Marko Vučković, alkarskog nadimka Veseli slavodobitnik je najpoznatije dječje alke u Cetinskom kraju, u zaseoku Vučkovići u Brnazama, 68. po redu, i to nakon pripetavanja i osvojenih ukupno devet punata.

Vučkovići su, u spomen na pretke, koji su se istaknuli junaštvom i odvažnošću u presudnoj sinjskoj bitci s Osmanlijama 1715. godine, a po uzoru na "veliku" Sinjsku alku, 1955. godine osnovali svoju dječju alku.  Alkarski momci su im stariji mještani zaseoka Vučkovići, a alkarski sud i vojvoda su najstariji mještani. U alkarskoj povorci barjaktar jaše konja, magarac simbolizira edeka, a vojvodin ađutant nosi sablju junaka Bože Vučkovića. Pravo sudjelovanja imaju samo djeca prezimena Vučković, a trče je dječaci do desete godine života.

Slavodobitniku Veselom bilo je ovo tako posljednje viteško nadmetanje zbog godina života.

Vojvoda Tonći Vučković, alkarskog imena Kamazin, na koplje mu je privezao trobojnicu kao znamen pobjede, a u ime predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića, koji je pokrovitelj ovog malog natjecanja u mjestu pokraj Sinja, savjetnica za ljudska prava i civilno društvo Melita Mulić čestitala je najboljemu.

Veseli je do devet puta došao nakon pripetavanja s alkarom Ivanom Vučkovićem, alkarskog imena Ohandza koji je u pripetavanju pogodio "u jedan", a Veseli "u dva". Od Udruga Vučkovića dječja Alka, Viteškog alkarskog društva, grada Sinja i lokalnog umjetnika Andrije Vučkovića Maćija dobio je raznovrsne poklone, kao i njegov alkarski momak Josip Vučković, alkarski Šnicel.

- Povijest se ponavlja. Prije točno 34 godine i ja sam osvojio Alku, a moj alkarski momak bio je otac njegovog alkarskog momka Rine nadimka Bicko. Presretni smo, tim više što je ovo mom Marku posljednja alka na kojoj može sudjelovati, a dosad nije imao trofeja - rekao je Markov otac Mile nakon pobjede.

U petak i subotu održana je Bara i Čoja, a najuspješniji u oba dana bio je alkarić Tatalita, pravog imena Antun Vučković.

Pčelari su opet u problemima - Međimurci procjenjuju da će imati upola manje meda nego lani. I to nije jedini problem, muči ih uvozni lobi koji im ruši cijene

Pčelari iz godine u godine žive od nade da će proljeće biti dobro jer o tome ovisi i koliko će biti meda. Ovo proljeće ponovno nije bilo dobro, i bez obzira na to koliko pčelari obilazili svoje pčele, pazili na njih i premještali ih na druge lokacije, krajnji rezultat ne može se bitno promijeniti.

-Već znamo sve, jesenske paše nema. Bili smo na Baniji, nije bilo tako reći, ništa. Samo nešto malo - oko 10, 12 kilograma po zajednici, tako možemo računati i to je uglavnom bio bagrem, govori pčelar Franjo Trstenjak RTL-u.

Najveći neprijatelj pčelara je mraz. Oštetio je pupoljke njima najvažnije biljke bagrema i čim se od njega dobilo upola manje meda, bilo je jasno kakva će biti cijela sezona.

-Ovo je jedna od lošijih godina, ja bih rekao skoro 50 posto slabija nego prošle godine. Bili su zimski gubici pčela, kad smo to prebrodili došao je mraz koji je uništio voćnu pašu. Od te proljetne paše ostala je samo uljana repica, objašnjava predsjednik Udruge pčelara Međimurske županije Željko Trupković.

No ipak, situacija i nije tako kritična jer gotovo svi imaju zalihe od prošle godine koja je bila iznadprosječna. Od uvođenja eura nisu se mijenjale ni cijene pa je tegla meda 9 ili 10 eura. No, probleme im stvara jeftini med u trgovinama koji košta oko 3 i pol eura.

-U trgovačkim lancima se svašta nađe i ljudi kupuju, nažalost zbog cijene, a kvaliteta znamo kakva je, da to na kraju opće nije med nego nekakav pripravak na bazi šećera, govori pčeral Franjo.

Osim upitne kvalitete, tu je i upitno podrijetlo. Oni tvrde, što god se dogodilo, iz principa nikada neće prodavati med po toj cijeni - radije će ga darovati.