadila ga je. Pomislio je nakon ovakvog marketinga i ovoliko medija, valjda će plan uroditi plodom i valja će s minimalnim sredstvima uspjeti obići ovaj pusti kontinent.
U nastavku dana se okupirao pronaći najboljeg zaštitara Australije. To ga je interesiralo iz jednostavnog razloga što je i sam vlasnik zaštitarske tvrtke, a najbolji zaštitar u cijeloj Australiji je zamislite Hrvat. Uspio je doći do njegovog kontakta i uspio se susresti s najboljim zaštitarom u Australiji Ivicom Glavašem.
On je naime, dobio nagradu za najboljeg zaštitara u državi jer je u šumi, koju svaku večer čuva, jedne večeri opazio upaljeno vozilo. U tom vozilu se nalazila osoba koja je provukla cijev iz auspuha kroz prozor kako bi napravila samoubojstvo. Taj nesretnik nije znao da je izabrao "krivu šumu" za samoubojstvo, Ivica ga je opazio na vrijeme i spasio mu život. Zbog tog čina, Ivica je dobio orden i proglašen je najboljim zaštitarom.
U kuću domaćina je poslijepodne navratio Tony Kašić, predsjednik i osnivač Hrvatskog moto kluba Yashi. Vrlo brzo su dogovorili klupsku vožnju po panoramskoj Greate Ocean Road cesti dugoj 253 kilometara, sve do mjesta zvanog Twelve Apostols. Šlag je toga dana stigao na kraju, bilo mu je malo neugodno zbog domaćina jer im je kuća bila puna ljudi koje je Željan htio upoznati, ali obitelj Lonac je bila jako gostoljubljiva da su napravili i večeru za sve njegove nove prijatelje.
- Međutim nedostajala mi je još jedna osoba s mog popisa. O toj NN osobi sam stalno slušao u poznatoj pjesmi Osamdesete, splitske grupe Daleka obala u kojoj Marijan Ban pjeva: Renato je u Australiji, Špiro je inspektor u općini, a di si ti, di si ti moja ljubavi... Dame i gospodo, predstavljam vam Renata Grancierija, odnosno spomenutog Renata iz Australije. Kad je i on stigao u kuću od mojih domaćina to je bilo to, posljednja slagalica koja je falila, nakon toga sam nazvao Radio Dalmaciju i uživo javio svoj izvještaj gdje sam i s kim u društvu i dao sam Renatu telefon da i on u eter nešto kaže. Treba znati da je Renato već 20-tak godina u Melbourneu zajedno s suprugom, također Splićankom. Ima on svoj bend i često nastupa, a najavio je nove projekte s Nenom Belanom. A riječi pjesme su ga očito inspirirale da napravi vizit kartu na kojoj doslovce piše - Renato iz Australije. Rekao mi je da priprema pjesmu o Hajduku i bilo mu je jako drago kad sam mu dao par suvenira "bijelih". Preciznije rečeno, cijeli se naježio, a oči su mu se zacaklile - prepričava Željan.
Nakon ugodnog cjelovečernjeg druženja, ujutro je točno u devet sati ispred kuće domaćina Željka Lonca čuo poznatu buku Harley-Davidsona. Kao što su se sinoć dogovorili Željan i Kašić, po Željana su došla dva člana Hrvatskog MK Yashi - Damir Marković iz Slavonije i Gordan Pastuović iz Zadra. Kada su izvan grada stali u jedan McDonalds restoran radi doručka, priključili su im se Silvija i Pero Ribić iz Karlovca, koji su također stigli na HD motociklu. Vozili su tako stotinjak kilometara i onda zastali popiti vruću čokoladu u jednom restoranu, smještenom u sklopu tvornice čokolade.
Put ih je kasnije doveo do poznate Moto GP staze na Phillip Islandu, otoku 140 kilometara udaljenom od Melbourna. Doduše, nisu ih pustili na stazu na kojoj se razne utrke održavaju još od 1956. godine, ali su se malo slikali i snimali u njenoj neposrednoj blizini. Otok je poznat i kao okupljalište velikog broja najmanjih pingvina na svijetu "Eudyptula minor". Te simpatične životinje žive u malim drvenim kućicama, s time da mladi po cijeli dan čekaju da im stariji, nakon cjelodnevnog lova u moru, navečer donose ribu za jelo.
