Prva dramska premijera Splitskog ljeta “Rebro” nije oduševila

Prvu dramsku premijeru Splitskog ljeta “Rebro”, autorski projekt Saše Božića i Ksenije Zec, improviziranu na tekst Elvisa Bošnjaka, publika je ispratila pljeskom, a najsnažniji dojam ostavio je glumac Elvis Bošnjak, ali i glazba Damira Šimunovića. Uz Bošnjaka uloge tumače Ana Karić i Anastasja Jankovska, ali on je taj koji dominira. Radnja inače prati trojicu glumaca koji se spremaju odigrati uloge Sonje, Astrova i Jelene Andrejevne iz Čehovljevog “Ujaka Vanje”, odnosno publika je imala priliku vidjeti unutrašnje blokade glumaca, ali i što prethodi podizanju zastora.

Njihove intimne bitke su na neki način, dojam je, predstavljene na način da se tiču gotovo svakog čovjeka. Gotovo da nema čovjeka ma gdje radio, pa makar bio ludo zaljubljen u to što radi, ne zapita sebe ima li smisla, želi li izaći iz svega toga… U tome se može pronaći svojevrsni argument zašto bi publiku interesiralo što glumac prolazi tijekom pripreme predstave.

Neke od bitki glumca su, izdvojimo, kako će publika reagirati, koliko je izgled presudan, ponekad žele drugu ulogu koju je baš eto kolega dobio…

Scena koja će se pamtiti je Bošnjakov scenski pokret s čašom u fokusu. Savršenstvo pokreta uz odličnu muziku u pozadini doslovce bude taj trenutak poistovjećivanja i snažnih emocija. Ta unutrašnja bitka uz maksimalnu koncentraciju Bošnjaka je sve kazala. I to bi bilo uglavnom to. Možemo pridodati i živo skakanje Jankovske na samom kraju, koja kao da izbacuje sve frustracije. 

Pojava Karić na sceni je uvijek karizmatska, upravo ona i izgovara rečenice koje bismo mogli svesti pod suštinu predstave “Ne mogu. Moraš”, ali kao da je nedostajalo njene veće “unesenosti” u predstavu. Razlog možemo pronaći u nedostatku teksta. I, da, voljela bi je publika zacijelo vidjeti u jednoj ulozi “pravog” Čehovljevog djela.

Inače, u “Rebru” miješale su se borbe i pripreme glumaca za predstavu s nekoliko scena iz “Ujaka Vanje”. 

– Sve je nastalo iz improvizacija, a ono što mi radimo je da se na neki način igramo s privatnošću. Na sceni nema i ne smije biti ništa privatno, svaka privatna rečenica  je eksces i zapravo crveni karton. Ključno je da se predstava pokušava baviti glumcem u onoj sekundi u kojoj na sceni on jest. Odigrao sam 80 premijera, ali uvijek je to uzbuđenje još kao da sam dijete od 17 godina. To uzbuđenje koje nikada ne prolazi, to je ono što gledatelji možda i ne znaju da to prolazimo – kazao je Bošnjak nakon praizvedbe.

Anastasja Jankovska je pak istaknula kako joj je improvizirati bilo jako zanimljivo i veliki izazov. 

– Bilo mi je divno raditi, kako već dugo vremena nije – otkrila je Jankovska.

Saša Božić je istaknuo da je cijeli proces lijepo iskustvo, te da je ljepota rada sam proces nastajanja, istraživanja, na čemu s Ksenijom Zec radi već dvije godine.

– Ako je suditi prema dojmu publike, uspjeli smo u svom naumu – istaknuo je. 

Nasmijala se publika nekoliko puta, ali ako se iz dramske praizvedbe pamte scenski pokret, glazba ili predivan ambijent gdje je predstava postavljena, ostaje pitanje koliko su uspjeli u naumu. Ipak, u svakom slučaju treba pohvaliti suradnju Splitskog ljeta i kazališta PlayDrama.
Odnosno otvaranju vrata suradnje…