Patuljasti majmuni marmoseti hit u Hrvatskoj: “Držanje malih ili bilo kakvih majmuna je vrlo zahtjevno”

Po oglasnicima se u zadnje vrijeme sve češće u ponudi kućnih ljubimca mogu pronaći i patuljasti majmuni marmoseti. Iako se radi o malim simpatičnim životinjama, čije odrasle jedinke imaju između 14 i 16 centimetara i teže od 100 do 140 grama, njihovo držanje kao kućnog ljubimca jest dopušteno, ali može biti poprilično zahtjevno. 

– Postoje ljudi u Hrvatskoj koji drže majmune kao kućne ljubimce već 10 ili 15 godina. Rijetko jest, ali nije ništa novo – kaže dr. Ingeborg Bata, veterinarka zagrebačkog Zoološkog vrta i voditeljica Centra za zbrinjavanje divljih životinja. 

Dodaje da im se često jave ljudi koji se bave mišlju da nabave neku egzotičnu životinju, ali da oni u tom slučaju posvete mnogo vremena da im objasne sve prednosti i mane takve ideje, a nakon što se upoznaju sa svime što ih čeka i što se može dogoditi, mnogi odustaju.

– Držanje malih ili bilo kakvih majmuna je vrlo zahtjevno. Nakon što se raspitaju i dobro odvagnu, ljudi najčešće shvate da to i nije nešto što im treba u životu. To je komplicirana prehrana, komplicirano držanje, ako se razbole, komplicirano je i liječenje jer u Hrvatskoj ima tek dva ili tri veterinara koji se time bave. To je zapravo i najpametnije, tako apelirati na ljude, jer se zabranama ionako ništa ne postiže, osim nekih kriminalnih radnji – ističe dr. Bata.

Iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike navode kako je prekogranični promet i trgovina divljim životinjama na cijelom području Europe reguliran Uredbom Vijeća o zaštiti vrsta divlje faune i flore tako da se uvoz, izvoz i ponovni izvoz jedinki vrsta koje su točno navedene u Prilozima A i B odvija temeljem tzv. CITES dopuštenja.

– Pomoću izdanih dopuštenja može se utvrditi broj zakonito uvezenih i (ponovno) izvezenih jedinki, kako  bi se pratila razina trgovine između trećih zemalja i EU te utvrdio eventualni pojačani pritisak na neke vrste ili populacije – poručuju iz Ministarstva.

Dr. Bata kaže da se CITES često brka sa zabranom uvoza ili trgovine određenim vrstama, ali da on ništa ne zabranjuje, već samo regulira.

– Pojedinac ili neki subjekt koji želi držati neku egzotičnu životinju postavlja zahtjev Upravi za zaštitu prirode i oni taj zahtjev odobre ili ne odobre. U Prilogu A su navedene jedinke kojima je u prirodi već upitan broj ili je vrlo kritičan. Tu se promet za određenu vrstu može zabraniti ili ograničiti, što znači da je dozvoljen točno određeni broj. CITES regulira da se neke vrste životinja ne unište prodajom, ali to ne znači da on isključivo zabranjuje. U Prilogu B su manje zaštićene vrste i različita su postupanja. To što netko postavlja zahtjev ne znači da se ta vrsta ne bi smjela ili mogla držati. Ako se smije, navedeni su uvjeti pod kojima je to moguće, a ako se ne smije dano je obrazloženje zašto se ne smije. Uostalom, i Zoološki vrt također mora postaviti zahtjev, pa tako mora i privatna osoba koja želi držati neku egzotičnu životinju – pojašnjava dr. Bata.

Majmuni marmoseti navedeni su u Prilogu B što znači da ne spadaju u ugroženu vrstu pa je trgovina i držanje dosta slobodnije. Budući da ne postoji evidencija ne može se ni doznati koliko u Hrvatskoj ima vlasnika ovih majmuna. 

– Za sve vrste navedene u Prilogu B, nakon što se uvezu u područje EU, CITES nadležna tijela ne izdaju dodatne dokumente za trgovinu, stoga ne možemo pratiti niti voditi evidenciju koliko primata postoji registrirano u RH, tj. EU. Od ulaska u Europsku uniju nismo izdali niti jedno uvozno ili izvozno CITES dopuštenje za primate. Većina primata koji se pronađu u bilo kojoj državi članici EU vjerojatno potječu od matičnih jedinki koje su uvezene u pojedinu državu članicu u vremenu kada uvoz primata nije bio reguliran CITES konvencijom, uredbama iz tog područja ili zakonodavstvom iz nadležnosti veterinarstva – zaključuju iz Ministarstva zaštite okoliša i energetike.