Splićanka “preporodila” Zadar i donijela mu milijune iz EU fondova

Diplomirana biologinja iz Splita na mjestu voditeljice europskih projekata i to u – Zadru? Zvuči neobično? Možda. No, Zadarski.hr piše kad upoznate Maricu Babić, Splićanku koja je rodni grad u potrazi za poslom prije deset godina zamijenila Zadrom, a biologiju s tada potpunom nepoznanicom zvanom “europski fondovi“ vidjet ćete kako je za ovu simpatičnu, otvorenu i iznimno sposobnu mladu ženu puno toga neobično. Dok većina konzultanata bježi u privatnike, ona je već deset godina vjerna javnom sektoru, a zahvaljujući timu iz ZADRA-e, Agencije za razvoj Zadarske županije gdje je zaposlena, Zadar i Zadarska županija u zadnje su tri godine dobili projekte vrijedne preko 80 milijuna kuna!

Ajmo odmah u glavu. Koja je prava istina: je li Hrvatska uspješna u povlačenju novca iz EU fondova, ili nije? Zanima me odgovor iz prve ruke jer dojam je kako se tim podacima često licitira u dnevno političke svrhe, ovisno o tome predstavlja li ih SDP ili HDZ.

– Da, istina je da se tim podacima licitira kako komu odgovara u datom momentu. Budimo iskreni, vi uvijek možete manipulirati podacima, sve ovisi o tome predstavljate li koliko je novca ugovoreno ili koliko je zapravo potrošeno. Ali, ako ćemo biti pošteni, pravu i realnu sliku o tome koliko smo bili uspješni primjerice u pretpristupnom razdoblju znat ćemo tek 2016. godine. Razlog je vrlo jednostavan. Jedno financijsko razdoblje završilo je 2013. godine i od tada teku još tri godine u kojima država ima pravo da utroši sredstva (izabere projekte, sklopi ugovore, te izvrši isplate po projektima). Tek tada ćemo moći povući crtu i reći jesmo li napravili dobar posao ili nismo. Sve prije toga je manipulacija podacima koja nije poštena, ni od vlasti ni od oporbe.

Opći je dojam kako dalmatinski gradovi ne spada u uspješne kada je riječ o novcima iz EU. Slažete se? 

– Ja sam najkompetentnija za Zadar, pa mogu prvo o njemu govoriti. Znam kako postoji takav dojam, ali stvarno ne znam odakle je to poteklo. To naprosto nije točno! Evo sada, u ovom trenutku dok mi razgovaramo, samo na Polutoku događa se more toga: imamo 3D snimku Bedema na kojima se obnavljaju tri punkta i cijeli taj neiskorišteni prostor konačno će se početi koristiti u turističke svrhe. Kreće obnova i turistička valorizacija Kneževe palače vrijedna čak 38 milijuna kuna, park Vladimira Nazora i Perivoj kraljice Jelene dobit će LED rasvjetu, Mali Arsenal postoje centar za posjetitelje s inovativnim prikazom razvoja Zadra kroz povijest baziran na doživljaju posjetitelja, tek smo jedan od dva grada u Hrvatskoj koji ima knjižnicu za slijepe, cijeli Poluotok premrežen je wifi-jem, a da ne govorim o inovativnom konceptu Coworkinga, najvećem projektu poduzetničke infrastrukture u županiji. Sve su to rezultati europskih projekata i govoriti da Zadar nije uspješan nije samo deplasirano nego je i netočno!

Da zaokružimo; koliko su europski projekti donijeli novca Zadru u posljednje tri godine?

– Najmanje 50 milijuna kuna. I to govorim samo o velikim investicijama, bez manjih aktivnosti kojih je također poprilično.

A ostatak Dalmacije? Javna je percepcija kako je Šibenik po pitanju europskih projekata napravio najviše? 

– To je taj javni imidž o kojemu govorim. Šibenik se u medijima često ističe kao primjer dobre prakse s EU fondovima, ali kad se zbroje brojke i dva njihova najveća projekta – tvrđava Barone i Sveti Mihovil – ne dolazimo niti do polovice iznosa kojega smo mi u Zadru dobili, i to samo za Kneževu palaču. Nemojte slučajno pomisliti da imam nešto protiv Šibenika. Oni rade dobar posao, imaju strateški pristup razvoju, čvrsto su usmjereni na određene projekte, unaprijed ih najavljuju i zbog toga projekti im imaju dobru vidljivost. Doduše, i mi smo u Zadru svoje projekte najavljivali, ali nam nitko nije vjerovao kako će proći. Pogotovo Kneževa palača…

Zašto? Jesu li Vaši rezultati prepoznati u Zadru? 

– Nedavno sam izašla pred Gradsko vijeće predstaviti rezultate rada naše razvojne agencije i, mislim se, ako sam ikad trebala izaći na tu govornicu nema boljeg trenutka od ovog. Zašto? Godina 2014. bila je godina žetve europskog novca za Zadar, zato pomislim kako nema zahvalnijeg trenutka za predstaviti rad agencije. Kad tamo, kritika “kako bi trebali biti puno konkretniji u svom radu”. Kako konkretniji, pitam se, niti jedan natječaj nismo propustili, agencija izvrsno radi, projekti su tu… iskreno, ne znam u čemu je problem.

