Splitovi juniori imaju dva Galića, Matea i Branimira, nose isto prezime pa ljudi često misle da su braća, međutim njih dvojica nisu rodbinski povezani. Ipak, vežu ih napadačke pozicije koje igraju u ekipi Dalibora Filipovića. Mateo i Branimir su velika perspektiva kluba i među najzaslužnijim su igračima za ovosezonske uspjehe “crvenih” juniora koji su se nedavno plasirali u finale Kupa.
Mateo je čista “devetka” i igra u vrhu napada, dok je Branimir na poziciji krilnog napadača odakle često predstavlja najveću opasnost za suparnički gol. Baš u polufinalu Kupa protiv Rijeke pokazao je svoju moć, zabio je dva gola, te asistirao za još jedan. Dobrim igrama zaslužio je poziv trenera Ivana Matića, a za prvu momčad debitirao je u utakmici s Osijekom u Gradskom vrtu.
S dvojicom talentiranih napadača popričali smo njihovim prvim nogometnim koracima, očekivanjima i planovima za budućnost.
Kako ste počeli igrati nogomet, gdje i kada ste napravili prve korake?
Branimir: Počeo sam s tri godine, bila je to čisto dječja igra, a kasnije sam počeo ozbiljno treirati. Rođen sam u Stambergu pored Munchena, tamo sam napravio prve korake, u jednom malom lokalnom klubu. Sa šest godina preselili smo se u Hrvatsku i nastavio sam u Hajdukovoj omladinskoj školi gdje sam se zadržao do kadeta. Nakon toga prešao sam u Split.
Mateo: Otac me kao dječaka odveo na stadion, od prvog trenutka sam zavolio nogomet i počeo trenirati zajedno sa svojim prijateljima. Trenirati sam počeo u Omišu sa sedam godina, a s 14 sam prešao u Dugi Rat, da bi vrlo brzo nakon toga završio u omladinskoj školi Splita.
Koju školu pohađate? Pretpostavljam da ste pri kraju?
Branimir: Turističku
Mateo: Elektrotehničku
Izađu li vam profesori ususret zbog nogometnih obveza?
– Školu guramo dobro, a profesori stvarno imaju obzira prema nama, korektni su što se toga tiče
Postoji li neki trener kojeg bi posebno istaknuli? Nekoga kod koga ste najviše napredovali kao djeca?
Branimir: Od trenera iz mladosti bih izdvojio Zdenka Adamovića i Vinka Begu, kod njih sam puno napredovao kao dijete.
Mateo: Ja sam od svih trenera pokupio po nešto.
A kako vam je raditi s trenerom Filipovićem?
Branimir: Donio je napredak u igri i disciplinu. Igramo jako dobro, pobijedili smo praktički sve izravne konkurente.
Mateo: On me spasio kada sam bio ozlijeđen i jako sam mu zahvalan na tome. Imao sam problema s križnim ligamentima koljena i nisam neko vrijeme igrao. On mi je pružio povjerenje i sredio mi je malo glavu. Izbjegao sam srećom operaciju, tri mjeseca sam proveo u teretani, jačao mišiće, po dva ili tri sata svaki dan. I sada nema nikakvih problema.
Jeste li oduvijek igrali u napadu?
Branimir: Od nogometnih početaka pa sve do danas igram na krilu. Prije sam uvijek bio na desnoj strani, ali zbog zahtjeva modernog nogometa sada češće igram na lijevoj strani.
Mateo: Ja sam započeo u obrani, pa su me prebacili u vezu i na kraju sam završio u napadu. Samo branio nisam. U napad su me prebacili upravo zbog toga što sam davao puno golova kao vezni igrač. To se dogodilo dok sam bio u Omišu.
Vas dvojica ste onda konkurencija jedan drugome?
– Pa bili smo u početku, sada igramo obojica, dobro se slažemo u napadu i više nismo.
Možete li izdvojiti neki trenutak u dresu Splita koji vam je ostao u posebnom sjećanju?
Branimir: Sigurno debi za prvu momčad. Potajno sam se nadao da će me trener Matić zvati, na kraju se to i dogodilo, ušao sam u igru u Osijeku i moram priznati da je osjećaj bio izvanredan. Osim toga posebno ću pamtiti ovu pobjedu protiv Rijeke, zabio sam dva gola i asistirao za još jedan. To je najbolji trenutak koji mi se dogodio u omladinskoj školi.
Mateo: Posebno ću pamtiti gol škaricama protiv Lokomotive u četvrtfinalu Kupa.
Tko vam je igrački uzor?
Branimir: Nemam nekog posebnog uzora, ali volim pogledati Reusa iz Dortmunda, njegov stil igre mi se sviđa.
Mateo: Igrački uzor mi je Lewandowski, odlično se gradi, kompletan je napadač, snalazi se u malom prostoru.
Znači sviđaju vam se igrači Borussije Dortmund? Navijate li za njih?
Branimir: Ipak, za Bayern, tamo sam rođen i Real Madrid u Španjolskoj.
Mateo: Ja navijam za Arsenal.
U kojoj ligi bi jednog dana voljeli igrati?
Branimir: Budući da već govorim njemački, volio bih igrati tamo. Ili u Španjolskoj, njihov stil nogometa preferiram.
Mateo: Volio bih igrati u Engleskoj.
Tko vam je najdraži igrač iz prve momčadi Splita?
– Vojnović – jednoglasno će. Zato što je najbolji. I kao igrač i kao osoba je jako korektan. Zna igrati, taktički i tehnički je jako dobro potkovan, a uvijek je spreman pomoći mlađima.
Kako prognozirate finale Kupa?
Branimir: Sada smo izgubili od Hajduka u prvenstvu, bili smo dosta iscrpljeni, psihički i fizički, ali uvjeren sam da će utakmica na Kantridi biti potpuno neizvjesna i da ćemo mi na kraju slaviti. Hajduk je sigurno favorit, to je najveći hrvatski klub, ali mi želimo osvojiti taj Kup i privesti sezonu kraju na najbolji mogući način.
Mateo: Mislim da smo mi taktički odgovornija ekipa zbog čega imamo svoje šanse u finalu. Sigurno je dodatni motiv igrati u takvom ambijentu
Imate li neki posebni ritual prije ovako važnih utakmica?
Branimir: Ja nosim traku oko ruke, ako nema trake, ne mogu ni igrati. Daje mi nekakvo sampouzdanje.
Mateo: Ja nemam, samo izađem na teren i dam sve od sebe.
Nadate li se da ćete se priključiti prvoj momčadi sljedeće sezone?
– Nije na nama da govorimo o tome, ali naravno da se nadamo. Ako je to moguće, voljeli bi odigrati bar nekoliko sezona u dresu Splita.
Imate li nekakav hobi? Čime se bavite u slobodno vrijeme?
Branimir: Ja igram tenis, pored nogometa to mi je najdraži sport.
Mateo: Kad sam slobodan odem na piće, družim se s prijateljima, nema posebnog hobija.
Čime bi se bavili da ne igrate nogomet?
Branimir: Nisam nikada o tome razmišljao, ne vidim se u ničemu osim nogometa.
Mateo: Završio bih fakultet i radio u struci
Planirate li uz nogomet svejedno završiti nekakav fakultet?
Branimir: Naravno, namjeravam upisati kineziološki fakultet
Mateo: Ja također, nikad ne znaš, može se dogoditi nekakva ozljeda i uništiti karijeru. Planiram upisati Elektrotehniku.