300 GRAMA DNEVNO

Hrvati jedu najviše povrća u Europi, ali proizvodnjom podmirujemo manje od pola onoga što konzumiramo

Hrvatska svojom proizvodnjom podmiruje manje od polovine ukupnih potreba za povrćem, odnosno samodostatnost u proizvodnji povrća varira od svega 50 do 58 posto, ističe se u najnovijem Fokusu tjedna Hrvatske udruge poslodavaca, dok istodobno Hrvati odnedavna, prema istraživanju Landgeista, jedu najviše povrća u cijeloj Europi, odnosno 300 grama dnevno. Konzumacija povrća po glavi stanovnika u Hrvatskoj je, navode u HUP-u, skočila s minimalnih 59 kilograma godišnje na čak 83 kilograma u 2020. godini. Pri tom konzumacija povrća stalno raste, i to znatno više u odnosu na druge kategorije poljoprivrednih proizvoda.

Proizvodnjom povrća ostvaruje se znatno viša vrijednost nego u drugim vrstama biljne proizvodnje, naročito žitaricama i uljaricama, navodi glavni ekonomist HUP-a i autor publikacije Hrvoje Stojić, piše Glas Istre.

– S obzirom na strateški cilj povećanja vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, naročito kultura više dodane vrijednosti, fokus bi trebao biti na povećanju površina pod povrćem za najmanje 10 tisuća hektara, što bi osiguralo samodostatnost te zadovoljilo potrebe domaće prehrambene industrije – ističe Stojić i dodaje da je taj cilj moguće ostvariti u relativno kratkom roku, između ostalog, ukidanjem ili transparentnijim tržišnim kalibriranjem parafiskalnih nameta kao što su komunalne naknade na staklenike na poljoprivrednim površinama.

U HUP-u pri tom navode da proizvodnja povrća snažno oscilira iz godine u godinu, što upućuje na probleme u tehnologiji proizvodnje što u značajnoj mjeri utječe na prinose. Tako se u 2022. godini bilježi snažan pad proizvodnje, na 160 tisuća tona u usporedbi s 250 tisuća tona proizvedenih u 2020. godini. U HUP-u također upozoravaju da se osim pada prinosa bilježi i smanjenje poljoprivrednih površina za uzgoj povrća – 2016. se primjerice povrće uzgajalo na gotovo 11 tisuća hektara, u 2021. na samo 8,6 tisuća hektara, dok se u posljednje dvije godine proizvodi na oko devet tisuća hektara.

Jedan od problema leži u činjenici da su pojedinačne parcele vrlo male, dok se s druge strane najveći dio proizvodnje odvija na otvorenom, uz veliki utjecaj klimatskih rizika. Samo četvrtina uzgoja povrća odvija se u nekom obliku zaštićenih prostora, ali bez mogućnosti dodatnog zagrijavanja. A od tih zaštićenih prostora, nešto više od četvrtine čine staklenici, ali opet bez mogućnosti dodatnog grijanja. Tek na nešto manje od 100 hektara povrće se uzgaja u tehnološki visoko-opremljenim objektima, hidroponskim načinom, od čega polovina u staklenicima, a drugu polovinu čine plastenici, a zajedno s plastenicima čine svega 660 hekatara na kojima se uzgaja povrće.

Hrvatska se po produktivnosti u proizvodnji hrane nalazi na razini od tek 30 posto prosjeka Europske unije, čime smo se svrstali na samo začelje, a samodostatni smo tek u proizvodnji nekoliko vrsta žitarica; neslavno posljednje mjesto u EU-u držimo i u navodnjavanju poljoprivrednih površina (samo dva posto zemljišta). Hrvatska poljoprivredna proizvodnja ne pokriva ni polovinu domaćih potreba, a otkako smo ušli u EU obujam proizvodnje u poljoprivredi smanjen je za 15 posto, a u stočarstvu čak za 23 posto.

Da je tomu tako priznaje se i u Strategiji poljoprivrede do 2030., koju je Sabor usvojio u veljači 2022. godine, a u kojoj se navodi da su nakon pristupa Europskoj uniji poteškoće u prilagodbi novim gospodarskim okolnostima doprinijele lošijim rezultatima poljoprivrednog sektora u odnosu na ostatak gospodarstva. U razdoblju od 2008. do 2017. bruto poljoprivredna proizvodnja u prosjeku je padala 3,7 posto svake godine, dok je bruto dodana vrijednost u prosjeku padala 4,3 posto godišnje.

Prema analizi Ekonomskog instituta u Zagrebu iz 2018. godine, prehrambena industrija ima treći po veličini multiplikativni učinak na ukupni BDP i zaposlenost, odnosno na jedan milijun uloženih kuna u prehrambenu industriju ostvaruje se 1,96 milijuna kuna rasta hrvatskog BDP-a.

Iz HUP-a podsjećaju i kako su u svojim analizama već upozoravali na negativne posljedice Zakona o poljoprivrednom zemljištu (ZPZ), u sklopu kojeg se praktički neograničena nadležnost za raspolaganje poljoprivrednim zemljištem prenosi na jedinice lokalne samouprave (JLS) te bez objektivnih kriterija limitira maksimalna površina zemlje u koncesiji u praksi između svega 20 i 80 hektara.

Ukoliko se nastavi netransparentan rast administrativnih troškova poslovanja u poljoprivredi te dođe do arbitrarnog, netržišnog usitnjavanja posjeda u HUP-u očekuju negativan utjecaj na produktivnost. To može rezultirati, kako se navodi u Fokusu tjedna, gašenjem neisplative proizvodnje, povećanim oslanjanjem na uvoz te pogoršanjem poljoprivredne trgovinske bilance u većini segmenata nakon je što zadnjih godina došlo do poboljšanja u segmentima proizvodnje žitarica, žive stoke te ribogojstva.

HUP stoga predlaže donošenje mjera, koje će privremeno onemogućiti pravo raspolaganja poljoprivrednim zemljištem prema trenutnim uvjetima.

-Inzistiramo na pravu prvenstva postojećim posjednicima i održavanju državnih poljoprivrednih površina koje trenutno koriste, s obzirom na to da se na organiziranoj proizvodnji temelji sav, ne samo dosadašnji nego i budući razvoj hrvatske poljoprivrede, ističe Stojić.

POSLJEDNJE DODANO: