Split: Večeras izložba “Lica El Shatta – 70. godišnjica zbjega”

Piše:

U utorak 9. rujna u 20 sati, u Galeriji Fotokluba
Split, Marmontova 5, bit će otvorena izložba fotografija
Lica El Shatta – 70. godišnjica zbjega. Izložba će biti otvorena do
27. rujna 2014.

Ove fotografije koje
datiraju od rujna 1944., te zorno prikazuju ljude i svakodnevnicu izbjegličkog
logora El Shatt,
biti će po prvi puta
prikazane u Hrvatskoj (ukupno 71 fotografija na izložbi), a iz fundusa su
američke Kongresne knjižnice. Autor fotografija je Otto Gilmore, fotograf koji je tada boravio u El Shattu po zadatku
američkog Ureda za ratno informiranje (Office of War Information).

Osim tih fotografija na
izložbi će biti i dvije fotografije
Nenada
Kuridže
, koji je bio prvo muško dijete rođeno u El Shattu, rođen 13. ožujka
1944. Na prvoj fotografiji je s majkom Lucijom i medicinskim sestrama, a na
drugoj sa svojom sestrom Ankom. Nenad Kuridža je slavni splitski plivač koji je
1962. postavio novi europski rekord u disciplini 100 m leptir.

Također je na jednoj
izložbenoj fotografiji i Ante Josipović,
otac predsjednika Republike dr. Ive
Josipovića
.

Izložbu će otvoriti
Nenad Kuridža, a na otvorenju će govoriti i novinar
Ivica Profaca zahvaljujući čijem je angažmanu Fotoklub Split i
došao do ove vrijedne zbirke.

– Očekujemo veliku
posjećenost izložbe, i da će dosta ljudi na fotografijama prepoznati svoje
bližnje, a neki i sebe, pa će im biti omogućeno da u prigodnu bilježnicu unesu
podatke o osobama na fotografijama. Također je podatke o osobama moguće
ostaviti i u album s izložbe na facebook stranici Fotokluba Split – kaže Josip
Ostojić
, tajnik Fotokluba Split.

Pokrovitelj izložbe je predsjednik
Republike Hrvatske dr. Ivo Josipović. Supokrovitelji
izložbe su Ministarstvo kulture RH, Grad Split i Udruga antifašista i
antifašističkih boraca grada Splita.

U nastavku donosimo tekst Ivice Proface,  jednog od inicijatora ove vrijedne izložbe:

 Lica El Shatta

(fotografije američkog Ureda za ratno informiranje iz
izbjegličkih logora u Egiptu, iz fundusa američke Kongresne knjižnice)

Kad su u siječnju i veljači 1944. prvi brodovi s
dalmatinskim izbjeglicama od Italije stigli do sinajske pustinje, u bijegu od
nacističkih i ustaških zločinaca koji su rušili i ubijali sve pred sobom nakon
kapitulacije Italije. Bio je to početak jedne od najvećih dalmatinskih epopeja,
ne samo u Drugom svjetskom ratu nego uopće.

U posljednjih 70 godina El Shatt je postao neodvojivi dio
povijesti Dalmacije i Dalmatinaca, skoro mitsko mjesto u kojem se rađalo,
živjelo, voljelo, zabavljalo, učilo, ali i bolovalo i umiralo. Priču o El
Shattu mnogi znaju kao priču o sebi i svom nasljeđu, jer je malo obitelji –
posebno na otocima – koje su ostale nedirnute tom pričom. O njoj su pisali
mnogi, i malo je toga dosad ostalo neotkrivenim. Sve se zna o sjajnoj organiziranosti
zbjega koji je na vrhuncu brojio tridesetak tisuća ljudi, o kulturnim
manifestacijama koje su se tamo održavale, o vjerskom životu pod okriljem
komunista, organiziranim školama, o politici koja se vodila preko izbjegličkih
leđa, o paklenoj klimi i pješčanim olujama…

Samo nekoliko mjeseci nakon osnivanja izbjegličkih logora u
Egiptu, prije točno 70 godina, tamo je stigla ekipa američkog Ureda za vojno
informiranje (Office of War Information). Ta je vladina agencija imala jasan
zadatak – donositi Amerikancima sliku i riječ s bojišta, propagandom im dizati
moral za borbu protiv fašizma. U američkim arhivima i knjižnicama sačuvani su
deseci tisuća fotografija i filmova koje su snimili vrsni snimatelji i
fotografi OWI-ja. Jedna od takvih zbirki – koju predstavljamo na ovoj izložbi –
snimljena je među Dalmatincima u El Shattu, i do sada nije u Hrvatskoj bila
ovako ekstenzivno izložena.

Malo je podataka o fotografskim draguljima koje je OWI
snimio u Egiptu, a danas su pohranjeni u Kongresnoj knjižnici u Washingtonu, te
dostupni na internetu. Autor fotografija je stanoviti Otto Gilmore, a jedini
podatak o njegovoj karijeri koji se može naći jesu fotografije snimljene 1922.
za reportažu National Geographica iz sjeverne Afrike.

U opisu zbirke stoji da “fotografije prikazuju
sveobuhvatnu studiju El Shatta, savezničkog izbjegličkog logora za
Jugoslavene”. Nabraja se i što se na njima vidi, ali to je čisto
administrativno redanje motiva, koje malo znači.

Ono što puno više znači su ljudi na fotografijama. U
najboljoj maniri life Gilmoreove fotografije donose nam lica koja su ponekad
zapostavljena u ovoj velikoj priči. Prizori koje nam nudi fotograf Ureda za
ratno informiranje bez ikakve su sumnje obojani propagandom.

Zbog toga su, uostalom, i snimljeni, da pokažu sjajnu
organiziranost izbjegličkih logora, iz svih fotografija koje prikazuju
različite aktivnosti izbjeglica vidljivo je divljenje nad pokušajem
koliko-toliko normalnog življenja u okružju koje je bilo sve samo ne
prijateljsko.

No, istodobno se na tim fotografijama događa i jedna
paralelna priča, ispričana licima Dalmatinaca koje je Gilmore ovjekovječio tog
rujna 1944. To su lica dalmatinskih seljaka i ribara zatečenih u jednom
dramatičnom povijesnom trenutku koja nam donose svu patnju kroz koju su
prolazili, ali i prkos kojim su se nosili sa svojim problemima. Zato ovu
izložbu treba promatrati ne kao povijesnu, nego kao intimno upoznavanje s
tisućama hrabrih ljudi, pobjednicima nad sudbinom koju im je pokušalo nametnuti
najveće zlo koje je ikad hodalo Zemljom. Ako nekoga među njima prepoznajete,
omogućite i drugima da ih upoznaju, navedite njihova imena ili bilo koji drugi
podatak koji o njima znate.

Na ovoj izložbi, koju smo organizirali pod
pokroviteljstvom  Ureda predsjednika
Republike Hrvatske, i uz pomoć Kongresne knjižnice SAD-a, veleposlanstva SAD-a
u Hrvatskoj, te hrvatskog veleposlanstva u SAD-u, izložen je samo dio
fotografija. Cjelokupna zbirka dostupna je sasvim slobodno na stranicama
Kongresne knjižnice SAD
(http://www.loc.gov/pictures/item/2005675128/),
te na Facebook stranici Foto kluba Split (
https://www.facebook.com/pages/Fotoklub-Split/207657579265702)
gdje je moguće također ostaviti podatke o osobama koje će netko možda
prepoznati na tim slikama.