Božić je istinsko kulturno dobro, naša materijalna i nematerijalna baština

Hrvatska ima
bogato kulturno nasljeđe i to je naša prepoznatljivost. Papa Ivan Pavao II. prilikom
boravka u Splitu primjetio je; “Ovdje povijest ne šuti”. I zaista, povijest
govori jezikom naših predaka, ukazuje nam njihove tragove, govori nam tko smo i
odakle dolazimo, priča nam našu životnu priču. 
Priča o Božiću jedna je od najljepših priča u povijesti čovječanstva,
koja govori o nadi, ljubavi, vjeri, miru i radosti, kroz slike rođenja malog
djeteta. Nijedan drugi događaj nije toliko inspirirao glazbenike, pisce,
pjesnike, slikare i mnoge druge umjetnike, koliko upravo Božić sa svojom
simbolikom i motivima. Posebno se to odnosi na tradicijske narodne ili pučke
običaje. Hrvatski narod kroz čitavu svoju povijest stvorio je toliku ostavštinu
na slavu Božića, da se time teško može pohvaliti bilo koji drugi narod.  Raznolikost običaja vezanih za Božićno
vrijeme, nevjerovatan opus sakralnih i svjetovnih napjeva, te bogata specifična
gastronomija, čine Božić istinskim kulturnim dobrom, materijalne i nematerijalne
baštine.

Osnovni
motiv Božića su jaslice u kojima leži dijete, okruženo roditeljima, dakle
obitelj, što je temelj čovječanstva i njegovog postojanja. Najstarije jaslice u
Hrvatskoj nalaze se na otočiću Košljun i potiču iz davne 1651. godine.  

Biblija kaže
da su u slavu rođenja anđeli zapjevali zajedno s pastirima, te zaželili mir na
zemlji svim ljudima dobre volje. Tradicija pjevanja Božićnih napjeva, posebno u
Dalmaciji, istinsko je bogatstvo, ne samo u crkvenoj liturgiji, već naročito u
pučkoj tradiciji. „U sve vrime godišta“, „Radujte se narodi“„Narodi nam se“,
„Dvorani neba“, samo su neki od napjeva sa kojima su odrastale generacije.
Božićne kolende u kojima se dolazilo u kuću prijatelja i čestitalo Božić, možda
su i najvrijedniji glazbeni biser hrvatske tradicijske Božićne glazbene baštine
i nepresušno etnomuzikološko vrelo.

Običaji kao
što su paljenje badnjaka, uz obavezno okupljanje čitave obitelji, sa molitvom
zahvale, povezuju biblijske motive sa našim životima, potvrđuju da u središtu
svega mora biti obitelj i želja za novim i mirnim životom, pa zato imaju
neprocjenjivu običajnu vrijednost.

Gastronomski
aspekt Božića, dio je života svakog našeg čovjeka. Gotovo da nema muškarca u
Dalmaciji koji ne zna skuhati bakalar ili žene koja ne zna napraviti fritule.
To je jednostavno naš genetski kod. To smo mi. Miris  kuhinja pokojnih nona koji prelazi granice
vlastite kuhinje, širi se ulicom, te postaje društvena mreža, najljepši je
dekor ovom svečanom vremenu i naš dio mediteranskog gurmanskog ponosa.

I zato bi Hrvatska
kolektivna svijest Božić trebala proglasiti nacionalnim kulturnim dobrom, a sve
njegove tradicijske baštinske vrijednosti prihvatiti kao osobno obiteljsko
blago koje treba njegovati i čuvati. To kulturno dobro ima svoje materijalne i
nematerijalne dimenzije, u kojima su ovi nematerijalni posebno osjetljivi, jer
predstavljaju ono tradicijsko, običajno, koje je sklono utjecajima, promjenama
ili zaboravima. Božić je naše kulturno dobro i mi ga trebamo čuvati, nitko
drugi. Mi trebamo svoju djecu učiti što je njegov smisao, odakle je došao, kuda
ide i gdje smo mi na tom putu ljudskog odrastanja.