Sutradan znajući da ga opet čeka vožnja po Great Ocean Road cesti s bajkerima hrvatskog porijekla, nije od uzbuđenja mogao dobro ni spavati. Već u osam sati ujutro je stigao u Croatia Melbourne klub ispred kojeg je bilo 15-ak motora, uglavnom Harley-Davidsona. Karavana je nakon doručka krenula s ciljem dolaska do Twelve Apostols i sve je bilo u redu dok nije na jednom od brojnih zavoja na putu uz ocean ugledao ispred sebe automobil bijele boje.
Vozio je jako sporo i u jednom se trenutku dao malo udesno, kao da ga pušta da prođe. Tako sam i napravio i još mu svirnuo u znak zahvale. Vožnja se nastavila, kada eto ti nakon tri minute policije na cesti. Zaustavili su ga i kažu: "Prije tri minute ste prošli preko pune linije". Odmah je Željan shvatio igru, u onom bijelom vozilu je također bio policajac, namjerno je vozio sporo i navukao ga na prekršaj.
Iskustvo ga naučilo da svađe s policijom nemaju smisla, stoga je cijelu priču prebacio na šalu. Hladno je razgovarao sa Željanom i prvo što je rekao da skine kožne rukavice na kojima ima niklovanog metala. Odmah ga upozorio da su takve rukavice zabranjene u Australiji i da ako ima više od dva prstena na ruci je također zabranjeno i kažnjivo. Bio je toliko milosrdan da je rekao kako ga neće kazniti zbog rukavica i neće mu ih oduzeti, ali mu savjetuje da ih skine i sakrije.
Međutim kaznu za brzu vožnju i pretjecanje preko pune linije mora platiti čak 280 dolara. Zamolio ga je za 30 sekundi obraćanja i da ga sasluša. U to malo vremena se Željan predstavio, rekao odakle je, što radi i što je sve do sada proputovao i da će biti prvi policajac koji ga kažnjava tijekom do sada prijeđenih 250.000 kilometara. To ga je malo iznenadilo i ozbiljno ga zapitao: "Ma daj, zar ću stvarno ja biti prvi "asshole" koji te kažnjava?".
Zbog cijele priče s kaznom su ga ostali članovi kluba Yashi kasnije nastojali oraspoložiti. Jedan ga je počastio ručkom, dok mu je Zadranin Pastuović platio pun tank goriva. Što reći, ljudi su prva liga. Čak su rekli: "Čast nam je što smo te upoznali i što se vozimo zajedno". Nakon prevaljenih 300 kilometara stigli su do turističke atrakcije, 60 metara visokih stijena uz obalu Južnog Oceana zvanih Twelve Apostols. Nalaze se između Princetowna i Port Campbella i zbog potreba turizma nose naziv 12 Apostola, a radi se zapravo o devet kamenih gromada.
Pri povratku u klub je članovima održao predavanje o svojim dosadašnjim putovanjima. Premda su bili umorni, ipak su svi ostali do 22 sata. Iskoristio je tu prigodu i zahvalio im se na gostoprimstvu, hrani, piću i gorivu. Na samom rastanku mu je prišao i Nik Roguljić koji mu je dao kontakt za Cobber Pedy mali gradić u pustinji koji mu je na putu prema Urulu, te kontakt za Brisbane. Na kraju mu je dao i nešto novaca za gorivo. Sutradan su opet krstarili cestama Victorije, ponovo su mu lijevali gorivo i častili ručkom, te su ponovno prešli oko 550 kilometara i uživao je Željan u predivnom druženju i prirodnim ljepotama Australije.
