Za bočnog igrača odnosno beka važno je da zna odrađivati defanzivne zadatke, da ne ''pliva' i ne gubi raspored, da je uigran sa zadnjom linijom. Možemo reći da je to osnova igre bočnog igrača, a nadogradnja je ono što može pokazati u napadu, koliko često može doći u završnu trećinu, kakav ubačaj ima i kako surađuje sa suigračima. Sve je to Melnjak ubrzo pokazivao na treninzima i utakmicama, uz dodatak da je otkrio kvalitetu koja nije svojstvena bočnim igračima, pravovremeno utrčavanje u prostor iza zadnje linije protivnika te dolazak u čiste prilike. Prvi put kada je to pokazao Hajduk je na Poljudu igrao s Goricom, završilo je 0:0, ali pamtimo veliku prigodu u kojoj se našao, promašio je zicer koji bi možda donio tri boda. Točnije, odlično mu je obranio Dominik Kotarski. Taj je promašaj Melnjaka pratio još neko vrijeme, možda se grizao zbog njega, ali nastavio je raditi marljivo i dolaziti u prilike kada je god bilo moguće. Promašivao ih je jer nije napadač, ne treba mu zamjeriti ako ne pogodi mrežu nakon sprinta dužeg od 50 metara, nije to ni njegov posao.

Međutim, želja za golom ga je trajala naprijed pa je početkom ožujka prvi put postao junakom pohoda na Kup. Postigao je oba gola u polufinalu protiv Gorice na Poljudu (2:1), a suigrači su mu skandirali ''Gorica, Gorica'', znajući koliko ga je mučio promašaj protiv istog protivnika u prvom dijelu sezone.
Uspio je zatresti mrežu u prvenstvenoj pobjedi protiv Lokomotive, imao još neke prilike u ostalim utakmicama, ali sve promašaje naplatio je u najvećoj utakmici u karijeri. Sinoć je zabio dva gola, našao se na pozicijama gdje nema logike da bude kao lijevi bek, ali bio je faktor iznenađenja za Rijeku.

- Bila su ovo samo dva gola od brojnih šansi koje sam imao, ako pričamo o individualnom učinku. Ali, bili smo mirni cijelu utakmicu, dominirali smo cijelo vrijeme. Unatoč primljenom golu nismo odustali od našeg plana, naše igre i našeg dogovora. Bilo nam je lakše nakon isključenja Smolčića, imali smo šansi za veću pobjedu – govorio je Melnjak nakon osvajanja prvog trofeja u karijeri.

Valdas Dambrauskas dobro zna da Melnjak ima kvalitetan ulazak u završnicu, složio je litavski stručnjak taktiku po kojoj su on i Mlakar mijenjali mjesta na lijevoj strani. Slovenac bi se uvlačio prema sredini, otvarao prostor i odvlačio stopere protivnika, Melnjak dolazio iz drugog plana i kretao se više dijagonalno nego pravocrtno po boku. To je poremetilo stabilnost obrane Rijeke, nisu znali tko treba čuvati i preuzimati igrača koji s boka uđe između linija.

- Kada vidim i osjetim da ima praznog prostora volim se ubaciti prema naprijed, a suigrači su me tamo nalazili loptama – objasnio je kratko kako su Bijeli iznenadili obranu Rijeke.

Vidjelo se po Melnjakovom govoru tijela koliko je gladan pobjede i osvajanja trofeja. Natjerao je Riječane na pogrešku kod trećeg gola i riješio sve dvojbe u finalu. Trener Dambrauskas ga je pohvalio na press konferenciji i to nakon što je Melnjak bio jedan od onih koji su ga zalijevali pivom i  zajedno zapjevali 'Večeras je naša fešta''. I bila je velika fešta, zaslužena za cijeli Hajduk, zaslužena i za skromnog momka iz Nedeljaneca pored Varaždina. Uzeo je prvi trofej karijere, napravio nešto što prije desetak godina nije mogao zamisliti.

- Prva profesionalna utakmica u mojoj karijeri bila je gostovanje sa Zelinom na Poljudu u četvrtfinalu Kupa. Ima tome skoro 10 godina, nisam ni sanjao da ću jednog dana ovdje osvojiti Kup s Hajdukom. Naši navijači koji su nas cijelo vrijeme podržavali otvorena srca su to zaslužili – rekao je Hajdukov junak finala Kupa.

