Vilma Neškovčin ususret svojoj autorskoj večeri: Djetinjstvo je moja najveća inspiracija

Vilma Neškovičin (51) je samozatajna autorica dalmatinskih
pjesama koja piše još od djetinjstva. No tek u zrelijim godinama, Vilmi biva
uglazbljena prva pjesma i do danas, sada već punih deset godina, njene pjesme osvajaju
vrhove glazbenih ljestvica, a izvode ih najveća imena s hrvatske estrade.
Između ostalih to su „Ribar san star“, „Škrinja jubavi“, „Biser života“, „Pisma
staroga slavuja“ te brojne druge na čelu s Oliverom Dragojevićem, Tomislavom
Bralićem i klapom Intrade, te pokojnim Vinkom Cocom koji je upravo Vilminu
pjesmu „Takujin“ snimio među posljednjima u životu. Sve je spremno za veliki
dalmatinski spektakl u Trogiru, a autorica Vilma je za naše čitatelje otkrila
neke detalje iz svog života te najavila iznenađenja koja očekuju sve
posjetitelje njene autorske večeri.

Od zamišljanog malog
prijateljskog druženja Vaša autorska večer se pretvorila u gala koncert na koji
su se odazvali veliki pjevači kao što su Tomislav Bralić i klapa Intrade,
Mladen Grdović i mnogi drugi koji će izvesti Vaše pjesmi u Kuli Kamerlengo.

Da vam budem iskrena, ja još uvijek ne mogu vjerovati da se
ovo sve zbiva. Već neko vrijeme svojim prijateljima govorim kako bih htjela
okupiti sve prijatelje na jednom mjestu, sve zaljubljenike u Dalmaciju, glazbu,
zaljubljenike u život općenito. Razmišljala sam na rođendan, ali onda bi
ljudima dala obvezu da mi kupe poklon što mi ne bi bila namjera pa mi je bilo
glupo. Nekako mi se autorska večer nametnula kao odličan povod, ali ujedno
podrška svim autorima koji često padnu u drugi plan pored izvođača. Nadam se da
će nakon mene ovo biti primjer i drugim kolegama da naprave nešto slično i u
drugim gradovima jer ovakvih večeri nedostaje u svakom gradu, mjestu i selu. Ja
sam na svom primjeru vidjela koliko ljudima nedostaje ljubavi i koliko
uglazbljeni stih može ispuniti srce.

Zašto ste odlučili
autorsku večer organizirati baš u trogirskoj Kuli?

Iako u Splitu živim veći dio svog života, ja sam zapravo
rođena Okruška. U Okrugu Gornjem sam napravila prve korake i zasnivala prva
prijateljstva. Trogir je moj grad kao i Okrug, mi smo dosta povezani, a kako je
Kula Kamerlengo idealna za glazbeni program nisam se puno razmišljala o mjestu
održavanja autorske večeri. Hvala Gradu Trogiru, općini Okrug i Turističkoj
zajednici općine Okrug koji su raširenih ruku dočekali mene, moje pjesme i
izvođače te pomogli u realizaciji. Hvala i Gradskom radiju Trogir i svim drugim
medijima koji ovih dana pišu i najavljuju ovu predivnu večer.

Kako teku pripreme,
kako se jedna umjetnica snašla u organizaciji jednog velikog projekta?

Pa dosta teško, upuštajući se u ovu priču nisam bila ni
svjesna koliko je detalja. U mom svijetu postoje pjevači, glazbenici, izvođači
i voditeljica. Još samo moram k frizeru i kupiti lijepu haljinu. No na kraju se
to pokazalo najmanji problem, u zadnja tri mjeseca sam postala menadžer kojoj
ne prestaje zvoniti mobitel te sam ubačena među pregršt papira na kojima ne
piše isto danas i sutra jer je plan sklon promjenama. Mislim da nakon ovoga ću
trebati pošten odmor. Ja Vam nisam naučila na toliko stresa, meni se nerijetko
događalo da zaboravim gdje sam ostavila mobitel. U ovoj fazi je to pogubno.
(Smijeh)

Svoju autorsku večer
ste nazvali „Škrinja jubavi“ po pjesmi koju izvode Tomislav Bralić i Oliver
Dragojević, što ste time htjeli poručiti i što svi posjetitelji mogu očekivati?

