Imotska torta fascinirala je i cara Franju Josipa, sada je zaštićena! U našoj novoj rubrici otkrivamo sve o “carici među slasticama”…

Legenda kaže, a legendu su tu da svako putovanje učine zanimljivijim i mjesto poznatijim, kako je car Franjo Josip u travnju 1875. godine, dakle prije više od 150 godina, posjetio Imotski. Na veličanstvenom dočeku koji su mu priredili Imoćani, cara je osobito očarala torta koja je bila poklon imotskih domaćica. Onako baš carski, s krunom od badema. Franjo Josip nazvao ju je “caricom među slasticama”. Carica je svoje carsko mjesto dobila prije mjesec dana u UNESCO-ovom popisu zaštićenih stvari jer je umijeće pripreme imotske torte upisano kao nematerijalno kulturno dobro. Carstva i države, u međuvremenu, nestajali su, ali ova svečana torta preživjela je sva ta vremena. Čak i neke moderne inačice jer temelj je temelj, a ova za temelj ima kužine koje mirišu na bajame, limun i prošek, ruke koje su generacijama razvlačile tijesto tanko poput papira i ponos jednog kraja koji se prenosi s koljena na koljeno.

– Moja nona zvala se Katina, bila je iz bogate imotske obitelji Vučemilović, a kako je imala osmero djece, uvijek je radila neke fešte pa se redovno na njima mogla vidjeti i imotska torta. Ta imotska torta po mnogočemu je poznata, ali najviše po tome što u sebi ima deset mirisa koji joj daju onu potpunu aromu, zapravo ono što imotska torta i jest – govori tako Katinina unuka Maja Nikolić (88).

Ova tradicija koja se reže na fete, zato je, bila prezentna epizoda novog serijala “Zemlja dide mog” u kojem će se isprepletati običaji, tradicija, povijest i baština, sve ono što polako i sigurno ide prema zaboravu. Zašto? Zato što se s vremenom mijenjaju i ljudi, i navike, i interesi. Ono što je našim djedovima i bakama bilo dio svakodnevice, mlađim generacijama često je tek daleka uspomena ili priča koju su negdje usput čuli.

– Tortu radim intenzivno od 1995. pa naovamo, baš intenzivno. Mislim da nema tjedna u mjesecu da nisu bar jedna ili dvije ispečene, ako ćemo govoriti o prosjeku. Radim ju, praktično, već zatvorenih očiju. Veseli me jer je sve više i više tražena, premda su postojali neki kremasti pokušaji torte, ali ipak je na kraju opstala ta izvorna imotska torta koja može dugo ostati jer ima posebnu vlažnost. Vjerujte, svaka izrada torte me inspirira tako da sa sigurnošću mogu reći da dosad niti jedna nije ispala ista, a koliko sam ih ispekla… – veli Gaby Škeva, Majina kćerka, inače kineziologinja u imotskoj Gimnaziji. I gle čuda, do 1992. godine pinjur i kašiku, ilitiga vilicu i žlicu uzimala je tek kad je jela. Skuhati dotad nije znala ništa. Sada, čuli ste, imotsku tortu radi doslovce zatvorenih očiju.

– U tijesto imotske torte idu one osnovne stvari – vanilin šećer, brašno, žumanjci, maslac, a onda prošek. Ako nema prošeka, bijelo vino. U smjesu se stavljaju bademi, šećer, maraschino, rum, korica naranče i limuna, klinčić, oraščić i cimet. Kroz godine se izgubio miris gorkić bajam, onaj izvorni, jer je svaka kuća u Imotskom imala barem jedno stablo takvog bajama. Sada imamo zamjenu, malu bočicu tog mirisa pa sam dugo torti ispekla dok nisam osjetila optimalnu količinu iz te bočice koja daje taj izvorni okus – govori Gabica koja je s majkom suautorica kuharice “Imotski na pjatu”. I zato se Imotski zaista može pohvaliti da je među rijetkim malim sredinama koji već ima četiri ukoričena izdanja svoje kuharice.

Podijeljena na sedam priča, s opisima tradicijskih običaja, opremljena vrhunskim fotografijama i malim slikovnim rječnikom tipičnih naziva imotskoga kraja te tumačem imotskih kuharskih naziva. Da stvar bude još fascinantnija, stare zapise strpljivo je u knjigu prepisivala Maja koja je gotovo nepokretna jer već više od tri desetljeća može pomaknuti samo jednu ruku. No, vratimo se na imotsku tortu…

– Svakome bi preporučila jedno, vrlo je jednostavno! Ako niste raspoloženi, nemojte ni krenuti u izradu imotske torte jer ona ima toliko finesa u sebi da to ne može napraviti osoba koja nema volje i ljubavi u tom trenutku. Treba se paziti na svaki milimetar da ona bude ono što jest – imotska kraljica u slatkom svijetu – zaključuje Maja Nikolić.