Kada je prošlog rujna stigao na Poljud potpisao je ugovor do kraja sezone, ali ovog proljeća potpisao je produženje do ljeta 2024. godine. Postigao je po dva gola u polufinalu i finalu Kupa, prometnuo se u junaka momčadi koja je apsolutno zaslužila ovaj trofej. S Melnjakom će iduće sezone pokušati napraviti korak više u prvenstvu, jasne su ambicije Hajduka, nakon Kupa 2022. Bijeli žele prvenstvo 2023. godine

Nadali smo se da će finale Kupa proteći u najboljem redu, bez izgreda, ali gledatelji s tribine namijenjene za gostujuće navijače (formalno domaće ovaj put) imali su drugačiji plan pa su neki od njih u 88. minuti bacili nekoliko zapaljenih baklji prema svečanoj loži Poljuda. Nastao je prekid na terenu, podigle su se snage policije, porasla je nervoza zbog tog sramotnog čina.

Apsurdno, zapaljene baklje pale su tamo gdje su sjedili predstavnici Rijeke, strah su pretrpjele Snježana Mišković, supruga predsjednika Rijeke Damira Miškovića te Sandra Nešić, dugogodišnja djelatnica HNK Rijeka.

Nisu ozlijeđene, malo im je nagorjela odjeća, ali više od svega su doživjele nepotreban strah. Od pojedinaca među navijačima svog kluba, što je definitivno tužno i nepotrebno.

Dugo je trajalo slavlje nakon pobjede Hajduka u finalu, u svemu tome bilo je malo slabije organizacije, ali važno je samo da su Bijeli uzeli trofej. Treneri jednih i drugih odvojeno su stizali pred predstavnike medija, Goran Tomić je brzo odradio svoju konferenciju za medije. Nije dugo pričao, nije imao ni što posebno reći.

- Dobro smo počeli utakmicu, odradili što smo se dogovorili, ali presudili su detalji, a ovaj put su to bili prekidi. Hajduk je bio dobar iz prekida, a isključenje je sve riješilo. Tko zna što bi bilo da smo ostali 11 na 11, razgovarao sam sa Smolčićem, sam zna da je pogriješio. Hajduku čestitam na pobjedi i osvajanju Kupa, a o mojoj budućnosti sada ne razmišljam, moram se odmoriti od ovoga – rekao je među ostalim Tomić.

Valdas Dambrauskas je dobio pljesak predstavnika medija, donio je Hajduku trofej nakon devet godina. 

- Vrlo je emocionalno, čestitam svima koji su povezani s Hajdukom na boli  koji način. Znam koliko je ovo značilo svima u klubu i oko njega, znam koliko se čekalo na trofej, zato je sve ovo slađe – rekao je Dambrauskas, a čim je završio rečenicu na press konferenciju su upali Melnjak, Grgić, Katić i Vuković, zalili ga pivom i svi zajedno zapjevali pjesmu "Večeras je naša fešta". Bio je to prizor za pamćenje, neviđeno slavlje igrača i trenera. 

Trajat će fešta dugo u noć, ići će igrači Hajduka na Rivu, doći će tamo i trener Dambrauskas kojeg su navijači večeras nosili na rukama.

- Prije nego sam došao u klub napravio sam domaći rad, znao sam gdje dolazim, morao sam se prilagoditi njima, da vidim što ih pokreće. Gledao sam prije neku večer legendarnu utakmicu s HSV-om, kad je Boro Primorac promašio penal, i takve stvari. Ovo je velika noć za nas, ovo slavlje je čudesno. Veza s navijačima je impresivna, rekao sam već da smo jedno tijelo. Bilo je tako prije, bit će i kada odem, ne kaže se uzalud da Hajduk živi vječno. Najveći je trofej moje karijere, ne može bolje, najveća proslava u mom životu. Ali želimo više, idemo slaviti, a 15. lipnja krećemo po nove izazove i trofeje, Mi smo Hajduk, ne možemo izaći na teren i ne razmišljati o najvećim dosezima.

Koliko ovo znači za novu sezonu?

- Mi smo napredovali u svim segmentima, kako smo igrali večeras niste mogli pomisliti da nismo velika momčad. Igrali smo kao velika momčad, idemo dalje raditi tako od prvog dana nove sezone, pokušat ćemo da imamo sve više slavlja kao što je ovo

Odličan je bio Dario Melnjak, jeste li to očekivali?

- Nije čudo da je Melnjak bio ovakav, dobar je igrač, mislim da je odigrao utakmicu života. Svi su radili dobro, čitali su situacije i surađivali. Igrač utakmice je cijela momčad. Sam je Melnjak imao puno šansi, njegova glad za pobjedom je ogromna, napravio je sve da uzmemo trofej. Pričali smo da ćemo imati veliku feštu kad osvojimo, radit ćemo na tome da iduće godine budemo još bolji. Slavit ćemo zajedno. Danas je rođendan mojoj majci, rekla mi je da joj je ovo najbolji poklon

Pričao je Dambrauskas kako neće previše slaviti, otići će na Rivu, a već sutra putuje u Pariz na finale Lige prvaka sa sinom. Nije otkrio koga vidi pobjednikom u subotu.

- Volim gledati nogomet, a jedini klub za kojeg navijam je Hajduk.