Četvrti “Splitski cvit” pripao je humanitarki Dragici Tomašković

Splitski cvit ove godine otišao je u ruke Dragice Tomašković, žene velikog srca koja je u svoju obitelj primila sedam djece. I kako sama kaže, udomiteljstvo nije teško. Tako je primljena u društvo dobitnica ovoga priznanja- Dijane Aničić iz splitskih Anđela, Đordane Barbarić iz udruge MoST te Danijele Jelić iz Lastavica. 

Svečana dodjela priznanja održana je u utorak točno u podne u Vili Dalmacija. Sve latice ovoga cvijeta dobile su plaketu za svoj doprinos, a “prva među jednakima”, kako je dobitnicu nagrade nazvala Milena Mratinić, predsjednica udruge Naš kvart i idejna začetnica Splitskoga cvita, ipak može biti samo jedna. Ove godine stručni žiri koji su činili četiri muškarca i jedna žena, odlučio ga je dati u ruke ove humanitarke, a glasan pljasak i uzvici “bravo, bravo!” koji su odjekivali dvoranom, dokaz su da nisu pogriješili. Žiri kojemu nije bilo nimalo lako donijeti odluku bio je sastavljen od Zdravka Reića, legende sportskog novinarstva, glavnog urednika Slobodne Dalmacije Ive Bonkovića, glavnog urednika Radio Splita Zorana Vukičevića te novinara RTL-a Ilije Radića. Žensko pojačenje bila je alfa i omega Splitskoga cvita Milena Mratinić. 

Svečanu dodjelu priznanja uveličali su učenici glazbene škole Josipa Hatzea- Margareta Sabljić i Lukas Marin Tomas na violončelu te Ante Bulić (truba). Prvakinja drame splitskoga HNK Bruna Bebić izrecitirala je dvije pjesme poljske pjesnikinje Wisławe Szymborske– Na izmaku stoljeća i Ženski portret.

– Želim vam čestitati današnji dan. Dobro je i korisno prisjetit se svih onih žena koje su se borile za vaša prava, iako borba još uvijek nije gotova, još uvijek se treba boriti i ja želim da ustrajete na tome – kazao je splitski poteštat Ivo Baldasar te dodao “lakše je živit kad imate vas uz nas”. 

Sve prisutne latice odnosno nominirane žene predstavila je novinarka Ojdana Koharević. Svaku od 15 nominiranih predstavila je s nekoliko rečenica, a zatim je uslijedio trenutak koji smo svi čekali- proglašenje dobitnice priznanja.
 
– Jako sam iznenađena jer nisam očekivala da ću dobit to priznanje. Smatrala sam da ima puno žena koje su zaslužile prije mene priznanje, ali se zahvaljujem što su ljudi podržali moje djelo koje traje već 20 godina i  bila mi je velika želja da se o tome govori i da se javnosti približi udomljenje. 1996. godine sam prvi put udomila djevojčicu koja je imala puno oštećenja i tu sam sve prepreke savladala, i onda mi je dalje sve bilo jednostavno. Udomila sam sedam djece i oni su uklopljeni u moju obitelj, ničim se ne izdvajaju od mog biološkog sina i mojih petero unučadi  koje imam od obitelji Tomašković, a troje unučadi imam od udomljene djece – kazala nam je nakon dodjele priznanja Dragica Tomašković.

– Za mene udomljenje nije bilo veliki problem jer volim djecu i puno mojih prijatelja je to prepoznalo. Još u studentskim danima sam se uključila u humanitarni rad, bila sam drugačija od drugih, jako sam se volila smijat, bila sam vesela. Ničim nisam opterećivala okolinu, ni jedan problem nije bio nerješiv. Uvijek stanem, razmislim, sačekam jedan dan i onda rješavamo to što je tekuće. Samo je bitna ljubav. Dan žena koji sam ja još kao malo doživljavala na jedan poseban način, jer sam htjela okolini i svojim prijateljima pokazati da žene mogu puno, da mogu više, da drže tri ćoška kuće, da su one duša obitelji, da mogu sve probleme iznjedriti ako imaju ljubav za svoga supruga, za svoju djecu, za probleme… nisam pristaša bjegova niti zatvaranja u smislu da se to ne može riješit – pojasnila je Tomašković. 

Biografija

Rođena u Dugobabama, u 10. godini života seli se u Split. Tu je nastavila školovanje na Lučcu i tu se upoznaje sa splitskim mentalitetom. Završila je Građevinsku školu, a u Zagrebu upisuje Arhitektonski smjer. U Zagrebu je upoznala dvije slijepe studentice koje je obje primila u svoju sobu. 

– Tu je počela moja humana akcija jer sam smatrala uvijek da trebam nekoga udomiti – rekla je Dragica i dodala “nije mi bitno što drugi misle o meni, ljubav je moto mog života”.

Čak i nakon udaje i nakon što je dobila djecu, jedna od spomenutih slijepih cura živjela je zajedno s njenom obitelji, sve do njihovog odlaska u Split. Danas je udomiteljica sedmero djece.