Vile imaju kopita i smrdljivu kosu

Mnogi se možda „na prvu“ neće sjetiti tko je Sandra Barešin, ali ako kažemo da je riječ o djevojci iz Šibenika, magistri etnologije i suvremene talijanske filologije, koja je svojedobno ostavila oštar komentar na stranicama Vlade o ukidanju mjere stručnog osposobljavanja, većina će se vjerojatno sjetiti o kome je riječ. Ta njezina raekcija u Vladi zainteresirala je domaću javnost, a Sandra se kasnije i uspjela zaposliti u šibenskom muzeju, na Odjelu etnologije. Na tome radnom mjestu će sasvim sigurno biti do 1. kolovoza ove godine, a što će dalje biti ne zna.

Sandra je članica Udruge antropop kojoj je cilj popularizacija etnologije i antropologije, a njezino zanimanje za vile i sva ostala mistična biće počelo je još u djetinstvu- s bajkama. Zanimanje za to nije prestajalo s vremenom, a ona je pohodila razne konvencije, gledala filmove, pokušavala što više saznati o predmetu svoga zanimanja.

– Postala sam etnolog i kulturni antropolog kako bih mogla istraživati mistična bića u hrvatskom folkloru. Krenulo je sa šibenskim vješticama- to je jedini slučaj inkvizicije na ovom prostoru Jadrana, zatim sa morama kao nadnaravnim bićima i njihovim suvremenim transformacijama gdje sam povezala tradicijsku stranu priče sa psihološkom- zapravo se tu radi o paralizi u snovima- kazala nam je Sandra.

Vile su otimale ljude

Često Sandra sa svojom Udrugom organizira radionice i predavanja ne bi li i drugima približila priče o ovim, više nego zanimljivim bićima.

– U slavenskoj mitologiji vila je prekrasna mlada djevojka, duge kose, obučena u svijetle boje. Ono što je karakterizira su kopita koja skriva ispod duge haljine i smrdljiva kosa. Ta dva obilježja označavaju njezino ambivalentno djelovanje – u jednu ruku ona pomaže, a u drugu ima negativno djelovanje. To se odnosi na to da su ljudi nestajali, a smatralo se da su ih vile otimale – ispričala nam je Sandra o vilama koje se uvelike razlikuju od slike koju pružaju bajke.

Za razliku od vila koje su zamišljeni likovi, more su stvarni ljudi. Evo kako njih opisuje Sandra:

– More su neudane vještice. Ono što je specifično za njih jest da su rođene u posteljici crvene, crne ili modre boje. Znalo bi se reći- rodilo se dite u košuljici, ne činilo zla ni sebi ni drugima. Karakterizira ih to specifično rođenje, a za razliku od vila, koje su izmišljena bića, ovdje je riječ o stvarnim osobama, poznatima unutar zajednice. Mora predstavlja paralizu u snu, no jako malo je to istraženo. Pronašla sam dosta kazivača, a uglavnom je riječ o tome da osobu nešto muči, da ima teških problema pa se to manifestira na taj način. Kontaktirala sam s ljudima u Japanu, oni imaju poseban odjel posvećen tome tako da su mi poslali dosta literature, koju tek trebam prevesti sa engleskog jezika na hrvatski. Kad su more u pitanju, radi se o tome da osoba leži i ne može se pomaknuti, osjeća težinu na prsima. Na prsima mu se nalazi duša koja je izašla iz žene i došla mu u obliku mačke, muhe ili noćnog leptira. Uglavnom je riječ o neudanim djevojkama koje su napadale mladiće. Postoje razne priče, a jedna od njih je da je jedan čovjek spavao s nožem u ruci zbog toga i kada ga je napala mora zamahnuo je nožem po zraku, a ta ženska osoba ujutro se probudila bez nosa. Postoji i teorija da se moru može zatvoriti u bočicu, prije je bila riječ o tikvici, a sada je bočica, tako da ne može izaći vanka. Bočica predstavlja mokraćni mjehur žene, bočica mora biti zatvorena kada čovjek krene spavati, a zbog toga se mora ne može pomokriti.  Kasnije ona moli spavača da je otvori, onda je on na taj način uhvati i zatvori unutra.

Zašto se nije dobro vjenčati u svibnju?

– Što se tiče vještica, bazirala sam se na dvije šibenske vještice- Mrnu i Dobru koje su navodno zavele Dragana Draganića. Kad su ih uhvatili, rastezali su im tijela da bi im iščašili zglobove. Bile su u zatvoru,  prema legendi su iz njega pobjegle, a kada su ih uhvatili zapalili su ih.

Trenutno Sandra proučava kodlake, a ako netko ne zna što je to – riječ je o vampirima. Prema legendi, u Šibeniku nije sretno vjenčati se u svibnju. Priča govori da je pred više stoljeća, upravo u tom mjesecu Šibenikom harala velika kuga. Mlada plemkinja bila je zaljubljena u siromašnog mladića, što joj je otac branio, a u vrijeme kuge posvetila se pomaganju svojim sugrađanima te se zavjetovala da će otići u samostan ako se grad spasi od kuge. To se navodno i dogodilo i to upravo u petom mjesecu. Kako nam je ispričala Sandra, do kuge je navodno došlo jer su ljudi sumnjali da je jedan njihov sugrađanin bio vampir. Provalili su mu u grobnicu i proboli srce kolcem, no on je navodno za života bolovao od kuge i tako se bolest proširila gradom.

Sandru  zanima i rad s djecom. Želja joj je ostati raditi i dalje u šibenskom muzeju gdje bi se voljela posvetiti muzejskoj pedagogiji.

U priloženoj galeriji pogledajte umjetničke fotografije Ive Lulić  iz udruge Artus i karlovačkih vila i vilenjaka iz Doma za djecu Vladimir Nazor.