- U dva kišna dana smo napravili stvarno lijepu kilometražu, oko 1000 kilometara. No, dosadila mi je kiša i radujem se polasku za Urulu kamenu gromadu do koje se dolazi kroz pustinju i nalazi se nekih 2500 do 3000 kilometara u unutrašnjosti Australije. Dosta je bilo turizma, sad počinje avanturizam. Hvala svim dragim ljudima koje sam upoznao pogotovo predivnoj obitelji Lonac i članovima MK Yash ali srce vuče pustinji, neizvjesnost i prepuštenost samom sebi, snalaženje u vremenu i prostoru. Jedva sam čekao ujutro krenuti - govori Željan.
U sljedeći ponedjeljak pročitajte kako je prošao put od 2.000 kilometara kroz unutrašnjost Australije koja je napuštena i hoće li koga od Hrvata sresti u malim pustinjskim gradovima, gdje ljudi žive ispod zemlje. Hoće li uspjeti pronaći za njega osobno najveće blago u Australiji, legendarni "MFP Ford XB GT INTERCEPTOR" iz poznatog filma MAD MAX II.
Ako pak radite kutiju od običnog drveta, to drvo se mora termički obraditi i to od ovlaštene tvrtke za taj posao. Motoru odspojili bateriju, isprazniti rezervoar, malo ostavite ali recite da nema ništa i lažite, govori Željan, da ste ispustili ulje iz motora, njemu je do sada svaki put uspilo, a za svaki slučaj izvadite i Carnet i tek onda možete poslati paket u Australiju.
- Prije izlaska na cestu, evo vam i par savjeta za vožnju kroz Australiju. Treba izbjegavati bajkere MC moto klubova jer su veliki problem u Australiji. Nasilni su i stalno se ubijaju međusobno, pa vlasti razmišljaju da im zabrane nositi klupske oznake ili kolore i da im zabrane vožnje motora u većim kolonama. Ne voziti rano ujutro ili poslije sumraka jer ima mnogih životinja po cesti. Problem nisu samo klokani, tu su i wombati, koale, te razne ptice s kojima su sudari jako česti. Kroz pustinju nositi puno vode i stalno pijte. Ne preporučuje se ići sam na put, a na piće u pubu valja paziti jer se često događa da lopovi žrtvi u piće stave nekakvu drogu, pa je poslije pokradu. Paziti na druge sudionike u prometu jer ima jako loših vozača po cesti. Najgori su Kinezi, a većinom se u Australiji voze podignuti terenci s velikim bull barovima sprijeda zbog stalnih sudara sa životinjama. Stoga bi sudar motoriste i tih grdosija bio jako opasan. Izbjegavati vožnju iza ili blizu velikih kamiona koji imaju po tri i četiri velike prikolice zajedno. Oni proizvode jako veliku turbulenciju vjetra, pa vožnja iza njih izaziva osjećaj kao da je probijena guma. Pogotovo ako kamion koji je ispred vas pregazi klokana, vi to ne možete vidjeti nego tek kad kamion prođe preko njega i onda vi naletite na njega. Svakih 350 kilometara kroz pustinju se nadolijeva gorivo na velikim benzinskim stanicama. Preporučuje se nositi i dodatnu kantu s gorivom jer se ne smije dogoditi da ostanete bez njega. Naravno nemojte zaboraviti, pogotovo na dugim i praznim cestama van gradova, u Australiji se vozi lijevom stranom - upozorava Željan. I tako je krenulo. Nakon 280 kilometara stigao je u Canberru i popeo se na vidilicu snimiti panoramu ovog grada s 360.000 stanovnika. Camberra je ujedno i glavni grad Australije, udaljen je 280 kilometara od Sidneya i 650 kilometara od Melbournea. Iako ima samo 360.000 stanovnika on je i najveći grad Australske unutrašnjosti. Poslije je Željan u gradu ulijevao gorivo kada mu je prišao jedan gospodin upitavši: "Mogu li vam slikati oznake kluba?".
Ispostavilo se da je čovjek iz Slavonskog Broda i jako se iznenadio vidjevši mu na leđima oznake BMW Motoklub Split. Kad je vidio da motor ima i splitske tablice, totalno se raspametio. Uzeo je kameru kako bi ga snimio, ali je nakon 20-ak sekundi došla radnica s pumpe i zamolila ih da prestanu snimati jedan drugoga. Uporaba takvih naprava na pumpnim stanicama je zabranjena – rekla im je ljubazno, ali odlučno.
