Šteta što se vaterpolo ne igra poput hokeja. U
tri dijela ili u trećinama. Kada bi tako bilo, Hrvatska bi slavila pobjedu nad Italijom,
ali budući da još uvijek imamo četvrtine…
Šalu na stranu, ali u trenucima posrtaja, poraza valja pokušati održati duh vedrim. Nakon utakmice Hrvatske i Italije to nije baš lako, ali i to je sport. Prelijep u svojoj nepredvidljivosti, obratima, neizvjesnosti. Hrvatska je nakon tri četvrtine imala prednost 12:7, a konačan je rezultat 14:13, ali za… Italiju! Čudno i nestvarno, zadnju smo dionicu izgubili čak 7:1 što je rezultat za koji se ne sjećamo kada nam se zadnji put, ako i ikada, dogodio. Jako dobra opomena za budućnost, malo skupa škola, ali opet jako, jako dobra kako se nešto tomu nalik ne bi dogodilo na nekim drugim, većim natjecanjima. Bilo da se radi o svjetskim prvenstvima, olimpijskim igrama ili nešto slično.
Doista, prve tri dionice već dugo nismo vidjeli toliko dobru, koncentriranu, sigurnu i razigranu Hrvatsku. Bijač je imao ukupno 11 obrana, računajući i peterac. Početak već “ubitačan” (3:0) i konstantno vodstvo. Bašić se napadački razbudio u početku utakmice (3 gola), a nastavio Jerko Marinić Kragić (4 pogotka). Fatović je razigravao, Harkov kažnjavao, a centri kako jasno Vrlić, ali i mladi Dužević, izbacivali su Talijane. Već u prvoj četvrtini s dvije osobne je opterećen bio Edoardo Di Somma. U biti, bomboni bi nam iz usta mogli ispadati za opis hrvatske igre u prve tri četvrtine. A onda…
Onda su naši igrači netragom “nestali”. Jako se puno griješilo u obrani, možda se malčice promijenio kriterij suđenja, ali nemamo pravo za 7 primljenih golova u jednoj četvrtini kriviti nekog drugog. Ne bi bilo korektno baš. Talijani su pak iskazali enormnu želju, agresivnost svakako i dokazali kako u sportu nema predaje. U 50 sekundi su recimo dali dva gola (za 13:10 i 13:11). Tako je na koncu prvo talijansko vodstvo u cijeloj utakmici ispalo ujedno i odlučujuće, završno. Di Fulvio za 14:13 u zadnjim sekundama.
Glavu gore, školska lekcija je primljena, nadamo se i zapamćena, a što se zagrebačkog turnira tiče, najbolja opcija za biti među prve dvije momčadi i otići u Kaliforniju je – pobijediti u nedjelju Japan, te u utorak Mađare. Moguće je, itekako moguće. Imajmo vjere u Barakude!
Ivica Tucak, hrvatski izbornik:
– Iz ovakvih se situacija sigurno trebaju izvlačiti pouke. Nije lijepo izgubiti, pogotovo kada ovako dominirate tri četvrtine, a onda u zadnjoj ‘izgubite glavu’. Prvenstveno se mi nismo snašli. Dugi je razlog, to mi se čini, stvarno moram pogledati još, ali mislim da je došlo do promjene kriterija suđenja. Ne kažem da smo oštećeni, to ne, to nisam rekao. Sami smo si dopustili neke golove. Rekao sam dečkima između treće i četvrte četvrtine da ne smijemo stati, da igramo kao da je 0:0. Ovo je dobra pouka. Naša je momčad ujedno i dalje u stvaranju, nemojmo niti to zaboraviti. Iz ovog moramo izvući pouke.
Andrija Bašić:
– Stvarno ne znam što bi pametno rekao. Tri četvrtine kontroliramo utakmicu, sve je u redu. Pod kontrolom su bili i obrana, napad, tranzicija, a u zadnjoj četvrtini totalno ‘zamračenje’. Ne znam što bi rekao. Ušli su Talijani u neki ‘luđački’ presing sa stavom da idu na sve ili ništa. Na brzinu su nam dali neke golove, unijeli nervozu u naše redove. Teško mi je pojasniti ovo. Bit će vremena za analizu.
Marko Žuvela:
– Ovako vruće glave ne bi znao reći što se dogodilo. Nakon našeg vodstva 5 razlike, u zadnjoj smo četvrtini prestali igrati napad, u obrani smo griješili na sve one načine na koje ranije nismo. Čestitam suigračima na odličnoj borbi, ali i Talijanima što su se uspjeli vratiti nakon tolikog zaostatka. To stvarno nije lagano.
