INTERVJU Tomislav Alujević – Grgas: Don Ivan nas je razočarao, Kerum je najveći pobjednik, a Baldasar će izdržati do kraja

Splitski gradski vijećnik Tomislav Alujević – Grgas rođen je
1967 godine u Melbourneu, u Australiji. Diplomirani je inženjer elektrotehnike
i magistar poslovne ekonomije. Radi u Splitsko-dalmatinskoj županiji kao
informatičar, a od poduzeća u kojima je radio najznačajniji  je Siemens u Grazu gdje je proveo četiri
godine radeći na sustavima korisničke podrške i bazama podataka.

Kao student je  bio
aktivan u studentskom pokretu 1990. godine kada su osnovali Studentski
parlament, tada najjaču studentsku organizaciju u Hrvatskoj. Kasnije osniva
Splitski akademski zbor Ivan Lukačić koji devedesetih postaje jedan od
najznačajnijih pjevačkih zborova u Splitu. Lani postaje gradski vijećnik
izabran s liste don Ivana Grubišića. 

Kako ocjenjujete
dosadašnji rad gradonačelnika Ive Baldasara?

– Profesionalno gledajući čovjek nikad ne bi trebao biti
zadovoljan tj. trebao bi uvijek težiti da bude bolji. Tako bi se i dosadašnji
mandat mogao ocijeniti da može biti bolji. Naravno kad tome dodate politički
kontekst onda je ocjena uvijek dijametralno podijeljena između pozicije i
opozicije. Osobno, zbog iskustva koja imam po pitanju poznavanja procesa u
tijelima lokalne samouprave nisam zadovoljan. Problem se javlja zbog nekoliko
razloga. Prvo, izabrali smo kabinetski sustav kod kojeg se gradonačelnici
biraju direktno na izborima, a nismo uspostavili organizacijsku strukturu koja
takav sustav može podupirati. Gradonačelnik ne može sam upravljati sustavima
koji su kompleksni i kad smo ukinuli poglavarstva organizacijski smo se vratili “100 godina” unazad.

Kabinetski sustav traži podjelu na resore i podjelu
odgovornosti i bez tzv. lokalnih ministara (poglavara) nema prave organizacija.
Pročelnici koji su državni službenici ne mogu obavljati dužnosnički posao.
Upravo zbog toga se i stvara problem “uhljebljivanja” jer se na službenička
mjesta postavljaju političke osobe koje bi trebali biti dužnosnici i odlaziti s
gradonačelnikom. Drugi problem je što stranke izborne programe smatraju dijelom
izbornog folklora umjesto da budu okosnica politike u razdoblju kad obnašaju
izvršnu vlast. I treći, a ne manji problem jest što umjesto da na funkcije
dolaze osobe koje su se izgradile kroz sustav i stekle iskustvo često se
imenuju oni koji nemaju iskustva što za posljedicu ima učenje o upravi za što
im treba minimalno tri godine dakle do kraja mandata. Nažalost, mi smo
demokraciju prilagodili sebi umjesto da smo učili od drugih i inteligentno
izbjegli predvidive pogreške.

Vjerujete li da će se
konačno izraditi Osnovna škola na Pazdigradu?

– Vjerujem da će se izgraditi jer je postala ključno
političko pitanje. Međutim, nitko ne želi vidjeti glavni problem. Sama škola na
Pazdigradu trebala bi imati, kako sam pročitao procjene u novinama, oko 500
učenika koliko prosječno imaju škole bliže centru grada. U redu je da izgradimo
školu, ali ako će broj učenika iz godine u godinu opadati onda je pitanje jesmo
li riješili glavni problem? Glavni problem u ovom gradu je nezaposlenost. Mladi
ljudi odlaze, djece je sve manje. Što je još gore stvorena je među ljudima
psihoza da je sve loše i da je situacija bezizlazna. Psihološki efekt krize nas
nesmiljeno  vrti u krug. Volio bih
umjesto kukanja, “crnila”, vječnog kritiziranja, ogovaranja, podmetanja u ovom
gradu vidjeti optimizam, usmjerenost prema pozitivnom. Dat ću vam jedan
primjer.