Stakleni kavez na 88. katu
Nakon snimanja i slikanja Canberre, krenuo je dalje prema Melbourneu cestom Huma Highway i iznenadio se vidjevši u mjestu Holbrooke podmornicu pored glavne ceste. Toliko je velika da mu nije stala u kadar, ali je doznao kako je riječ o "HMAS Otway", staroj podmornici Oberon klase koju je australska mornarica darovala gradiću 1995. godine. Nije bila kompletna, ali ju je lijepo vidjeti jer izgleda kao da izranja iz betona okruženog travom.- Tijekom vožnje sam ostao iznenađen koliko uz cestu ima mrtvih klokana. Uočio sam brojne i velike krvave mrlje po cestama, ali i leševe svakakvih životinja. Osim toga, ima i mnogo dijelova iskidanih guma i razbijenih prednjih branika osobnih vozila, te zadnjih blatobrana od velikih kamiona. Ceste su zapravo kao one u SAD-u, nisu ograđene i životinje im očito imaju lak pristup. Što se brzine tiče, maksimalno je dopušteno 110 kilometara na sat. S obzirom na to da su kamere i radari posvuda, svi se pridržavaju ograničenja - govori Željan.
Predvečer, nakon prevezenih 950 kilometara stiže na adresu koju mu je dao prijatelj i član BMW MK SPLIT Stipe Utrobičić, dolazi do predivne privatne kuće od obitelji Lonac koji su inače iz Sarajeva i u Australiju su doselili 1994., te su proživjeli veliku patnju i sve strahote okupiranog Sarajeva u ratnim 90-tim godinama.
Domaćin Željko Lonac je sutradan 21. ožujka uzeo slobodan dan da bi mu pokazao grad. Išli su jednim dijelom grada njegovim autom, pa onda parkirali i vlakom produžili do samog centra. Nakon doručka ga Željko odveo na Eureka Skydeck vidilicu odakle je mogao snimiti lijepe kadrove gradske panorame.
- Moram reći da je s vrha pucao lijepi pogled na Melbourne, ali mi nije bilo baš svejedno budući da su se zbog jakog vjetra stakleni zidovi i prozori jako tresli. No, Željku to nije bilo dosta. Odlučio je probamo The Edge, što je naziv za jedan stakleni kavez. Kada se u njega uđe, hidraulički se izvuče iz zgrade i postane balkon. Štos je u tome što kavez ima stakleni pod, a nije baš ugodan osjećaj kada ispod nogu vidite ponor s 88. kata. Nažalost, unutra nije bilo dopušteno slikanje i snimanje, ali mi je Željko za uspomenu kupio sliku iz staklenog kaveza, kao i kapu za suvenir - priča nam Željan oduševljeno.
Najbolčji zaštitar Australije je - Hrvat
Željko je bio oduševljen Željanovom nakanom da obiđe cijelu Australiju, ali kako Željan nije imao dovoljno financija zamolio ga je ako može, da ga poveže s kakvim Hrvatskim medijima u Australiji. Preko medija bi Željan mogao ispričati svoj naum i zamoliti sve zainteresirane da kontaktiraju Željana koji mu žele pokazati svoj grad i eventualno pružiti smještaj i hranu.- Moram vam napomenuti da je Australija ekstremno skupa pa tako kutija cigareta košta 170 kn, a tri sata parkinga u centru Sidneya čak 450 kuna. Željko me povezao s hrvatskim radiom 3ZZZ, a u Sidneyu sam napravio istu stvar s novinama Boka Cropress koji su napravili predivan članak na dvije stranice. Nakon što sam navečer dao intervju za Melburnski radio 3ZZZ, otišli smo kupiti trajektne karte za Tasmaniju. Visoka cijena me međutim neugodno iznenadila, povratna karta iznosi 550 dolara, što je 3300 kuna, odnosno 11 rezervoara goriva ili 11 noćenja u pubovima uz cestu. Malo me to zateklo, pa sam nakon kraćeg razmišljanja odlučio, moja Tasmanijo, ipak ne vrijediš toliko novca da potrošim samo na trajektne karte, radije ću temeljitije obići Melbourne i Philip Island - smije se Željan.