Uvijek sam sanjala da svoje pjesme koje pišem od desete
godine života objedinim na jedno mjesto, da ih pohranim na mjesto koje će biti
skriveno za sve one koji ne osjećaju, a tako blisko onima koji osjećaju. Moje
djetinjstvo na čelu s mojim djedom ribarom je moja vječna inspiracija i zapravo
sve ono što je meni bilo blisko u djetinjstvu se može osjetiti kroz moje
pjesme. U to doba nije bilo važno koliko tko ima u džepu nego u srcu. Naziv
„Škrinja jubavi“ je upravo ono što ljudima želim dati, a sažeto je u dvije riječi.
Posjetitelje će kroz program voditi predivna Edita Lučić Jelić, bit će glazbenih
izvedbi, recitacija, iz Amerike će se javiti moja Tommi Mischell koja mi je
puno pomogla u realizaciji ove večeri i koja mi je kao sestra, promocija zbirke
pjesama… U svakom slučaju, nadam se da ćemo kroz nešto manje od 2 sata publici
i prijateljima priuštiti večer za pamćenje.

Spomenuli ste da ćete
na samoj večeri promovirati i svoju zbirku pjesama koja će simbolično biti u
škrinji zajedno sa CD-om na kojem su recitacije Vaših pjesama. Recite nešto
više o tome.

Pa htjela sam da ostane neka uspomena na ovu autorsku večer,
da traje. Zapravo mi Dalmatinci kada idemo u goste u druge krajeve i inozemstvo
najčešće se mučimo oko poklona koji da odnesemo domaćinima. Mislim da je ova
moja škrinja dobar poklon kojim ćete nekome poručiti da ste originalni, a tko
ne voli slušati dalmatinsku pjesmu gdje god da se nalazi?! Ne želim zvučati
umišljeno jer ja nisam naučila na ovoliku pažnju medija pa se ponekad može
krivo protumačiti. Zaista mi je cilj da ne umru stare trogirska i splitske
riječi, da ne umru običaji, da se ne pretvori sve u kič, da tekst sa sobom
donese poruku i da ljudi ne zaborave da je iskrena ljubav mijenja svijet.

Hoće li se škrinje
moći kupiti i nakon autorske večeri?

Hoće, trenutno smo u dogovorima gdje ćemo ih plasirati da
budu dostupne i ostalima.

Kojim kriterijima ste
birali izvođače koji će nastupiti, s nekima od njih ćete ovom prilikom prvi put
surađivati?

Nažalost neki, kao što je Vinko Coce, nisu među živima stoga
sam tražila nekog tko bi mogao otpjevati pjesme koje sam pisala za njega.
Nažalost Oliver Dragojević koji izvodi dvije moje pjesme neće moći doći zbog
prethodno dogovorenih obveza pa sam tako i za njega tražila prikladnu zamjenu.
Marko Škugor je zanimljivo novo lice na glazbenoj sceni tako da sam jednostavno
htjela da on otpjeva nešto moje. Tu je moj producent Ante Pupačić Pupi kojeg
sam izvukla iz studija gdje radi po cijele dane, zatim moj Joke, recitator
Joško Ševo i drugi.

Jedna od posljednjih
pjesama koje je snimio Vinko Coce je upravo Vaša pjesma „Takujin“. Koliko Vam
Vinko nedostaje u ovoj priči?

Ah, moj Vinko. Tuga mi je to velika, baš ga se često sjetim
jer je on bio ljudina. Osobno mislim da je on puno toga dobrog napravio za
hrvatsku glazbu i da se takvi ne rađaju svakog dana. On je puno toga još mogao
dati nama, život baš nekad zna biti nepošten. No velika sam vjernica i vjerujem
u dragog boga, nadam se da je on imao dobre razloge da ga primi sebi.

Važna osoba u Vašoj
desetogodišnjoj karijeri je Joško Bogavčić Joke koji je skladao Vašu prvu
pjesmu „Ribar san star“ koju su na Splitskom festivalu izveli Tomislav Bralić,
Ivica Sikirić Ićo te pokojni Josip Genda. Surađujete li i danas?

Zahvalna sam mu što je zapazio moju prvu pjesmu i odveo me u
svijet glazbe. Dan danas uspješno surađujemo i s vremenom smo postali obitelj.
Joke je moj brat, moja sreća.

Iako ste se s
godinama profilirali kao autorica dalmatinskih pjesama, u zadnje vrijeme ste
pisali i pjesme za djecu te moderne tekstove za komercijalne festivale. Koliko
Vam je to umjetnički izazov?

To mi je veliki izazov, ti današnji mladi ljudi su toliko
bistri i poletni da mi to daje pozitivnu energiju. Često znaju biti svojeglavi
pa znam s njima satima sjediti i pričati o glazbi. Zadnja suradnja bila mi je s
desetogodišnjom Emmom Uvalić iz Trogira za koju sam napisala pjesmu
„Zaljubljena u more“ koju je uglazbio Zrinko Tutić. S njom je osvojila brojne
međunarodne nagrade, a svaka njena nagrada je kao da je meni. Tako je
talentirana i iskreno zaljubljena u glazbu da joj želim svu sreću svijeta.