Još jedna pošast prijeti Marjanu – stablo pajasen

Piše:

Pajasen (lat. Ailanthus altissima) je listopadno invazivno stablo (smatra ga se jednim od najagresivnijih stabala na svijetu) koji ima razne nazive – u Kini odakle potječe zovu ga „chou chun“ (smrdljivo stablo). Kod nas ga neki zovu „divlji orah“ jer mu listovi sliče stablu oraha iako ga i kod nas također nazivaju “smrdelj”,  jer izlučuje toksin neugodnog mirisa – “ailanton” iz kore debla i listova ( na dnu svakog lista nalazi se mala žlijezda koja ga proizvodi). Svaki dodir listova ostavlja na ruci neugodan smrdljivi trag (poput mačje mokraće) a može izazvati i upalu kože pa su rukavice nužne kod sječe i ostalih radova s pajasenom. Duži boravak u njihovoj blizini može izazvati glavobolju i mučninu.

Pajasen ima i drugih naziva:  „pakleno stablo“, „žljezdasto stablo“, bogač, „palma geta“ (“geto palm” jer često raste u siromašnim četvrtima američkih gradova) pa čak i „nebesko stablo“ zbog brzog rasta kao da želi što prije dostići nebeske visine (naraste do 30 m u visinu) gdje ga kako to neki slikovito kažu samo svemoćni Bog može uništiti. 
Sjeme pajasena je preneseno iz Kine u Europu a zatim u Ameriku i ostale kontinente. U početku ga se smatralo lijepim i slikovitim stablom (“tropical tree”) dok se nisu pokazale njegove negativne karakteristike za koje se u početku nije znalo niti imalo dovoljno iskustva. 

Zbog svojeg slikovitog izgleda presađen je prema hortikulturnom projektu u Centralnom parku u New Yorku odakle se proširio po mnogim gradskim četvrtima a naročito siromašnijim. Naime, pokazalo se da mu zagađenost gradskog zraka ni najmanje ne škodi. Čim su uvidjeli njegovu agresivnost i štetnost uklonili su ga iz Centralnog parka. Većina zemalja u svijetu je zabranila njegovu sadnju u šumama i poljoprivrednim dobrima Plodovi (samara) sa sjemenkama imaju oblik suhe i tanke elise koju i lagani vjetar raznosi na velike udaljenosti.

Svaki pajasen daje godišnje oko 300.000 sjemenki koje gdje god padu stvaraju novo stablo.Pajasen je 1943. poslužio kao središnja metafora u nagrađenoj knjizi-bestseleru “Stablo raste u Brooklynu” američke književnice Betty Smith koja je u poluautobiografskoj knjizi željela opisati kako je njeno odrastanje i napredovanje u New Yorku zbog nemorala, kriminala itd. bilo vrlo teško ali je shvatila da se u svojim željama mora ustrajati i boriti kao što to uspijeva “nebeskom stablu” (pajasenu) koji usprkos zagađenom i suhom zraku uporno raste i predstavlja praktički jedino stablo u New Yorku. 

Njezin opis pajasena u uvodu svoje knjige je specifičan i realno prikazan; “Ima jedno stablo koje raste u Brooklynu. 
Neki ga zovu nebeskim stablom (tree of heaven). Nije važno gdje njegovo sjeme pada, radi se o stablu koje se bori da dosegne nebo. Raste na zapuštenim hrpama smeća, raznim pukotinama, viri kroz rešetke podruma. To je jedino stablo koje raste iz cementa. Raste raskošno, preživljava bez sunca, vode i na prvi pogled bez zemlje. Moglo bi ga se smatrati lijepim stablom kad se ne bi množio u tako velikom broju”. 
Zbog svojih svojstava i invazivnog rasta u svim uvjetima mnogi gradovi u SAD ga sade kao jedino ulično stablo (po principu bolje išta zelenila nego ništa). Njegova invazivnost se očituje u koloniziranju svojeg mjesta rasta te negativno utječe na bioraznolikost. Proizvodi alelopatičke kemijske supstance koje suprimiraju rast drugih biljaka koje doživljava kao svoju nepoželjnu konkurenciju. Nakon sječe stvara iz korijenja izdanke vrlo brzo i zato djeluje neuništivo osim ako mu se korijenje potpuno ne izvadi ili uništi eventualnim kemikalijama. Podnosi dugotrajne suše i visoke temperature, sumporni dioksid, cementnu prašinu, isparavanje ugljene prašine, ozon, živu, visoki salinitet. Njegov jaki korijen često oštećuje cijevi gradske kanalizacije i pitke vode. Godišnje raste brzinom do 2 m u visinu. 

Nažalost, zbog dugogodišnje nebrige, pajasena ima mnogo uzduž protupožarnog puta na Marjanu posebno prema zapadnoj strani i to velikih stabala koja su prije mnogo godina trebala biti uništena kad su bila manja te ih je bilo lakše ukloniti. Korijenje može pružati izdanke i do 20 m daleko od matičnog stabla. U njegovoj blizini teško mogu rasti druga stabla te se stoga smatra najopasnijom invazivnom biljkom na svijetu. Nakon uklanjanja predviđenih 20.000 zaraženih borova na Marjanu, množenje i širenje pajasena će se brzo povećati jer prorijeđena šuma im daje više sunčevog svijetla što pajasenu odgovara jer ne podnosi sjenu i zato ga do sada  nije bilo ili je bio u malom broju u unutrašnjim dijelovima Marjana s gustim rastom borova.
Ima ga u svim dijelovima Hrvatske.  

U Splitu ga nažalost, osim Marjana, ima u raznim dijelovima grada a možda najviše na tvrđavi Gripe gdje je prije dvije godine za vrijeme volonterske akcije bilo posječeno na stotine stabala pajasena ali su u ove dvije godine opet brzo izrasli oštećujući svojim korijenjem zidine tvrđave. Na svu sreću do sada ga nije bilo u najvećem gradskom parku nakon Marjana-Turskoj kuli.

Zbog svojih negativnih svojstava većina zemalja u svijetu je zabranila uvoz i sadnju pajasena po šumama i poljoprivrednim površinama. Jedina živa bića koja ga obožavaju su pčele koje ga koriste za pravljenje meda. 
Mislim da bi trebalo iskoristiti proglašeno stanje opasnosti koja može dovesti do elementarne nepogode na Marjanu, bez obzira na to što pajasen u ovom trenutku nije prioritet u odnosu na zarazu potkornjakom, jer je na raspolaganju povećano ljudstvo i oprema što treba iskoristiti i uništiti ga paralelno sa zaraženim borovima ili odmah nakon sječe borova.

To je jedino jamstvo da se ostala stabla a posebno posađene sadnice, što je u planu nakon sječe zaraženih borova, mogu normalno razvijati i rasti.

Pohvalno je što je nova uprava JU Marjan na vrijeme uvidjela potencijalnu opasnost pajasena na Marjanu i unaprijed utvrdila plan što skorijeg njegovog uništenja čim završi sječa zaraženih borova. 

«
»

Još iz kategorije:

© Sva prava pridržana 2026. Dalmacija News

Impressum | Pravila privatnosti