Ako politički predložite nešto pozitivno, kažete nešto
pametno, za naše medije to nije vijest. Kod nas je bilo kakvo devijantno
ponašanje, nekakav ispad puno interesantniji. Na taj način stvaramo lošu klimu te
umjesto da postanemo progresivni pokrećemo inverzne procese. Političari se
naravno tome prilagođavaju te vam zbog toga nude teme koje su svađalačke,
postaju neodlučni i ne usuđuju se krenuti u nešto novo jer znaju da će se to
negativno svaliti na njihov imidž. Naravno, s druge strane samo nečinjenje ih
čini nepopularnim, ali ocjenjuju da im to nanosi manje štete nego da su
kritizirani za nešto što rade. Postoji čitav niz gradova u zapadnim
demokracijama gdje građani danima nemaju bombastičnih vijesti u medijima tj.
najbombastičnije vijesti su im kad se u zoološkom vrtu okoti neka životinja.
Tamo ljudi imaju dojam da sustav funkcionira. Ovdje je dojam totalno suprotan.
I mediji će morati kod nas stručnije i sistematičnije pristupiti javnom
prostoru te osim crne kronike otkriti i druga područja koja su od značaja za
razvoj jedne države ili jednog grada.

Natječaj za
Turističku palaču podigao je popriličnu buru. Što se, po Vama, krije iza ovog slučaja?

 – Kada se dva ovna dohvate na brvnu onda istog trena nastane
kaos. Meni sve ovo jako sliči tome. Isprepleli su se interesi, političari su
zauzeli strane po onoj neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj i
pljusnule su optužbe. Od ideje koju bi svaki odgovoran i normalan građanin ovog
grada podržao napravljen je cirkus. Riješiti pitanje zahrđale i “amonijakom
parfumirane” konstrukcije koja se još k tome naziva i “turistička palača” je
naprosto neminovnost pogotovo u vremenu kad smo igrom slučaja i trendovima u
svjetskom turizmu postali iznimna turistička destinacija.

Osobno me ne
interesiraju sukobljeni interesi i politički obojeni stavovi niti bi se na taj
način opredjeljivao. Želim pogledati još dalje. Nije dovoljno samo riješiti
navodnu palaču nego isto tako riješiti pitanje parkinga neposredno ispred Dioklecijanove
palače koji ne dozvoljava turistima adekvatan pristup, podrume pod hitno treba
zatvoriti za slobodan pristup i naplatiti prolaz svim grupama. Unutra treba
ponuditi predstavu s Dioklecijanom i njegovom svitom, ponuditi hranu iz rimskog
doba, pehare, toge i ostale suvenire. Mogućnost slanja razglednice s pečatom
Dioklecijana kao što možete napraviti u Louvru u Parizu. U cijenu prolaza
uključiti posjet muzejima koji se nalaze u sklopu gradske jezgre. Vjerujem da
bi se na taj način moglo direktno u proračun uprihoditi preko 50 milijuna kuna.

S tim sredstvima možete renovirati Turističku palaču,
izgraditi novu školu, dvorane za postojeće, srediti  gradsku jezgru i obnoviti monumentalnu
fontanu na rivi. Zašto se parking ispred Dioklecijanove palače ne bi pretvorio
u Dioklecijanov trg od kamena sa uzvišenjima koje bi omogućile vodičima kad ih
dovedu ispred palače da im mogu ispričati priču prije ulaska u podrume.  Ako su podrumi ulica, pustite kroz njih samo
građane Splita ili neka budu otvoreni zimi. Što je sa zidinama?

