Gradonačelnik je već jednom i bio, stasao je u podnožju Svilaje, a kako Split voli pjevao je s legendarnim Matom Mišom Kovačem, sve to u gradu koji dosad nije birao istog gradonačelnika u dva mandata. Mjesecima se junačilo, a onda je jedan verbalni ispad bio uzrok da svita podno Marjana mora nanovo zaokruživati, mozgati, birati.
Novog splitskog poteštata bira se nakon nešto više od desetak mjeseci, a u zadnjim metrima pred izbore, predstavlja se i posljednje ime među cijelom paletom koja žele sjesti u fotelju u Banovini.
Ako građani Splita odluče Željka Keruma u fotelju u Banovini postaviti i drugi put, što biste napravili prvih nekoliko dana vlasti?
– Vrlo jednostavan odgovor i rješenje – u 60 dana bi sva neupisana djeca imali svoje mjesto u vrtiću. To bih napravio odmah.
Imate i plan za prihode grada…
– Grad Split od neaktivirane imovine može imati mjesečno i godišnje stotine milijuna kuna prihoda. Nju treba iznajmiti ili pustiti u funkciju, zapravo prodati. I onda dati malom čovjeku, pomoći svim socijalno ugroženim obiteljima, umirovljenicima, nezaposlenima…
Gradonačelnik ste bili u mandatu od 2009. do 2013. godine, a često ste ponavljali da su vam do još jednog dolaska u Gradsku upravu spriječili – krađom.
– Politika je u novije vrijeme sve nemoralnija. Kada mi je mandat završio 2013. godine, tada sam za protukandidate imao Ivaniševića i Baldasara i onda su se protivnici toliko angažirali da su mi davali tek 2,3 posto šanse. Anđelka Visković koja je bila moja zamjenica, uzela mi je tada 7 posto tako da smatram da sam i tada trebao biti prvi čovjek Splita. No, četiri godine kasnije u prvom krugu sam pobijedio, a u drugom krugu je bilo 5.600 nevažećih glasova što nije nikad bilo viđeno. Pokraden sam.
– I od te 2013. godine nije napravljeno ništa u Splitu. Zapadna obala je donijela promociju Splita u svijetu jer se zbog nje spominjao Split kao turistička destinacija. Dolazili su i novinari, koji su to prenosili u svijet, ali i face poput Jordana i drugih. Šteta je što se sada na Zapadnoj ne mogu vezati ekskluzivne jahte, velika je to šteta za Split.
No, na izbore idemo nakon svega godinu dana mandata Ivice Puljka…
Puljak je znanstvenik i profesor koji je na valu “završavanja ere Keruma i HDZ-a” i postao poteštat…
– Oni su se uvukli u Banovinu s pričom o eri Keruma i HDZ-a, a sutradan, nakon večeri kad su pobijedili, trebali su krenuti raditi. Oni imaju žuljeve na jeziku, ne na rukama.
Smatrate li se vi mafijašem i lopovom, kako govori protukandidat…
– Te priče nisu uljuđene ni civilizirane niti pristojne. Nema koga Puljak nije nazvao mafijašem i lopovom. U Splitu nema mafijaša ni zločinačke organizacije, Split je siguran grad, on nam s time samo odbija goste. On bulazni. Upleo se u mrežu gdje štiti samo Bojana Ivoševića. Vadi se na laži i podmetanja. Meni je posve bezobrazno da vadi nešto o Boži Petrovu pa, pitanje je jasno – čovječe, gdje ti je granica?
Znam da volite kuhati pa me zanima što omiljeno spremate? Gdje ste naučili kuhati?
– U kuhinji treba eksperimentirati, a ne u gradu. S gradonačelnikom moraš na sigurno. Kuhati sam naučio na brodu, jer svake godine tridesetak dana sam s obitelji na brodu. Tako sam i zavolio kuhanje, a i kapetan sam na brodu.
Više spremate za goste ili prijatelje?
– Nemamo dovoljno osoblja ni kuhara za raditi, to je činjenica. Glavni kuhar u Rogoznici mi je Indijac, ponekad se i ja uhvatim kuhanja, pogotovo ako je ekskluzivnije jelo poput jastoga, bifteka ili škampa. Svakom jelu treba pristupiti s voljom i željom.
Uz jastog ili škampe, nekad su dobra i dva jaja na tavi i pomfrit? Tako barem kažu…
– Nije problem napraviti 200 jaja ujutro za doručak. Kad bude doručak za dvjesto ljudi, i 400 je malo jaja. Što je pojesti dva jaja za doručak…
Od kuhanja do bagera, a i kultna je ostala ona poruka novinarka kad ste joj napisali da “livate teracu”…
– Sinoć sam u Splitu imao snimanje i odmah kad sam došao u Rogoznicu sam uzeo bager i poravnao sam jedan plac na kojem ću saditi masline na jesen. Eto, je li to dovoljan odgovor na ovo pitanje.
Počeli ste na Brdima, iz kioska, kažu…
– Ponosan sam na svoj život i svoju karijeru. Počeo sam iz garaže, otvorio sam prvi dućan, 2008. godine je sve stalo kada je došla recesija. S 10 sam godina dobio struju na selu, dotad smo imali vodenicu na rječici i mljeli smo brašno za nas i susjede za kruh. Kasnije je sve krenulo u pozitivnom smjeru. I znate, često kažu da sam primitivna seljačina, ali ne dira to mene. Srednju školu sam završio, išao sam u JNA, a primitivan nisam jer znam više o sportu, kulturi i biznisu nego svi moji protukandidati skupa.
Treba li gradonačelnik Splita znati pričati engleski jezik kao materinji?
– Nije danas tema da čovjek koji zna engleski mora biti gradonačelnik. Moja Eleonora s osam godina engleski jezik govori kao hrvatski, i onda ona može biti gradonačelnik? Tema je što si napravio u životu. Napravio sam više od milijun kvadrata, donirao sam desetke i desetke milijuna kuna, organizirao sam koncerte i plaćao troškove za liječenje bolesne djece. U povijest se ne treba vraćati, ali ja znam tko su oni, a tko sam ja.
Znamo da ste napravili križ na Marjanu i kip Franje Tuđmana, kroz njih se vidi Vaš odnos prema domovini i vjeri?
– Domovina mi je kao moja majka Kata. Sada sam vam sve rekao. Kata mi je umrla prije dva mjeseca, ona je bila veliki vjernik. Ona mi je govorila da se molim za neprijatelje da ih preobrazim i da nikada ne idem na revanšizam i osvetu. Vjera je svima potrebna, a svi oni koji je ne konzumiraju, treba ih poštovati. Ipak je bitan čovjek, a ne tko je i što je.
Je li vam drago kad Vas povezuju s Ferrarijem ili križem oko vrata…
– Netko to vidi pozitivno, a netko negativno. U svemu unesem dozu humora. Pisali su tako i o mojim postolima prije nekoliko dana, a ja sam ih namjerno obukao jer sam znao da će to netko primijetiti i da će se na osnovu toga ići sprdati. Ne može sve biti kruto, pa dobro da sam to napravio. Ja se volim šaliti na svoj, a onda i na tuđi račun. Tako sam i u školi bio glavni zabavljač.