Ni šest godina od ubojstva
novinara i vlasnika tjednika Nacional Ive Pukanića, koji je na današnji
dan 2008. zajedno sa suradnikom Nikom Franjićem ubijen eksplozivnom
napravom u središtu Zagreba, nisu otkriveni krajnji naručitelj i motiv
tog zločina, iako se izvršiteljima atentata godinama sudilo pred
hrvatskim, ali i srbijanskim sudom.
Posebni sud u Beogradu u
travnju je nepravomoćno oslobodio Sretena Jocića zvanog Joca Amsterdam
optužbi za organizaciju Pukanićeva ubojstva premda je hrvatski Vrhovni
sud godinu ranije potvrdio da je njegov kum Slobodan Đurović bio veza
između atentatora i Jocića koji je za ubojstvo navodno platio 1,5
milijuna eura.
Pravomoćnom hrvatskom presudom Đuroviću je u veljači 2013. kazna
smanjena s 25 na 23 godine zatvora, dok je vođi skupine atentatora
Robertu Mataniću potvrđena presuda od 35 godina.
Neposrednom izvršitelju Željku Milovanoviću hrvatski Vrhovni sud
je zbog aktiviranja eksplozivne naprave potvrdio 40-godišnju zatvorsku
kaznu. Na jednak boravak iza rešetaka ga je ovoga travnja nepravomoćno
osudio i beogradski sud koji je pomagača Milenka Kuzmanovića osudio na
pet godina.
Osim Đurovića, Matanića i Milovanovića hrvatski je sud
pravomoćno na 33 godine zatvora osudio i Bojana Gudurića optuženog da je
Pukanića trebao ubiti hicem iz snajperske puške ako eksploziv zataji.
Luki Mataniću i Amiru Mafalaniju 16-godišnje kazne pravomoćne su od
srpnja 2012. kada je Vrhovni sud za ukupno 15 godina povisio
prvostupanjske presude Đuroviću, Guduriću i Robertu Mataniću.
Nedugo nakon ubojstva koje je potreslo Hrvatsku i napunilo
stupce mnogih svjetskih medija pokrenuta je policijska akcija “Balkan
ekspres” u kojoj su uhićeni bratići Robert i Luka Matanić, Mafalani i
Đurović. Milovanović je krajem 2009. uhićen u Beogradu, a Gudurić se
predao u Banja Luci početkom veljače 2010. uoči početka zagrebačkog
suđenja te je izručen Hrvatskoj.
Iako je Uskok uhićene teretio za udruživanje u zločinačku
organizaciju, opisujući Pukanićevo ubojstvo kao najnasilniji čin u
povijesti Hrvatske i zločin protiv novinarske riječi i demokracije, to
tijekom suđenja, po mišljenju zagrebačkog suda, nije dokazano. Također,
sud nije prihvatio ni Uskokovu tvrdnju da je Pukanić likvidiran kako bi
ga se spriječilo da piše o poslovima kriminalnih skupina povezanih s
duhanskom mafijom.
U obrazloženju prvostupanjske presude stajalo je da je Pukanić
bio poznati novinar koji je pisao o mnogim kriminalnim skupinama. “Imao
je puno prijatelja, ali i neprijatelja. Moguće je da je razlog ubojstva
sadržaj članaka, ali nije utvrđeno točno kojih”, istaknuto je u
obrazloženju.