Idući dan je počeo s još jednim intervjuima za medije. Najprije je na televiziji CRO TV CH 31 Yanyi Yaman dao intervju na hrvatskom jeziku, da bi odmah nakon s Maxom Pennom pričao na engleskom. Na Željanovo iznenađenje, nakon intervjua s gospođom Yanyi, ona mu je prišla i dala nešto novca za gorivo, iznenadila ga je. Pomislio je nakon ovakvog marketinga i ovoliko medija, valjda će plan uroditi plodom i valja će s minimalnim sredstvima uspjeti obići ovaj pusti kontinent.
U nastavku dana se okupirao pronaći najboljeg zaštitara Australije. To ga je interesiralo iz jednostavnog razloga što je i sam vlasnik zaštitarske tvrtke, a najbolji zaštitar u cijeloj Australiji je zamislite Hrvat. Uspio je doći do njegovog kontakta i uspio se susresti s najboljim zaštitarom u Australiji Ivicom Glavašem.
On je naime, dobio nagradu za najboljeg zaštitara u državi jer je u šumi, koju svaku večer čuva, jedne večeri opazio upaljeno vozilo. U tom vozilu se nalazila osoba koja je provukla cijev iz auspuha kroz prozor kako bi napravila samoubojstvo. Taj nesretnik nije znao da je izabrao "krivu šumu" za samoubojstvo, Ivica ga je opazio na vrijeme i spasio mu život. Zbog tog čina, Ivica je dobio orden i proglašen je najboljim zaštitarom.
Renato iz pjesme Daleke Obale
Pričali su tako o svemu pomalo, a izrazio je želju da dođe u Split upoznati Željanove djelatnike za koje, nakon što je pogledao spot na YouTube-u, kaže da ga podsjećaju na vojne plaćenike. Nasmijali su se naravno tom njegovom komentaru, ali je Željanu ipak nekako godilo da zaštitari Protector Rakele izgledaju tako ozbiljno. Usput rečeno, spomenuo je kako su mnogi ozbiljni hrvatski mediji pisali da je Glavaš policajac, no istina je da se radi o zaštitaru.U kuću domaćina je poslijepodne navratio Tony Kašić, predsjednik i osnivač Hrvatskog moto kluba Yashi. Vrlo brzo su dogovorili klupsku vožnju po panoramskoj Greate Ocean Road cesti dugoj 253 kilometara, sve do mjesta zvanog Twelve Apostols. Šlag je toga dana stigao na kraju, bilo mu je malo neugodno zbog domaćina jer im je kuća bila puna ljudi koje je Željan htio upoznati, ali obitelj Lonac je bila jako gostoljubljiva da su napravili i večeru za sve njegove nove prijatelje.
- Međutim nedostajala mi je još jedna osoba s mog popisa. O toj NN osobi sam stalno slušao u poznatoj pjesmi Osamdesete, splitske grupe Daleka obala u kojoj Marijan Ban pjeva: Renato je u Australiji, Špiro je inspektor u općini, a di si ti, di si ti moja ljubavi... Dame i gospodo, predstavljam vam Renata Grancierija, odnosno spomenutog Renata iz Australije. Kad je i on stigao u kuću od mojih domaćina to je bilo to, posljednja slagalica koja je falila, nakon toga sam nazvao Radio Dalmaciju i uživo javio svoj izvještaj gdje sam i s kim u društvu i dao sam Renatu telefon da i on u eter nešto kaže. Treba znati da je Renato već 20-tak godina u Melbourneu zajedno s suprugom, također Splićankom. Ima on svoj bend i često nastupa, a najavio je nove projekte s Nenom Belanom. A riječi pjesme su ga očito inspirirale da napravi vizit kartu na kojoj doslovce piše - Renato iz Australije. Rekao mi je da priprema pjesmu o Hajduku i bilo mu je jako drago kad sam mu dao par suvenira "bijelih". Preciznije rečeno, cijeli se naježio, a oči su mu se zacaklile - prepričava Željan.
