Vlak smrti u Rudinama: Sedam godina od najveće tragedije u povijesti HŽ-a

Nesreći u Rudinama, 24. srpnja 2009. godine je prethodila mirna vožnja nagibnim vlakom i nitko nije mogao naslutiti da će doći do najveće tragedije u suvremenoj povijesti “Hrvatskih željeznica” u kojoj su svoje živote izgubili Domagoj Alvira, Emila Gaja Andrica, Lorraine Bodet, Petra Radić, Mira Mirna Rogan i Krešimir Trajbara.

Urlici, dozivanje u pomoć, krvave glave, zgnječena tijela, umiranje na rukama voljenih… slike su koje svjedoci te strašne tragedije nisu zaboravili ni sedam godina nakon. A vjerojatno nikada ni neće jer neke slike nikada ne izblijede.

Suđenje je počelo u siječnju 2011. od kada je sudsko vijeće ispitalo članove obitelji stradalih te brojne druge svjedoke među kojima i vještake Centra za forenzička ispitivanja ‘Ivan Vučetić’ iz Zagreba. Prema njihovim nalazima glavni uzrok iskliznuća nagibnoga vlaka je američki ‘retardant’ kojim se prskala pruga u Rudinama. Optuženi st,  tijekom cijelog sudskog postupka tvrdili da nisu krivi, ističući da su o propuštanju nagibnog vlaka nakon tretmana pruge nepropisnom “retardantom” odlučivale druge osobe u HŽ-u.

U svibnju 2013. godinena Županijskom sudu u Splitu za nesreću su proglašeni krivim bivši direktor HŽ-a Ivan Medak, koji je kažnjen s četiri godine zatvora, i Ivan Bazina, savjetnik u tvrtki Intrade, koji je dobio tri godine.

Obiteljima poginulih putnika Hrvatske željeznice isplatile su 4,5 milijuna kuna, a ozlijeđenima 1,2 milijuna kuna. Šteta na vlaku iznosila je 28 milijuna kuna.