Rješenja su zapravo kod nas jednostavna ali zbog negativnog
ozračja kojeg stvaramo sve postaje komplicirano i neostvarivo. Prijatelj koji
je ugledan turistički radnik mi kaže u jednom razgovoru, kad sam ga pitao što
bi trebali napraviti da poboljšamo ponudu u gradu, da bi trebali izgradit
žičaru iz luke do Marjana kao što postoji u Barceloni i koja donosi ogromnu
zaradu od turističkih grupa koje tamo dolaze. Mogu već zamisliti naslove u
medijima i udružene udruge kako odapinju strijele negodovanja na predlagatelje.
Kod nas je pola grada popadalo u nesvijest kad je asfalt zamijenjen umjetnim
kamenom te su se gotovo formirale nove udruge “oplakivača asfalta”, a neki bi
vjerojatno otišli korak dalje i vratili kozje staze među kvartovima. Najnepopularniji
gradonačelnici u ovom gradu su oni koji su nešto napravili. Zašto? Zar uistinu
sve u ovom gradu mora biti isprepleteno zavišću, taštinom, a nažalost vrlo
često i zlobom?

Jeste li zadovoljni
radom Nezavisne liste don Ivana Grubišića, kojoj i sami pripadate? Krenuli ste burno, a sada je
don Ivan utihnuo, vi kao vijećnik “solirate” na Vijeću? Je li istina da
pregovarate s drugim političkim opcijama?

– Teško mogu biti zadovoljan. Nažalost, mnogi me
zaustavljaju na ulici i pitaju što se dogodilo. Zašto se nakon početnog buma
sve utišalo i nestalo. Osobno mi je jako teško govoriti o ovoj temi jer sam
involviran u cijelu priču od samog početka. Ideja organiziranja u trenutku kad
su stranke dosegle svoj minimum podrške u javnosti je bila briljantna. Karizma
don Ivana uz organizaciju i izlazak na izbore za Sabor je izazvala veliko
zanimanje javnosti.

Mnogi su tada vidjeli alternativu, mnogi su  slušali ono što možda nisu imali hrabrosti i
sami kazati. Popularnost je rasla iz mjeseca u mjesec. Uloženo je iznimno mnogo
truda da sama ideja ostvari rezultat kojeg bi vrlo rado poželjele mnoge stranke
na političkoj sceni. Osvojena su dva mandata u Saboru, deset u Županija te tri
u Gradskom vijeću. U početku smo ideju prezentirali kao projekt sa ciljem da
kroz određeni period filtracijom članstva dobijemo one koji će biti sposobni
samu ideju voditi dalje.

Ipak, to se nije
dogodilo?

– Umjesto da projekt doživi svoju daljnju afirmaciju i
transformaciju u organizacijski oblik gdje bi iz sjene don Ivana izašli mladi ljudi
i nastavili graditi postojeću ideju došlo je do obrnutog procesa i gašenja.
Točno prije godinu je dana došlo do raspuštanja Senata Saveza za građansku i
etičku Hrvatsku koji je zapravo cijelu ideju održavao na životu. Članovi Senata
u Splitu i Zagrebu su bez prethodnog ili naknadnog razgovora emailom
informirani o raspuštanju.

Raspuštanjem Senata nestao je bilo kakav kontakt te to tako
traje gotovo godinu dana. Iako sam tražio od don Ivana da budem predsjednik
kluba vijećnika u Gradskom vijeću zbog njegovih obveza koje je odrađivao na tri
fronta (Sabor, Županijska skupština i Gradsko vijeće) inzistirao je da bude on
što sam i prihvatio, ali od početka vijeća niti jednom se nismo sastali da bi
dogovorili nastup na sjednicama. To nas je dovelo u situaciju da moramo raditi
nekoordinirano, a u javnosti je stvoren dojam da smo neprepoznatljivi. Bez
obzira kako se trudili to nije bilo dovoljno.

Dosad niste govorili
o ovome?

– Nisam htio prvih godinu dana potencirati problem jer znam
da bi javnost, koja nije upoznata mojom ulogom u cijelom projektu, reagirala
„nije ni počelo, a već se raspalo“. Bog mi je svjedok da bih sve napravio da
ova ideja uspije. Zbog vremena i truda kojeg sam uložio smatrao sam da je
prirodno da mi koji smo mlađi nastavimo voditi Savez, a da don Ivan bude onaj
koji će ideju usmjeravati i svojom karizmom podupirati. Nisam želio ideju
privatizirati i preuzeti, nego sam odlučio čekati. Nažalost dogovora i
razgovora nije bilo. Situacija koja je nastala nije dobra za nikoga i sve nas
dovodi u poziciju negativne interpretacije bez obzira što svatko od nas
izjavio. Žao mi je i razočaran sam. Naravno, zbog svega se otvorilo pitanje
kako ili eventualno s kim dalje?