Nakon ugodnog cjelovečernjeg druženja, ujutro je točno u devet sati ispred kuće domaćina Željka Lonca čuo poznatu buku Harley-Davidsona. Kao što su se sinoć dogovorili Željan i Kašić, po Željana su došla dva člana Hrvatskog MK Yashi - Damir Marković iz Slavonije i Gordan Pastuović iz Zadra. Kada su izvan grada stali u jedan McDonalds restoran radi doručka, priključili su im se Silvija i Pero Ribić iz Karlovca, koji su također stigli na HD motociklu. Vozili su tako stotinjak kilometara i onda zastali popiti vruću čokoladu u jednom restoranu, smještenom u sklopu tvornice čokolade.
Put ih je kasnije doveo do poznate Moto GP staze na Phillip Islandu, otoku 140 kilometara udaljenom od Melbourna. Doduše, nisu ih pustili na stazu na kojoj se razne utrke održavaju još od 1956. godine, ali su se malo slikali i snimali u njenoj neposrednoj blizini. Otok je poznat i kao okupljalište velikog broja najmanjih pingvina na svijetu "Eudyptula minor". Te simpatične životinje žive u malim drvenim kućicama, s time da mladi po cijeli dan čekaju da im stariji, nakon cjelodnevnog lova u moru, navečer donose ribu za jelo.
Policijska navlakuša
- Zvuči čudno, ali svaki od tih patuljastih pingvina, čiji je prosjek visine samo 33 centimetra, zna gdje mu je kućica pored stotine drugih i točno ulazi u nju. Objasnili su mi da su vjerni svojim partnericama i svaka vrsta preljuba je skoro nemoguća. Svake večeri se događa parada pingvina, odnosno masovni povratak iz mora, te odlazak u kućice radi spavanja i hranjenja mladih. Nismo propustili obići i koale "Phascolarctos cinereus", usporene male životinjice koje žive na drveću. Prvi ih je opisao zoolog Georg August Goldfuß 1817. godine, a vrlo su zanimljive jer predstavljaju jedan od simbola Australije - oduševljeno priča Željan.Sutradan znajući da ga opet čeka vožnja po Great Ocean Road cesti s bajkerima hrvatskog porijekla, nije od uzbuđenja mogao dobro ni spavati. Već u osam sati ujutro je stigao u Croatia Melbourne klub ispred kojeg je bilo 15-ak motora, uglavnom Harley-Davidsona. Karavana je nakon doručka krenula s ciljem dolaska do Twelve Apostols i sve je bilo u redu dok nije na jednom od brojnih zavoja na putu uz ocean ugledao ispred sebe automobil bijele boje.
Vozio je jako sporo i u jednom se trenutku dao malo udesno, kao da ga pušta da prođe. Tako sam i napravio i još mu svirnuo u znak zahvale. Vožnja se nastavila, kada eto ti nakon tri minute policije na cesti. Zaustavili su ga i kažu: "Prije tri minute ste prošli preko pune linije". Odmah je Željan shvatio igru, u onom bijelom vozilu je također bio policajac, namjerno je vozio sporo i navukao ga na prekršaj.
Iskustvo ga naučilo da svađe s policijom nemaju smisla, stoga je cijelu priču prebacio na šalu. Hladno je razgovarao sa Željanom i prvo što je rekao da skine kožne rukavice na kojima ima niklovanog metala. Odmah ga upozorio da su takve rukavice zabranjene u Australiji i da ako ima više od dva prstena na ruci je također zabranjeno i kažnjivo. Bio je toliko milosrdan da je rekao kako ga neće kazniti zbog rukavica i neće mu ih oduzeti, ali mu savjetuje da ih skine i sakrije.
