Hrvatska 29. godina nakon Oluje u fazi odumiranja, korupcije i iseljavanja važan faktor

Još jedna obljetnica vojno-redarstvene akcije Oluja, te oslobađanja velikog dijela Hrvatske od okupacije srpsko-pobunjeničke vojske, protječe u veoma složenim refleksijama o realnom naslijeđu stečene nacionalno-državne samostalnosti Republike Hrvatske, piše Deutsche Welle.

Ne odnosi se to samo na činjenicu brojnih zločina što su ih pripadnici Hrvatske vojske počinili te 1995. godine nad srpskim civilima. Ili, također, na strukturno dugogodišnje, osvetničko otežavanje izbjeglim Srbima da se vrate u hrvatski zavičaj.

Hrvatska se, naime, kroz proteklih desetak godina suočava i s masovnim odljevom samih Hrvata u inozemstvo.

Razlozi za to su ekonomsko-politički i socijalni, uključujući i izrazitu dominaciju privilegiranih stranačkih i javnoupravnih krugova. A o biranom privatno-poduzetničkom miljeu da se ne govori, uz korupciju koju generira njihov tijesan odnos s političkim i pravosudnim vlastima.

Hrvatska je stoga danas fatalno određena besperspektivnošću za mlade, pored sve teže stambeno-političke problematike, kao i nedostatka radnih mjesta izuzev u turizmu koji, međutim, presudno nameće i taj stambeni problem. Isti sektor još i ekološki alarmantno ugrožava zemlju, dok su umirovljenici u sve težem materijalnom položaju.

Ako se tome doda loš odnos Hrvatske s većinom susjednih joj zemalja, nameće se pretpostavka da je od zavodljivih obećanja svakovrsnog prosperiteta nakon Oluje, zapravo hrvatskim građanima ostala tek simbolička satisfakcija. Točnije, ona sadržana u zastavi ili himni, recimo, a to definitivno ipak nije nešto čime bi se itko mogao i trebao zadovoljiti. Uostalom, o tome svjedoči i sve češće te napetije projiciranje tzv. kulturnih ratova u žižu društvene i medijske stvarnosti.

Da je vrijeme oko godišnjice Oluje ustvari uvijek loše političko vrijeme, ono koje se pretvara u politički folklor najjednostavnije vrste, smatra Dean Duda, profesor književnosti i kulturalnih studija na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

– To je vrijeme rituala, pojačanih strasti, historijski besmislenog retro-trijumfalizma”, nabraja on, “i, često, odsutnosti bilo kakve racionalne politike, ponajprije politike razumijevanja i izlaska iz višedesetljetne spirale poslijeratnih etničkih sukoba. To je i vrijeme resetiranja na početne nacionalističke postavke, štoviše, brižno zalijevano benzinom, ‘regionalnog’ postjugoslavenskog političkog okvira, rekao je Duda.