KOMENTAR: Predatori s obje strane, ujedinite se!

Tako bi nekako mogao opisati aktualni politički
trenutak. 

Lider desnice je pokazao veliku političku “mudrost” i
vidovitost, kazavši “da su glasovi za razne mostove, mostiće i stazice bačeni
glasovi”. Ne tako dugo nakon ove izjave, sada bi nekako preko Mosta htio do vlasti. Do koje mu je jako
stalo. Preko tih “bačenih” glasova. Zapravo, životno stalo njemu i njegovoj
partiji. Jer, zaista je Dubravka Šuica bila u pravu kada je rekla da su ovi
izbori biti ili ne biti za njih. Ako ih izgube, zaludu je bilo sve u prošlosti.
Nekako su prokuburili četiri godine bez vlasti, tu i tamo je bilo sporadične
buke, malo folklora ulicama Zagreba…, ali još četiri godine ne ide.  Raspali bi se. Tko može toliko dugo živjeti
bez svega onoga što slast zvana vlast donosi sa sobom.

Zbog takve “vidovitost” i “političke mudrosti” lider desnice i ne zaslužuje bolje od čekanju u redu na vlast – do daljnjega. Ako nije vidio znakove vremena za ove izbore, kako bi vidio znakove za
voditi državu?  Znakovi vremena, znakovi
Boga, rekao je pred drugi svjetski rat muenchenski biskup.  

Tako bi mi jednih hicem možda ubili oba zeca. Jer
ovi drugi ne mogu bez ovih prvih. Pa bi i oni nekako išli svom kraju. Nešto
sporije, jer su s druge strane hranidbenog lanca. Ne boljeg, samo drugačijeg.  Ispravno kažu u Mostu, oni su isti, dvije
strane istog novčića. Nema jednog bez drugog.

Predsjednik vlade u odlasku, dobrohotno nudi suradnju
svima koji su za reforme! E, upravo zato mora i otići. Jer taj zaista za sebe
misli da je reformista. I zato je (bio) jako opasan.

Čovjek bi ga najradije išamarao i upitao: Nesrećo, što
si radio posljednje četiri godine? A, odgovor znamo. Ništa, kao i posljednjih
20 godina. Taj, zaista nikad ništa nije radio. Kao ni njegov prethodnik na istoj
funkciji. Čitav život ni dana radnog staža izvan politike?! Kao ni njegov alter
ego s desnice, onaj što je pojeo sve kolače koje je našao na putu, pa otišao
igrati košarku sa 150 kila.

Nevjerojatno je kako se ljudi tipa Josipovića, Linića,
Tomašićke i ostalih s obje strana
hranidbenog lanca umisle i za trenutak da su neke veličine. Pa odu na izbore, pritom ne uviđajući da su ih samo pripadnost klanu i povijesne okolnosti izbacile u
orbitu u kojoj nešto znače. Kada su ostali sami sa sobom, bez uloge u čoporu i
njegovoj hijerarhiji, postali su ono što jesu. Uglavnom ništa, s obzirom na moć
koju su nekad imali.

Za primjer, Josipović je dobio tisuću glasova!? 1000.
A prije pet godina je izabran za predsjednika države sa stotinama tisuća
glasova!?

Ovo je u skladu s onom, meni jako dragom izjavom: Za uspješne svjetovne osobe samo najbliži
znaju koliko ne vrijede, dok za uspješne duhovne osobe samo najbliži znaju
koliko vrijede. .  

Lustracija

Ovih četvrt stoljeća bilo bi najbolje zaboraviti. I
postoji način da se zaboravi. Stalno se, već desetljećima, spominje lustracija.
A nikako da se dogodi. A kako će se dogoditi kada bi lustranti (oni koji
lustriraju) trebali sami sebe lustrirati. Umjesto toga, besprimjerno su se poigravali pojmovima kao što su poštenje, imovina, moral, posao, pravda…

Davno je već stari grčki mudrac odgovorio kada su ga
upitali što bi prvo uradio kad bi dobio vlast. Rekao je: prvo bih preimenovao
pojmove. Raščistio što znači što. Kakva mudrost! A ovi naši su to pomiješali.
Namjerno. Naravno, jer se u mutnoj vodi najbolje se lovi.

Devedesetih se u ime nacionalne pomirbe lustracija
nije dogodila. Što na kraju možda i nije tako loše. Sada su sve ribe, ribetine,
ugojni stvorovi zamašćenih vratova i stisnutih kragni koji obećavaju bolje
sutra, svi na okupu. Sada je prilika da ih lustriramo, jednom za svagda.

Tko je u novoj Hrvatskoj bio u bilo kojoj političkoj
funkciji s obje strane hranidbenog lanca, od općine, grada, županije i države, više nema pravo, nikada, do kraja života sudjelovati u političkom i javnom
životu. Uradili su nam toliko zla da to zaslužuju.

A i veliki dio nas. Barem sada, ovi što su opet i opet i
opet glasali za jedne i druge na ovim
posljednjim izborima.

A velike ribe u haps.

Vrijeme i ideja

Ništa
nije jače od ideje kojoj je došlo vrijeme

Pisalo je to na jednom izlogu kao promidžbeni slogan.
Velika je to istina. Potiče nadati se da je došlo vrijeme da hrvatski čovjek,
njegov genij i poštenje, progovori i proradi.

Osobno ne poznam ljude iz Mosta, ali ideja, duh ideje
govori izravno. Ne treba prevoditelj.

Zato iz razumijem(o) i zato su izbori prošli kako su
prošli. Bit će puno pokušaja od starih predatora da se ulije novo vino u stare
bačve. Za nadati se da će ljudi koji su do sada tako dobro ovo odradili
nastaviti i dalje na isti način.

Nažalost, ne vidim kod novinara da razumiju što se
događa, te stalno pitaju jedno te isto:  S kim
ćete koalirati? To je jedino pitanje koje znaju postaviti. Kad čujem riječ “koaliranje”, kao da čujem riječ “kopuliranje”. Tko će koga, da prostite, poj…..

Dođe mi da kažem: gospodo, nema više koaliranja. Sada
pušu novi vjetrovi, sada se radi za javno dobro, surađuje, stvara. Tko hoće
koalirati neka ide u stražnju sobu, na pozornici ostaju neki novi, odgovorni
ljudi.

Božo, Drago, Stipe, Ivane… i svi vi ostali, neka vam je
sa srećom. Trebat će vam.

I pazite se dobro na putu. Rat nikada ne završava,
samo bitke dođu kraju.

Udba ne spava. A ni Crkva.