Međutim kaznu za brzu vožnju i pretjecanje preko pune linije mora platiti čak 280 dolara. Zamolio ga je za 30 sekundi obraćanja i da ga sasluša. U to malo vremena se Željan predstavio, rekao odakle je, što radi i što je sve do sada proputovao i da će biti prvi policajac koji ga kažnjava tijekom do sada prijeđenih 250.000 kilometara. To ga je malo iznenadilo i ozbiljno ga zapitao: "Ma daj, zar ću stvarno ja biti prvi "asshole" koji te kažnjava?".
12 Apostola
- Odgovorio sam mu "Da gospodine i volio bih vas slikati, te da mi date svoje ime i prezime jer vi ste ipak prvi u ovih 250.000 kilometara putovanja po cijelom svijetu. Sorry, stari, ali moram, oprosti.". Vjerovali ili ne, izvinjavao mi se skoro pola ure. Bilo mu je baš neugodno, ali mi je ipak uručio "čestitku" od 280 dolara, ali mi je nešto i šapnuo na uho kako da se izvučem i ne platim ništa. Na kraju je još dodao "Ljubomoran sam na tebe radi tvojih putovanja". Susret s njim mi je osim toga ukazao i na još jedan fenomen. Zamislite, taj obični policajac mi je usred pokrajine Victoria u Australiji, čim sam rekao da sam iz Splita, kao iz topa ispalio: "Split? Famous club Hajduk". Dakle i ovdje u zemlji klokana, koala i pingvina znaju za našega Hajduka. Hm, baš čudno, nisu me pitali ni za političare ni stranke, nego odmah Hajduk, potvrđeno po ko zna koji put najjači simbol Grada pod Marjanom - smije se Željan.Zbog cijele priče s kaznom su ga ostali članovi kluba Yashi kasnije nastojali oraspoložiti. Jedan ga je počastio ručkom, dok mu je Zadranin Pastuović platio pun tank goriva. Što reći, ljudi su prva liga. Čak su rekli: "Čast nam je što smo te upoznali i što se vozimo zajedno". Nakon prevaljenih 300 kilometara stigli su do turističke atrakcije, 60 metara visokih stijena uz obalu Južnog Oceana zvanih Twelve Apostols. Nalaze se između Princetowna i Port Campbella i zbog potreba turizma nose naziv 12 Apostola, a radi se zapravo o devet kamenih gromada.
Pri povratku u klub je članovima održao predavanje o svojim dosadašnjim putovanjima. Premda su bili umorni, ipak su svi ostali do 22 sata. Iskoristio je tu prigodu i zahvalio im se na gostoprimstvu, hrani, piću i gorivu. Na samom rastanku mu je prišao i Nik Roguljić koji mu je dao kontakt za Cobber Pedy mali gradić u pustinji koji mu je na putu prema Urulu, te kontakt za Brisbane. Na kraju mu je dao i nešto novaca za gorivo. Sutradan su opet krstarili cestama Victorije, ponovo su mu lijevali gorivo i častili ručkom, te su ponovno prešli oko 550 kilometara i uživao je Željan u predivnom druženju i prirodnim ljepotama Australije.
- U dva kišna dana smo napravili stvarno lijepu kilometražu, oko 1000 kilometara. No, dosadila mi je kiša i radujem se polasku za Urulu kamenu gromadu do koje se dolazi kroz pustinju i nalazi se nekih 2500 do 3000 kilometara u unutrašnjosti Australije. Dosta je bilo turizma, sad počinje avanturizam. Hvala svim dragim ljudima koje sam upoznao pogotovo predivnoj obitelji Lonac i članovima MK Yash ali srce vuče pustinji, neizvjesnost i prepuštenost samom sebi, snalaženje u vremenu i prostoru. Jedva sam čekao ujutro krenuti - govori Željan.
U sljedeći ponedjeljak pročitajte kako je prošao put od 2.000 kilometara kroz unutrašnjost Australije koja je napuštena i hoće li koga od Hrvata sresti u malim pustinjskim gradovima, gdje ljudi žive ispod zemlje. Hoće li uspjeti pronaći za njega osobno najveće blago u Australiji, legendarni "MFP Ford XB GT INTERCEPTOR" iz poznatog filma MAD MAX II.
