U razvalinama življenja došli smo do situacije da jedva četvrtina Splićanki i Splićana žele odlučivati jer "možda se nešto promijeni", a one tri druge četvrtine ionako znaju "da će političari gledati samo o zaradi u svom džepu".
Popunili se štekati, otvaraju restorani, šupe postaju apartmani s četiri zvijezde, a Split tone pod nebrigom građana i na desetke gorućih tema koje trebaju "ad hoc" rješenja. Sad i odmah. Možda je oduvijek tako bilo, ali ako je ikad bilo tema za bučenje onda je to u ovo naše doba. Kad mozak procvrči, još i više.
Načini na koji se pokušavaju riješiti problemi su krajnje neozbiljni, poput avanture s Kopilicom ili s metroom.
Niz Marmontovu pa do Rive, zaustavili smo i Miroslava (83). Priča oprečna Ivanovoj, eto što znači disati demokraciju punim plućima.
- Svake izbore izađem da napravim svoju dužnost, a što će s nama bit to neka se oni pitaju. Bilo predsjednički, gradonačelnički, ma svaki... Na izbore se mora - u dahu prepričava.
- Nismo izašle, ne pratimo ništa pa tako ni to. A jesam li razočarana? Jesam, i to cjelokupnom situacijom. Greška je što se više ljudi ne interesira za to jer bi nam bilo drugačije, ali kako je tako je. Eto, ja prva - iskrena je Maja (26).
Nekako kao da se u sjećanje vraća izjava jednog političara od prije nekoliko dana kada je fjaka ušla kao riječ u diktafon, dok pokušavamo ispitati "stanje nacije".
- Nisam izaša na izbore, litnji je dan, bili smo na plaži... Bio sam lin, nije mi se dalo, a prvi je put da nisan izaša birat - govori Ante (36) dok gura dječja kolica.
Na klupi na Rivi sjedi iskusni trojac jasnog stava.
Ubacuje se i Zvonko.