Kako se kao profesionalac nosite s tim uplivom politike u svoj posao? 

– Ne mirim se s tim, nikako se ne mirim s tim. Možda jesam malo i svađalačke naravi, ali svakako volim dokazivati ono za što znam da je dobar posao. Pogotovo kad imam osjećaj kako se rad ne valorizira dovoljno.

Zadar je dobio više od 50 milijuna kuna, Šibenik je javno prepoznat s velikim projektima, a gdje je u EU priči Vaš rodni Split?

– Hm, Split je grad iznimnog potencijala i smatram da bi puno toga mogli ostvariti korištenjem Europskog novca. Splićani su krenuli u smjeru EU fondova, ali čini mi se da još uvijek poprilično kaskaju za Šibenikom i Zadrom, i to je šteta. Znate, dok šetam Splitom gledam oko sebe i mislim: ova bi zgrada mogla na ovaj fond, jesu li ovoj riješeni imovinsko-pravni odnosi, vidi lipog projektića ovdje… Što ćete, profesionalna deformacija (smijeh).

Europski fondovi podrazumijevaju maksimalnu transparentnost, puno papirologije i pravdanje svake lipe. Koliko je to blisko načinu poslovanja u Hrvatskoj i državi koja često ne zna gdje joj i kako odlazi novac?

– Koliko je blisko, zaista nije bitno. Ako se želi koristiti europske fondova, pravila EU moraju se poštovati. Upada se u jedan vlak, u žrvanj gdje se pravila vožnje unaprijed znaju i svaka greška, nemarnost ili nepravilnost, debelo plaćaju. Zato mi je baš drago što se na provedbi projekata uglavnom zapošljavaju jako mladi ljudi koji se od početka svog radnog vijeka uče odgovornosti prema svakoj kuni i svakoj lipi. Mislim kako će nam to dugoročno svima olakšati život.

Lokalni proračuni, iz kojih bi se trebala financirati priprema dokumentacije za projekte, više su prazni nego puni. Leži li u tomu dio problema slabije realizacije europske priče?

– U pravu ste, taj financijski kapacitet krajnjih korisnika u ovoj je priči izrazito bitan. Puno toga treba financirati prije nego stigne povrat novca, a proračuni su nam takvi kakvi jesu. No, mislim da je to pitanje za državnu razinu. Trebaju se odrediti kreditne linije koje će jedinicama lokalne samouprave pomoći da premoste taj financijski jaz. U Zadru se za sada „krpamo“ s ovim projektima, ali da ih dođe još ovoliko, što nam je svima cilj, ne znam kako bi proračun to podnio. Srećom, i ljudi u ministarstvima su toga svjesni i zato se po ovim pitanju već traže rješenja.

Ministarstva odgovornost za neuspjeh često prebacuju na lokalne razine? 

– Evo vam primjera: na prošlogodišnjem infrastruklturnom natječaju “Shema dodjele bespovratnih sredstava za poslovnu infrastrukturu” prijavljena su 144 potpuno gotova projekta s lokalne razine, sa svom zahtjevnom pratećom dokumentacijom, praktički spremna za gradnju. Nažalost, planirana sredstva tog natječaja omogućavala su financiranje samo 15 projekata što je svega 10 deset posto. Kad sagledate tu činjenicu onda vidite da tvrdnja „teren nije spreman“ baš i ne stoji. Po mom mišljenju, jedno od temeljnih pitanja može li se ubrzati proces spuštanja novca sa nacionalne na lokalnu razinu.

Ipak neke sredine lakše i prije od Dalmacije dolaze do novca? 

– Istina je kako su određene županije, na pojedinim natječajima, u povlaštenom položaju kod izvlačenja EU sredstava, i to ne zato što su bliže oltaru nego zbog kriterija indeksa razvijenosti koji nama ne ide u prilog (a ni Splitu, kao ni Dubrovniku). Naime, županije nižeg indeksa razvijenosti na pojedinim natječajima odmah u startu imaju dodatne bodove, a što za nas predstavlja dodatnu otegotnu okolnost, i moramo puno više truda i energije uložiti u pripremu projekta.

Zašto od EU tražimo toliko puno novca za infrastrukturu, a toliko malo za nova znanja i razvoj novih tehnologija? 

– Zato što je poimanje projekta kod nas sljedeće: imate komad ceste ili komad vodovoda kraj kojeg se možete slikat i prerezat vrpcu! Po Europskoj uniji, projekt nije sama aktivnost, projekt je cjelovito rješenje problema. Nećete vi od Europe dobiti novce za Kneževu palaču jer će je nakon obnove biti lijepo vidjeti. Ne ide to tako. Mi smo u projektu morali obrazlagati kako će palača pojačati poslovni sektor, kako će ona postati kulturno-turistički proizvod koji će Zadar nuditi građanima i turistima. To znači cjelovito rješenje. Ključna riječ je održivost: što će ti infrastruktura od pet milijuna eura, ako ona ne može proizvesti dovoljno prihoda za platiti onoga tko gasi svjetlo na kraju radnog dana.

Kakva je suradnja s ministarstvima i agencijama?

– U operativnoj razini ona je dobra, ali ministarstva imaju veliki problem s odljevom kadrova. Potkapacitiranost možda i jest jedan od naših najvećih problema i bit će problem svake Vlade dokle god se ta radna mjesta ne učine atraktivnijima i konkurentnijima, odnosno da ti ljudi budu bolje plaćeni ili barem nagrađeni.

Je li to razlog zašto naši EU stručnjaci ne žele raditi za državu, nego radije biraju privatni sektor? 

– Najvećim dijelom. Imam osjećaj da je obrtaj ljudi koji u ministarstvima rade na europskim poslovima toliki da čim netko nešto nauči, odmah ode u privatni sektor. Sektor konzultantskih usluga na području Zagreba je puno razvijeniji. Tamo je tržište privatnih konzultanata puno jače, a čak se i banke i odvjetnički uredi bave EU projektima. Zato i ne čudi takav odljev kadra iz javnog u privatni sektor. Ali zato u Zadru, i to odgovorno tvrdim, najbolji kadrovi još uvijek rade u javnom sektoru. I svi profitiramo od toga. Da nas je još deset puta ovoliko, svi bi imali posla.

Kako to da Vi niste otišli iz javnog sektora?

– Nisam … Čak nikad nisam o tomu ozbiljno razmišljala. Možda sam ziheraš, možda mi treba još koja godina iskustva za odvažiti se. Ali, nemam ni potrebe za tim. Volim ovaj posao, ovo je baš dobar posao.

POLA BRAČANKA, POLA MOLAJKA

Kako je biti Splićanka u Zadru? Osjećate li taj famozni antagonizam na relaciji Zadrani – Splićani ili je to samo fama?

– Lipo! Zadar je uvijek bio blagonaklon prema meni, imala sam priliku pokazati se i napredovati. Zadar mi nikad nije bio nepoznanica jer je moj otac s otoka Molata iz zadarskog arhipelaga, dok mi je mater iz Milne na Braču. Tako da sam ja jedinstvena bodulska kombinacija dva najškrtija otoka u Dalmaciji! (smijeh)
Oh, pa vi ste onda prava osoba za EU fondove?
– Jesam (smijeh), to mi je izvrsna predispozicija za ovaj posao! Ne propušta se niti jedna kuna iz fondova, sve nam treba, na svaku lipu se pazi! Samo daj fondove škrtavom bodulu i nemaš problema.

ZADAR ILI SPLIT

Moram pitati: Zadar ili Split?
– I Zadar i Split. Zaista imam privilegiju što sam živjela u dva tako divna grada kao što su Split i Zadar, gdje drugi plaćaju ljepotu koju mi besplatno konzumiramo na dnevnoj bazi. Dok sam bila studentica u Splitu govorila sam da srića košta sedam kuna. Toliko je tada, naime, koštao macchiato na splitskoj rivi. Danas isto tako u Zadru kažem da srića košta sedam kuna, jer toliko dođe kugla sladoleda u Donata. Uzmeš slaju, pa baciš đir rivom preko Orgulja i Pozdrava suncu. Pitajte Zadrane, oni će znati na što mislim.

ZAVRŠILA BILOGIJU I EKONOMIJU

Kako je biologinja iz Splita završila u europskim fondovima i to u zadarskoj razvojnoj agenciji?

-. Nakon što sam u Splitu diplomirala i dobila dovoljan broj odbijenica za posao, sama sebi sam rekla da uzimam prvo radno mjesto gdje traže visoku stručnu spremu. Gdje god da bude i kakav god da bude! I onda se 2005. godine pokrenuo projekt socijalnog i gospodarskog oporavka na područjima od posebne državne skrbi koji su financirali Vlada i Svjetska banka. Bila je to neka preteča EU fondova. Bilo je to najniže mjesto, s ugovorom o dijelu, znači nisu bili baš neki sjajni uvjeti. I još s radnim mjestom – u Zadru! Ali, odlučila sam da je to to. Dobila sam posao, sve drugo bilo je manje važno. Radila sam kao koordinatorica jedne od tri regije i na ovom jadranskom potezu u tih pet godina proveli smo negdje 160 projekata. Znači, od samog sam početka u tom projektnom menadžmentu i sve ovo kasnije je bio logičan slijed.

I studij ekonomije?

– Nakon nekog vremena postane ti malo čudno, biolog među konzultantima, pa sam odlučila upisati i studij ekonomije. Ne magisterij, nego baš studij od nule, od prvog do završnog računa (smijeh) Nakon pet godina studiranja uz posao, sad imam i diplomu ekonomije. I baš sam zadovoljna zbog toga.