Ni mladi ni stari, već najbolji. To je
postulat kojeg se drži Hari Vukas pri slaganju momčadi za svaku natjecateljsku utakmicu. Logično je
tako razmišljati, klub kao Hajduk može živjeti isključivo od rezultata, samo
pobjede i uspjesi se priznaju i zato mora
vrijediti samo jedan kriterij. Da igraju najbolji u tom trenutku. Sreća
je Bijelih da među najbolje redovito spadaju mladi, talentirani klinci koji
mogu biti budućnost Hajduka ili barem donijeti klubu dobru zaradu ako ih se već
mora prodati. Bez dvojbe, takav je Nikola Vlašić, još 17-godišnjak iza kojeg su
već 33 nastupa za prvu momčad, od čega je čak 25 puta bio u početnoj postavi.
Niksi, kako ga od milja zovu, je odavno ukazao na talent i mogućnosti, a još
ima mnogo prostora za napredovanje. Na terenu se ne može primjetiti da još nije
punoljetan, bez straha ulazi u duele i driblinge protiv iskusnijih igrača,
preuzima odgovornost i sve bolje izvršava postavljene zadatke. Zato spada pod
one čiji se rad ne može ignorirati, zato kod Vukasa ima mjesto u početnoj
postavi.
– Dolaskom novog trenera psihički smo se
digli, bili smo potonuli u igri, ali sada smo sve bolji. Nesretan poraz u Zadru
nas nije poremetio, to smo zaboravili i okrenuti smo Osijeku. Nadamo se
pozitivnom rezultatu, naravno da bih bio zadovoljan ako izborimo Europu – započeli
smo razgovor s Hajdukovom osmicom.
Njemu ulazak u Europu budi lijepe uspomene,
prošlu je sezonu otvorio golom Dundalku čime je postao najmlađi Hajdukov
strijelac u povijesti euro-kupova. Bljesnuo je prošlog ljeta, ali nije
zadovoljan kako se sezona odvijala.
– Cijelom sezonom nisam zadovoljan zato što
je na početku bilo nekih ozljeda i nisam pokazao što sam mogao. Polako dolazi
sve na svoje, ali još mi nedostaje statistika. Vjerujem da će mi se otvoriti i
da će sve ići svojim putem već u ovih nekoliko utakmica do kraja sezone – samokritičan je Nikola.
Za 17-godišnjaka je vrlo ozbiljan, odlučan
napraviti maksimum u nogometu. S pritiskom se odlično nosi.
– Ulazak u prvu
momčad stigao je naglo, ali takav je nogomet. Treba se to očekivati, danas se
mladi igrači guraju u vatru i ako se s tim ne mogu nositi ne mogu biti
nogometaš. Što se tiče budućnosti moja su razmišljanja da ostanem u Hajduku i
da se razvijem kao igrač, ne da odem mlad u inozemstvo pa da ne bude ništa od
mene. Želim se razvijati, nigdje mi se ne žuri – smireno odgovara Niksi.
Određeni pritisak
mu je i obiteljsko nasljeđe, prezime Vlašić dobro je poznato u sportskom
svijetu.
– U početku je bilo malo teže, kao ”brat od
Blanke” i tako to. Ali sada toga nema, čujem od mnogih kako spominju moje ime
pa u razgovorima više nisam “samo” brat od Blanke. Dosta razgovaram sa sestrom,
ona je uvijek najpozitivnija od svih. Što god se dogodi ona mi kaže da će sve
biti dobro. Otac je također pozitivan, on ukazuje na pogreške i puno mi
pomaže”.
Život u sportskoj obitelji umjerio ga je u
nogomet od ranog djetinstva, dugo je u trenažnom procesu, ali nije se zasitio
nogometa..
– Naravno da ponekad dosadi trenirati, volio
bih da su stalno utakmice. Igrao
bih svaki dan da mogu, ali bez treninga se ne može. Pokušavam ispraviti mane,
govorili su mi da lošije igram obranu, a mislim da sam to digao na znatno veću
razinu i sada mogu bez problema istrčati cijelu utakmicu. Hvala trenerima što
su mi ukazali povjerenje, dali šansu da igram. Žao mi je statistike, napravim
sve, ali nedostaju mi golovi i asistencije, nadam se da ću to popraviti u sljedećim
utakmicama – zaključio je juniorski reprezentativac Hrvatske.