Potpredsjednik splitskog SDP-a odgovorio Anti Babiću i poručio: ‘Paljenje krnje bilo je degutantno!’

Ante Babić, HDZ-ov saborski zastupnik u srijedu se oštro usprotivio stavljanju Imotskog na stup srama zbog nedavnih maškara, poručivši kako su karnevalski običaji različiti, ali uvijek prožeti satirom.

Posebno se obrušio na SDP-ove zastupnike Nenada Stazića i Arsena Bauka te predsjednika države Zorana Milanovića. Stazić, kazao je, govori ‘o tim primitivcima u Imotskom’ i nitko, ali baš nitko od političara ili institucija nije ustao protiv tog govora mržnje.

Protiv njegova govora, dan kasnije, ustao je potpredsjednik splitskog SDP-a Damir Barbir.

– Javio se i on: heroj iz Sabora da iz srca Zagreba brani svoj Imotski i Imoćane. Studenci su mi jednako kao njemu u srcu, jer mi je majka iz Studenaca, gdje su mi sahranjeni baka i djed, gdje moja obitelj još posjeduje staru kuću i gdje imamo puno rodbine..
Pa ipak ne razmišljamo isto, istaknuo je Barbir te dodao.

– On ima onaj predznak HDZ, kao i većina u Imotskom koji taj isti predznak bira od samostalnosti. Imoćani biraju iste one koji ih sele po domovini i svijetu, a kude ona ‘mračna vremena’ kada su tamo izgrađene i ljude zapošljavali: Imota, Imostroj, Pionirka, Agrokoka, Biokovka, Trimot, Napredak, Novogradnja gdje je radilo i do prema nekim podatcima 25 000 zaposlenih ljudi. Ta ‘mračna vremena’ su srećom iza nas…
Sada imamo naš HDZ, za koji glasa sve manje i manje ljudi u Imotskom, ne jer ne žele glasati za isti zbog pretrpljene nepravde, nego jer je ljudi sve manje…
Ali ipak ga biraju.
Isti ih je naravno izbavio iz tih za njih ‘mračnih vremena’. Ostaje samo naučeni zaključak kako se u ‘mračna vremena’ nije marilo za Imotski, ustvrdio je Barbir govoreći kako Imoćani glasuju protiv sebe.

Osvrnuo se i na mačkarane događaje.
– Što se tiče maškara i ‘satire’, smatram da je riječ o jednom izrazito degutantnom činu nasilja nad manjinama. Satira uključuje prkos moćnome (političaru, tajkunu itd.) odnosno svakome onome tko na neki način je ispred malog, običnog čovjeka.
Hajdučki bi se reklo prkos moćnome, zaštita slabome.
Kada je ‘satira’ usmjerena prema slabijima, drukčijima i ugroženijima od sebe, tada to ipak nije satira, nego čisto nasilje. Saturnalijska komponenta u karnevalu, poznata je kao ismijavanje i izrugivanje vlasti i moći. Zato, da su kojim slučajem tamo zapalili lutku Kujundžića koji je svakako moćniji od prosječnog Imoćanina (iako njegova imovinska kartica pokazuje drukčije) razumio bi zašto je spaljen. Ova vrsta paljenja gay para sa djetetom je kao da boksač od 120 kg, 12 rundi masakrira djevojčicu od 50kg. Jednostavno degutantno. Osim degutantnosti, postoji i jedna doza selekcionizma. Zamislimo samo još jedan sličan degutantni čin. Recimo da netko spali lutku lokalnog svećenika ili neke vjerske osobe, npr. Alojzija Stepinca o kojem ovaj narod ima različito tumačenje njegove uloge u povijesti. Bi li vam i to bila satira ili bi se digle bombe i puške u ruke? Gay osobe su manjina i uglavnom nisu odgojeni da dižu puške u ruke.
Nisu toliko… Tradicionalni, napisao je to poručio Anti Babiću

– Ne sekirajte se gospodine Babić. Vas su ta 3 slova najhrvatskije stranke iselila u Zagreb. Imotsku djecu i NAROD su ta ista tri slova iselila puno puno dalje.. I kad biram između satiričkog nasilja nad manjinskim vrijednostima i one hajdučke: ‘Prkos moćnome, zaštita slabome’, biram hajdučku.
Krvlju usprkos, zaključio je Damir Barbir.