Hrvatska Adele: Tko je Bernarda Bruno, slijepa pjevačica koja je “pokorila” Šibensku šansonu?

Njena pjesma već tjednima drži vrhove domaćih glazbenih top ljestvica, a njen
lik i djela zaintrigirali su hrvatsku javnost. Ona je Bernarda Bruno, ima 21
godinu, rođena je u Zagrebu, ali još kao djevojčica  odlazi u Zürich gdje živi
i danas. Kao debitantica na ovogodišnjim Večerima dalmatinske šansone osvaja
prvu nagradu žirija i drugu nagradu publike te time podiže veliki interes javnosti.

Ona je slijepa osoba koja se cijeli život bori s problemima vida, ali to je ne
sputava da živi život punim plućima. Uz glazbu se svakodnevno bavi sportom
(trčanjem i plivanjem, a zimi skijanjem), aktivna je u crkvi i
na molitvenoj zajednici, i uskoro kreće na studij. U ekskluzivnom
razgovoru za Dalmacija News iskreno  priča o svojim iskustvima, željama, snovima…

Prva nagrada stručnog ocjenjivačkog suda
i druga nagrada publike, ne zvuči loše za debitanticu na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku…

– Zadovoljna sam, ali još više iznenađena. Uopće nisam očekivala neku
pobjedu, samo sam se veselila nastupu i nadala sam se da ostavim neki trag.
Pobjeda je meni kao jedan od mnogih poticaja da dalje nastavim karijeru. Ali još više od pobjede me oduševila toplina publike i da sam, ipak debitantica, i prvi put  u Šibeniku, bila primljena od Šibenčana kao “jedna od njih”.

Nagrade publike uglavnom osvajaju
lokalni pjevači koji su trenutno najslušaniji na radio postajama i zauzimaju naslovnice raznih časopisa, ali Vi se pojavili prvi put i
simpatija nije manjkalo. Je li Vas to iznenadilo?

– Ovo mi je bilo jedno od većih iznenađenja u životu do sada, ali i kao neka povratna informacija meni  da
sam svoj dio dobro odradila. Lako
je potpuno uživati u nastupu, ali približiti se publici, eh na tom moram još puno raditi, ali izgleda
da sam barem do sada na dobrom putu.

Vi svoju glazbenu karijeru već godinama
gradite u Švicarskoj, može se reći da ste tamo čak i poznati, prije nekoliko godina Vam je pobjeda na švicarskom
izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom “Confindence” izmaknula za samo nekoliko glasova. Kako gledate danas na to iskustvo i jeste razmišljali da se opet prijavite?

– Iskustvo s Eurovizijom je bilo prije tri i pol godine.  Bilo je neko kratko razočarenje na početku, ali sada sam Bogu zahvalna da je bilo kako
je već bilo, inače ne znam da li bih mogla završiti školu. Ovako barem imam završenu gimnaziju ako s glazbom sve krene po zlu. No nadam se da ću ipak uspjeti nešto s glazbom postići, jer mi je to velika želja. Baš
se pripremam s jednom pjesmom za Euroviziju, opet ću pokušati, i nadam se uspjehu.

S obzirom na svoje hrvatske korijene,
naime izvorno prezime Vam je Brunović, postoji li mogućnost da Vas jednog dana vidimo kao predstavnicu
s hrvatskom zastavom?

-Tko zna. Meni bi osobno bilo jako drago, pa sad vidjet ćemo kako će se
sve odvijati…zašto ne?

Posebnost u Vašem životu je što se
borite s nedostatkom vida, koliko je to utjecalo na Vaš razvoj i životni put?

-Imala sam i dobra i ne toliko ugodna iskustva u životu, puno više sam se morala truditi u školi, puno više izboriti za pomoć, ali hvala Bogu
uvijek je bilo dobrih ljudi koji su me podržavali i meni pomagali. Još se i
danas borim i trudim, ne samo za sebe. Željela bih biti jedna od mnogih koji se isto bore sa svojim nedostacima, jedna od tih koji daju nadu svijetu da
sve se može kad se hoće i kad smo ustrajni. Toliko dobra mi je bilo dano, na meni je sada da to na svoj način pružam dalje koliko god znam.

Kako se danas kao mlada djevojka nosite
s tim hendikepom?

– Nije uvijek lako, ali naučila sam živjeti s tim. Nije mi dosadno. Čitam, bavim se sportom i aktivna sam u crkvi, imam glazbu koja mi također priređuje veselje i već dulje vremena imam neku fazu da pišem poeziju. Polako se osamostaljujem i učim sve što je potrebno za život. Sve je moguće, dao Bog da progledam, ali i ako ovako ostane bit ću sretna.

Koliko Vam vjera u Boga znači u
životu?

-Vjera mi znači sve. Za mene je vjera ne samo tradicija već bliski odnos s Bogom. Vjera je kao život, ima padova i uspona, ima radosti i žalosti…ima svega, ali ako smo s Bogom, na kraju ćemo doći do cilja. Neizmjerno volim svoju obitelj i prijatelje i poznanike, ali Bog mi je na prvom mjestu.
Iako živim u vjeri od najranijih dana, još uvijek rastem i učim…i mislim da će taj rast trajati do kraja života.

Radite li na svom albumu?

– Da. Producent je  Duško Rapotec i njegova ekipa. Radimo za hrvatsko
i međunarodno tržište.  Pišem i prevodim tekstove na engleski, a i sama skladam za album. U tom albumu će se naći i Eurovizijska pjesma.

Kažete da pišete pjesme i skladate…

– Pišem i skladam već od 1998 godine. Imam jako puno pjesama i sad ih raspodjeljujem za albume koji tek trebaju biti snimljeni. Inspiraciju pronalazim u raznim životnim situacijama, u duhovnim iskustvima, u
prirodi, u različitoj vrsti glazbe, bilo gdje i bilo kada. S jedne strane  tražim inspiraciju, a s druge se opustim i otvorim se inspiraciji. Kad mi dođe pjesma onda ju već u glavi čujem potpuno dovršenu, onda pišem bilješke, snimim demo verziju vokala i glazbe koje odsviram na klaviru
ili gitari. Gotovo u isto vrijeme dolaze mi i glazba i tekst.

Hoćete li na album uvrstiti i svoju
hrvatsku pjesmu “Olujna noć” s kojom ste se prezentirali Hrvatima?

– Naravno. Napisala sam i englesku  verziju Stormy Night, koja je već snimljena.

S obzirom na to da je za ovaj
posao potreban marketing i management, godi li Vam interes medija, volite li komunicirati s novinarima i jeste
li imali neka neugodna iskustva?

– Do sada sam više manje imala dobra iskustva s novinarima, jer nisam imala toliko  intervjua ili slično. U stvari,  još se malo privikavam na to
da će od sada biti sve više i više prilika kada će me novinari intervjuirati i
fotografirati, slikati. Nekako opuštenije se osjećam kada komuniciram s glazbenicima i
kada radim na pjesmi nego kada stojim pred novinarima, valjda je to zbog toga što nikada nisam  bila  neka osoba koja je uvijek žudila da bude u
centru pažnje ili da previše priča o nekim stvarima.

Iako nisam nikada imala neugodna iskustva s novinarima, dosta sam toga čula o drugim ljudima koji
su ga imali te sam čula kako znaju biti jako ružna iskustva. To me na početku dosta
prestrašilo da neko vrijeme nisam se ni usudila dati  neke prevelike izjave. Ali
sad nakon Šibenika i nakon  par intervjua, već primijetim da sam puno opuštenija i prihvaćam da je to ipak jedan važan dio posla, jer bez medija se danas
ne može ništa što se tiče promocije.

Koji su Vam planovi o kojima razmišljate?

– Ja ću dalje nastaviti skladati i pisati pjesme i nadam se internacionalnom uspjehu. Dosta sam čula od poznatih pjevača koji žive od glazbe, a uz to
i pomažu onima kojima je pomoć potrebna, pa tako bi i bio moj plan. No nekako
najviše želim glazbom i pjesmom prenijeti lijepe poruke svijetu,
svjedočiti o dobroti Božjoj i  biti inspiracija i poticaj nekome drugome na dobro, jer puno ljudi, i poznatiji
i manje poznatiji, su bili poticaj i inspiracija meni samoj.

Priča se da namjeravate krenuti na studij teologije.

– Da. Studirat ću u Luzernu. Ako slučajno ne uspijem s glazbom onda ću
raditi pri Crkvi, ima puno zanimljivih mogućnosti. Ako mi pak uz studij i glazba uspije, onda bi to bilo idealno. Inače, samo zbog teologije sam bila
spremna uložiti sav trud da završim gimnaziju.