Svaki korak je
iznimno stresan kad se sjetim koliko sam uložio u podizanje nečega što je
nestalo. Naravno ovakva situacija izaziva špekulacije po medijima na što mogu
dodati da niti sam donio bilo kakvu odluku niti je planiram donijeti preko
noći, a sigurno ne pod pritiskom bilo koga pa ni medija koji me tobože nisu
mogli dobiti na mobitel. Želim također naglasiti – ostvariti dva mandata kao
nezavisni u Saboru je povijesni uspjeh koji nikome do sada nije uspio, a
vjerujte trebala je iznimna hrabrost odlučiti se na takav potez. Danas mnogi na
osnovu našeg iskustava izranjaju iz sjene i pokušavaju naći svoje svijetlo na
političkoj pozornici.

Spomenuli ste da je
ključan problem nezaposlenost, što biste Vi napravili po tom pitanju?

– Iako je to pitanje za više razine vlasti moramo
ga ozbiljno shvatiti i mi na lokalnoj razini. Bez otvaranja novih radnih mjesta
grad gubi svoj smisao, a rezigniranost stanovništva dovodi do masovnog
iseljavanja mladih koji su aktivna supstanca za razvoj jedne sredina. Sve nas
je manje i manje. Broj stanovnika od popisa do popisa opada što je krajnje
zabrinjavajuće.

Već sam spomenuo da škole nisu razlog odlaska mladih jer je
Split površinski na malom prostoru gdje vam automobilom s jedne na drugu stranu
treba svega desetak minuta. Mnoge škole su već toliko pale po broju učenika da
imaju višak prostora. Ključ za povećanje broja učenika je otvaranje novih
radnih mjesta. Građani moraju imati perspektivu kroz posao pa čak i mogućnost
da ako treba mogu promijeniti posao. Nažalost, po tom pitanju smo postali
slijepo crijevo u gospodarskom segmentu.

Kako do novih radnih
mjesta, možete li konkretizirati?

– Iz Zagreba smo postali nevidljivi i nebitni, a u odnosu na
ostale krajeve se ne znamo nametnuti. Tražili smo vojarnu Dračevac, a
pretvorili smo je u administrativni centar umjesto da je poslužila razvoju
poduzetništva. Politikom, “to nije moj posao” umjesto da smo razvijali
brodogradnju, izgrađivali vlastiti upravljački kadar kao što su radili u
Uljaniku, mi smo brodogradnju doveli na rub opstanka toliko da smo morali dovesti
nekoga izvana da to pokuša popraviti i sada imamo totalnu neizvjesnost i nismo
više sigurni da ćemo ikad više biti sposobni proizvoditi brodove kakve smo
proizvodili do sada. Pod hitno treba osposobiti poduzetničku zonu što će
donijeti infrastrukturu, potrebnu za sve postojeće i nove poduzetnike.

Mrežu podatkovnih kabela i kanala koju Grad ima u vlasništvu
treba staviti u funkciju i upravljati s njom na način da se usluge pristupa
mreži ili usluge u „oblaku“ stave na raspolaganje cijelom gradu i poslovnom
segmentu. Nadalje, moramo prepoznati koji su to poslovni segmenti koje danas
možemo razvijati u gradu. Segment informacijske tehnologije je totalno
prepušten potezima pojedinaca umjesto da se organiziramo na način da im damo
podršku kroz „Start up“ programe, da ih uključimo u razvoj uprave i javnih
poduzeća te da im gospodarskom diplomacijom otvorimo nova tržišta. Nije isto
kad jedan poduzetnik nazove neku instituciju u EU ili kad to za njega napravi
recimo gradonačelnik i kroz reference stane iza tog poduzetnika.

