INTERVJU Zlatna Imoćanka: Razgovarali smo s europskom prvakinjom u taekwondou

Imotski, mali gradić u Dalmatinskoj zagori izvor je mladih i uspješnih ljudi, bilo u sportu, glazbi ili u nekoj drugoj umjetnosti ili djelatnosti. 

Mnogo puta smo pisali o pojedincima koji svojim uspjehom čine taj grad još ljepšim, ali i ponosnijim. Ovoga puta donosimo priču o Matei Kolovrat, europskoj taekwondo prvakinji i studentici Kineziološkog fakulteta u Splitu. 

S Mateom smo razgovarali o njenim natjecanjima, nagradama, planovima, ali i o tome koliko je teško biti sportaš s hendikepom s obzirom na to da se bori i u regularnoj konkurenciji, a ne samo u konkurenciji osoba oštećenog sluha. 
– S Taekwondoom sam se počela baviti kada sam imala 6 godina. 12 godina provela sam u TKD Imotski i zadnjih 18 mjeseci sam u Marjanu iz Splita gdje sam došla nakon što sam završila srednju školu u Imotskom. Naravno, nisam imala dvojbe u kojem ću klubu nastaviti trenirati. – rekla nam je Matea o svojim počecima. 

2019. godina u njenom životu će biti upamćena kao vrlo uspješna. Osim što je cijelu godinu naporno trenirala i nastupila na nekoliko natjecanja, Matea je kao predstavnica Hrvatske nastupila na Europskom prvenstvu za gluhe i nagluhe u Antalyi i osvojila zlatnu medalju nakon što je u finalu pobijedila Ukrajinku rezultatom 11-3.

– Prošla godina je bila dosta zahtjevna, cijelu godinu imala sam 2-3 treninga dnevno te sam i ljetne praznike provela trenirajući. Nastupila sam na desetak turnira u regularnoj konkurenciji gdje i inače nastupam i osvojila sam medalju na turniru G-kategorije što je priličan uspjeh, ali naravno, kruna sezone je nastup na Europskom prvenstvu za gluhe i nagluhe u  Antalyi i osvajanje zlatne medalje. – kaže nam.

Kao što smo već naveli, Matea studira na Kineziološkom fakultetu u Splitu te na pitanje kako usklađuje sve, priznaje da joj nije baš lako. 

– Prilično teško, ali nekako uspijevam. Nekada se ispitni rokovi preklapaju s natjecanjima, ali za sada solidno sve stižem. U Imotskom sam uglavnom imala jedan trening na večer pa mi je lakše bilo usklađivati i sve druge obveze. Na Kineziologiji je i većina seniora iz Marjana. – rekla nam je. 

Koliko je i je li uopće teško biti sportaš s hendikepom, pitali smo je.

– Ja se borim uglavnom regularnoj konkurenciji, i tu sam osvojila oko sto medalja s raznih turnira, državnih prvenstava  i sl. Jedini mi je problem u toj konkurenciji što ne čujem tijekom borbe dobro upute trenera a nekada ni suca pa dobijem kazneni bod jer se nastavim boriti nakon što sudac označi prekid borbe. Samo sam na tri natjecanja bila u konkurenciji osoba oštećenog sluha, i tu svi natjecatelji imaju iste probleme. – kazala je Matea.

Prve Taekwondo pokrete započela je u TKD Imotski, zanimalo nas je kakva je situacija sada u tom klubu koji je oduvijek glasio kao izuzetno uspješan.

– TKD Imotski je najuspješniji sportski kolektiv Imotskog. Moja generacija koja je bila izuzetno uspješna od kadeta do seniora se razišla i većina ih više ne trenira, ali u klubu je puno kadeta i oni su jako uspješni pa sam sigurna da će biti odličnih rezultata u budućnosti. Kad sam u Imotskom svratim do dvorane i javim se bivšim trenerima. – kaže.

Pred njom niz važnih turnira

Ništa manje zahtjevna i nadamo se uspješna neće biti ni ova godina za Mateu. Pred njom je mnogo treninga i turnira. 

– Ove godine planiram se boriti na desetak turnira, a forma se tempira za rujan kada je svjetsko prvenstvo. Nadam se da neću imati nekih ozljeda i da ću sve što su zacrtali treneri Toni Tomas, Veljko Laura i Marko Novak odraditi. 2021. godine fokus mi je na Olimpijske igre za gluh i nagluhe osobe, a nakon toga ćemo vidjeti. – zaključila je.

POSLJEDNJE DODANO: