Hrvace proslavile Gospu Žalosnu, misu predslavio nadbiskup Križić: “Patnja gradi čovjeka, a koliki su otkrili Boga baš u bolesti i patnji!”

Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić u ponedjeljak je, na svetkovinu Gospe Žalosne, predslavio svečanu svetu misu u Hrvacama u kojoj je Gospa suzaštitnica župe, a njezin se blagdan slavi kao dan tamošnje općine s oko tri i pol tisuće duša. Patron župe u Hrvacama su Svi sveti. Alkari i alkarski momci, članovi KUD-a Peruča, vatrogasci lokalnog DVD-a, nogometaši NK Hrvace i grupe vjernika u procesiji su nosili sliku Žalosne Gospe, ulje na platnu, rad nepoznatog majstora iz 18. stoljeća, a zapravo je slobodna kopija prema predlošku firentinskog slikara Carla Dolcija. Na Dolcijev predložak, na slici koja je u Hrvacama dodani su likovi anđela, natpis i drška mača koja probija Gospino srce. Prema predaji, sliku je u Hrvace iz Venecije donio vojnik Kanaet, a 2005. godine umjesto drvenog, oko slike je izrađen srebrni okvir, dar splitskog umjetnika Miroslava Flaka. U ovoj godini, slika je potpuno restaurirana jer se vosak, koji je ranije bio zaštitni premaz od vanjskih utjecaja, gotovo u potpunosti otopio pa je slici trebala temeljita obnova koju su napravili u splitskom Restauratorskom odjelu Hrvatskog restauratorskog zavoda.

U koncelebraciji nadbiskupu bio je hrvatački župnik fra Perica Maslać te još dvadesetak svećenika iz obližnjeg sinjskog franjevačkog samostana kojim upravlja gvardijan i rektor sinjske male bazilike fra Marinko Vukman i župa Cetinskog dekanata s dekanom don Slavkom Volarevićem. Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti župni zbor pod ravnanjem sestre Vitalije Križan.

– I ovaj blagdan žalosne Gospe nije žalosni blagdan. Radujemo se što je i Marija iznijela svoj križ do kraja, ostala Bogu vjerna i živjela veliko pouzdanje u Boga i onda kad je tama prekrila sve. Križ joj je pribavio titulu Majke Crkve, i majke svih kršćana. I Marija je pripremana za svoju patnju. Ona je pripremana da bude majkom svih Isusovih vjernika, i zato joj je neophodno iskustvo patnje. Bez iskustva patnje nema izgradnje autentične ljubavi, nema dostatne sposobnosti razumijevanja patnje drugih, a bez toga se ne može biti prava majka. Majka se postaje rađanjem djeteta, a dijete se rađa u patnji, i to zato da ga majka više voli. Niti duhovnog majčinstva nema bez patnje – rekao je u svojoj propovijedi nadbiskup Križić.

Istaknuo je da patnja pomaže u izgradnji duhovnog bića svakog čovjeka, kao i da Bog čovjeka nikada neće ostaviti samog u patnji, ako se čovjek ne udalji od Boga.

– Patnja nameće i pitanja koja možda u drugim okolnostima nećemo sebi nikada postaviti ili od njih uporno bježimo – prije svega ono temeljno pitanje smisla našeg života, smisla života kakvog ga živimo, zapravo kamo nas taj život vodi. U patnji čovjek najbolje otkriva što je to u životu važno, a što nije, isto tako i do čega treba jako držati, a do čega ne. Patnja je u nekom smislu granična situacija čovjeka – ona prisiljava na velike i radikalne odluke koje se ne čine često u životu. Patnja ima i posebnu moć da dovede osobu do direktnog razgovora s Bogom. Ne razgovora o Bogu, nego razgovora s Bogom. Zato se u patnji često događa, kod mnogih ljudi, istinsko otkriće Boga i poseban susret s njim. Koliki su otkrili Boga u bolesti ili nekoj drugoj patnji!

Za proslavu Gospe Žalosne, vjernici su se pripremali trodnevnom duhovnom obnovom koju je predvodio don Luka Klarica. Klarica je imao i susrete s mladima i odraslima, a općina je svoj dan obilježila svečanom sjednicom na kojoj je, uz rezime napravljenog po pitanju infrastrukture, nagrada dodijeljena Zorki Buljac koja nakon 34 godine na čelu Osnovne škole Dinka Šimunovića u Hrvacama, s područnim odijeljenjima u Potravlju i Biteliću, ide u mirovinu.