Zašto grad Split ne bi postao IT centar gdje bi dolazili i
drugi poduzetnici zbog prepoznate podrške to poslovnom sektoru. Nije dovoljno
samo posjećivati konferencije nego i okupljati poslovnu zajednicu kako bi ih se
potaklo na razvijanje, a samim time i povećanju broja novih radnih mjesta. Već
smo održali jedan sastanak s poduzetnicima gdje su iznijeli svoje probleme,
sada taj kontakt treba konkretizirati i dignuti na višu razinu. To se nikako ne
smije raditi u predizborno vrijeme nego sada. Ja sam spreman pomoći koliko god
mogu da ne ispadne da samo pričam priču, ali bez aktivnog uključenja izvršne
vlasti to nema smisla.

U Banovini je
zaposlen dosad rekordni broj ljudi. Uhljebljivanje nije
bilo nikad izraženije…

– Ne znam statistike, ali kako sam već spomenuo prije,
ključni problem se nalazi u načinu organizacije lokalne uprave te bi pitanje
dužnosnika u lokalnoj samoupravi riješilo i ovaj problem, a ono što mene više
interesira jest kako funkcionira uprava? Je li ta uprava produktivna i
efikasna? Poštuje li se u takvim ustanovama stručnost i cijeni li se rad? Ključ
uspješnosti u upravi se nalazi u kvalitetno organiziranim poslovnim procesima i
profesionalno raspoređenim obvezama i odgovornostima. Nažalost, gradska uprava
je na takvoj razini da je čak u prošlom mandatu izgubila ISO standard 9001 koji
upravo propisuje poslovno ponašanje po ovom pitanju.

Kako biste to
promijenili?

– Ponukan stanjem, u ovom proračunu sam pokrenuo inicijativu
da se rezerviraju sredstva za snimanje i reorganizaciju poslovnih procesa. Što
se po tom pitanju događa nisam informiran osim što znam da je angažirana
konzultantska firma za te poslove. Na osnovu te snimke treba pristupiti
racionalizaciji procesa kako bi uprava postala efikasnija, treba
recertificirati ISO standard i postaviti kvalitetnu podlogu za informatizaciju.
Iz ovakve analize se vrlo lako može ustanoviti postoji li višak tj. koja su
znanja i kompetencije potrebne za obavljanje pojedinih poslovnih procesa. Tada
se informatički može uspostaviti kvalitetno upravljanje dokumentacijom, ali i
procesima da se u svakom trenutku može vidjeti dinamika odvijanja poslovanja.

Financije također treba dovesti na razinu da profunkcionira
prava riznica tako da se izbjegne nepotrebno zasipanje protokola raznim
zahtjevima i računima, a da s druge strane u svakom trenutku imate jasno stanje
gradskih financija, a ne pretpostavke o trenutnom stanju. Bitan segment koji
treba staviti u funkciju jest odnos prema građanima kojim sami građani već dugo
nisu zadovoljni. Svi kotarevi su umreženi, u njima radi po jedan zaposlenik
grada. Zašto građanima ne omogućiti da svoje probleme rješavaju direktno u
kotarevima. Da se kroz sustav upravljanja korisnicima upiti i zahtjevi upućuju
određenim službama i službenicima koji onda u direktnom kontaktu s građaninom,
koji se može odvijati telefonski ili emailom, rješavaju njihove probleme. U
takav sustav bi se umrežilo sva komunalna poduzeća.

Ono što mi je naprosto nevjerojatno, jest da nismo do sada
formirali kvalitetno komunalno redarstvo. Niz problema od ponašanja u prometu i
uspostave reda prepuštamo policiji umjesto da to organiziramo kroz sustav
redarstva koji bi bio na usluzi komunalnim poduzećima, ali i građanima na način
da kontrolira i uspostavlja red u gradskoj zajednici. Bez ovog segmenta se
naselje teško pretvara u gradsku sredinu. Na kraju krajeva ako se pokaže da u
upravi ima viška zaposlenika vrlo lako se može napraviti preraspodjela u službe
u kojima nedostaje ljudi.

Treba li Grad Split
ostati većinski vlasnik Hajduka i KK Splita, ili ste za privatizaciju ovih klubova?

– Teško je ova dva kluba promatrati zajedno, ali u pravilu
je rješenje nalaženje kvalitetnog privatnog vlasnika. Situacija u ekonomiji nam
ne nudi preveliki optimizam, ali treba pokušati. No, kod Hajduka postoji još
jedan element, a to su navijači koji apsolutno stoje uz svoj klub. Nažalost, po
mojoj procjeni taj segment nije dobro iskorišten i mogu kazati da nisam
zadovoljan aktivnošću udruge “Naš Hajduk” koja je trebala početni način
organizacije podignuti na višu razinu kako bi navijači mogli participirati tamo
gdje su bitni, a to je rad skupštine, a ne samo u indirektnom izboru nadzornog
odbora.

Iskreno nisam zadovoljan ni odnosom ljudi u klubu i prema
klubu jer ako vam netko preporuči sastanak po pitanju nekih aspekata razvoja
kluba koji bi mogli klub dignuti na višu razinu onda je stvar kulture ponašanja
da se osoba primi i sasluša pa makar poslije odlučili da to nije potrebno.
Ovako se stvara dojam privatizacije uskog kruga ljudi u klubu koji se zatvara
prema svim informacijama izvana i ljubomorno neda pristup što je apsurd kad
znamo da se tehnologije i saznanja svakim danom mijenjaju i razvijaju. Često u
vlastitom gradu nismo spremni prepoznati kvalitetu i dobre prijedloge. Da
posebno ne otvaram ovaj problem samo ću spomenuti našeg velikog trenera Ivića
koji je bio spreman pomoći svom klubu ali zbog taština i uskogrudnih interesa
je suradnja ostala nedorečena i nerealizirana. Dakle, Hajduk treba svakako
posebno promatrati zbog velike podrške navijača, ali isto tako nikako ne smije
zanemariti i druge sportove koji su jednako tako vrijedni u ovom gradu.

Koliko je čvrsta
splitska gradska vlast? Dojma smo da vam je tihi koalicijski partner HGS Željka Keruma, koji
je nerijetko na Gradskome vijeću “držao stranu” Baldasaru i SDP-u?

– Zapravo najveći pobjednik prošlih lokalnih
izbora je upravo Željko Kerum bez kojega nema mira u
upravljanja kako u Gradu tako i u Županiji. Zašto stvarno ima toliku snagu pa
jednostavno zbog toga što su se “nezavisni” tako postavili prema izvršnoj
vlasti što je uvjetovalo da je glas HGS-a postao ključan. To je apsurdna
situacija koju građani, koji su dali glas nezavisnima, sigurno nisu
priželjkivali. Na ovaj način su HGS i Željko Kerum ponovno postali relevantan
politički faktor.

Birači koji podržavaju HGS upravo podržavaju ovakvu
situaciju jer bivšeg gradonačelnika doživljavaju kao osobu koja se spremna
nametnuti strankama i prihvatiti ulogu bitnog i odlučujućeg faktora, a sada je
to stvarnost iako ima samo pet vijećnika u Gradu i slično u Županiji. Ovakva
situacija mu odgovara i nema je potrebe mijenjati. Žao mi je da se nezavisne
opcije u vijeću nisu udružile jer bi bili treća snaga i imali bi puno veći
utjecaj, a mnoge stvari bi krenule drugim smjerom.

Za kraj – vjerujete
li da će ova gradska vlast izdržati do kraja mandata?

– Iz gore navedenog mislim da će ova gradska vlast izdržati
do kraja. Puno se puta pokazalo bez obzira radilo se o nezavisnima ili
vijećnicima iz stranaka da nitko ne želi riskirati nove izbore i pitanje hoće
li se opet naći na listi i hoće li ta lista dobiti dovoljno glasova da se opet
postane vijećnik. Izglednije je da do promjene dođe redovnim putem iako, nikad
se ne zna. Vidjet ćemo jesu li moje procjene bile točne.