Roditelji splitskih školaraca ogorčeni: ‘Misli li tko na psihičko zdravlje naše djece?’

Učenici od 1. do 4. razreda od ponedjeljka su ponovno u školskim klupama. Maleni đaci povratak među prijatelje osjetili su s dozom rizika jer se, zbog korona situacije, sve vezano uz školske aktivnosti moralo prilagoditi epidemiološkim uvjetima.

Uz obaveznu dezinfekciju, more propisanih pravila prilikom dolaska, odlaska, ponašanja u učionici i još mnogo toga, svakako je posebno važno mjerenje temperature kod svakog školarca koju su, obavezni uzimati i zapisivati, roditelji prije dolaska u školu.

Taj segment baš je bio pretežak jer je, koliko god se djeca mogu vratiti u škole ili vrtiće, ponovno odluka o povratku leži u roditeljima.

Nije jasno ni zbog čega su se ondje vratili samo učenici do četvrtog razreda koji, uz sve dječje radosti, svaki dan prolaze traume što zbog posebnih pravila, što zbog mjerenja temperature, kako nam tvrdi naša sugovornica Ivona, majka prvašića u jednoj splitskoj Osnovnoj školi.

– Djeca su nam i dalje mogla sjediti u kućama i učiti na daljinu jer u školama, umjesto da se uči, se mjeri temperatura. Umjesto da se posvete učenju jadne učiteljice moraju pregledavati bilježnice s temperaturom. Jako sam uzrujana i pitam se misli li tko na psihičko zdravlje naše djece?, zgroženo nam govori Ivona.

– Djeca su s roditeljima već dovoljno istraumatizirana zbog cijele situacije, a sada zamislite kada trebamo još u 7 sati ujutro mjeriti temperaturu prvašiću koji plače, neće toplomjer, negoduje i onda ja zakasnim na posao, on nije pojeo doručak i ide gladan u školu, a sve to zbog temperature, objašnjava nam naša sugovornica koja tvrdi da njezino mišljenje dijeli na desetke roditelja iz splitskih škola.

Zavirili smo i u upute Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Opširno napisane upute imaju i dijelove koje je teško i samo pogledati. Čak se u mogućnost dovodi i razdvajanje djece u skupine. Štoviše, sve upute su se pretvorile u to da su djelatnici u školama postali zdravstveni djelatnici s obzirom na toliko detalja koje mora ispunjavati svaka škola.

I dok su stariji osnovnoškolci i srednjoškolci osuđeni na završetak školske godine putem moderne komunikacije, roditelji djece od 1. do 4. razreda u brojnim splitskim školama, ali i diljem Hrvatske, muku će mučiti s brojnim pravilima i odredbama koje su ‘novu normalnost’ učinile potpuno nenormalnom.

‘Ili svi, ili nitko‘, stara izreka koja se može primijeniti i u ovom slučaju. Pitanje i dalje ostaje zbog čega se u školske klupe nisu vratili sve nego samo najmlađi koji su, zasigurno, i najranjiviji i najosjetljiviji na i najmanje promjene.