Dok Marjan propada, bespravni graditelji pokušavaju legalizirati ‘barake’ od 1300 metara kvadratnih

Marjan. Park-šuma u Splitu ispunjena ‘morem’ problema. Biser cijele Dalmacije postao je mjesto ‘teških bitki’ dostojanstva i shvaćanja istine i laži. Zapravo, svakom razumnom čovjeku jednostavno je shvatiti koliko je aljkavosti i krivih poteza bilo u posljednjih nekoliko desetljeća u zelenoj oazi mira.

Katastrofalna i kaotična situacija počela se odmotavati 2016. godine kada se osušilo 300 borova na Marjanu, a pogled prema najvišem vrhu grada, umjesto zelene boje, bio je jesenasti. 
Tadašnji ravnatelj Javne ustanove Robert Koharević u sušenju stabala vidio je dva uzroka – iscrpljenost zbog suša ili opasni parazit na kojeg su posumnjali stručnjaci.

Nakon višemječne agonije je objavljeno – parazita na Marjanu nema, ali nema ni poznatog uzroka za sušenje.

2017. godina krenula je naprosto sjajno. Hrvatska vojska, na naredbu ministra Krstičevića, očistila je Marjan na početku godine, a iz Javne ustanove zaključili su – sušenje je prestalo, pošumljavanja neće biti!
Nevjerojatno, samo nekoliko mjeseci kasnije udarna vijest. Borovi se ponovno suše, broj ‘smeđih’ stabala narastao je gotovo za tri puta. Društvo Marjan ponovno poziva na razumno djelovanje. Javna ustanova, s Koharevićem na čelu, sušenje pravdaju starošću šume i ponovno kažu kako će alarmirati nadležne institucije.

Krajem 2017. godine prvi se puta spomenuo potkornjak. Prava pošast koja je odgvorna za štete na Marjanu. Koharević je odahnuo i u jednom razgovoru ushićeno poručio: 
– Eto vam na, do sušenja nije došlo zbog navodno lošeg održavanja i gospodarenja šumom, za što nas neki potpuno neopravdano prozivaju.

Početak 2018. godine i prvo poslano upozorenje iz metropole. Upozorenje koje je izazvalo kaos. Hrvatska agencija za okoliš i prirodu naglasila je kako ‘na Marjanu nema stručnjaka te kako šumu treba proglasiti ugroženom’.
Lagana ‘vatra pod nogama’ pretvorila se u požar neviđenih razmjera na kojeg su vatrogasci stigli tek u veljači 2019. godine. Gradska vlast i Javna ustanova je, do tog vremena, kao iz inata bila bez pametnog poteza. Redale su se polemike u Gradskom vijeću, građani su izašli na ulice, a Marjan se pretvorio u veliko gradilište.

Veliko gradilište koje je rezultiralo poražavajućim brojkama i još opasnijim činjenicama. Na Marjanu je, u sanaciji, posječeno gotovo dvije trećine nedoznačenih stabala. Štoviše, po svemu sudeći, problem potkornjaka i dalje nije riješen.
Odgovornih nema, skrivaju se u izjavama kako su ‘spriječavali katastrofu’ i radili tako mimo zakona, a sve glasnija oporba navela je i brojne čelne ljude na ne podudaranje u isplaniranim izjavama. 

Tema Marjana bila je povod i Tematske sjednice koja se u utorak događala u splitskoj Gradskoj vijećnici. Desetosatna rasprava dobila je jedno veliko ‘ništa’ jer prijedlog Mosta o utvrđivanju vlasništva te razmatranja cijelog slučaja nije usvojen. Iako su i SDP-ovci stali u ‘pobunjeni rod’ koji je organizirao Tematsku sjednicu za zaključak nisu digli ruku pa su se tako solidarizirali s gradonačelnikom.

– Ako želite nešto promijeniti u gradu Splitu na bolje ili provoditi zakon to nikada nećete moći napraviti s Gradonačelnikom, njegovom ekipom i onima koji ga podržavaju. On je čuvar statusa Quo i ne talasajte i ne tražite napredak ili poštivanje zakona, rekao nam je Ante Čikotić, Mostovac koji je bio glavni inicijator još jedne Tematske sjednice o Marjanu koji je ironično istaknuo kako je generalni pokrovitelj statusa Quo i dobitnik zlatne plakete za mjerljiv doprinos i životno djelo očuvanju statusa Quo po pitanju Marjana Državno odvjetništvo.

Kristina Vidan iz stranke Pametno kazala nam je kako je Marjan trenutno u stanju pravne nesigurnosti jer se ne zna tko može nešto uopće napraviti u park-šumi.
– Pitanje
vlasništva je osnova za rješavanje svih problema na Marjanu da bi se uopće išta
moglo raditi na Marjanu. Dokle god ne znamo tko je vlasnik, ne znamo tko može
zakonito gospodariti šumom na Marjanu, tko može zakonito izvoditi radove i tko
može zapravo donositi programe gospodarenja šumom. Gradonačelnik, nažalost, ne
želi pregovarati s Državnim odvjetništvo, on je izabrao taj dugotrajni put
upisa komadića po komadića grada Splita kao šumoposjednika u šumu s neizvjesnim
ishodom jer to još nitko u Hrvatskoj nije napravio
, zaključila je Vidan.

HSLS-ov Tonći Blažević poručio je kako se gradska administracija ponaša kao noj koji je zabio glavu u pijesak.
– Gradonačelnik upire u svojoj priči da će grad postati privatni šumoposjednik. Do sada je upisao 5,7 hektara, ali na sjednici smo čuli da ta procedura ima još toliko paralelnih stvari koje treba riješiti. Čuli smo i da treba posjeći još 500-600 stabala što zapravo pokazuje kako se potkornjaka nismo riješili. Žalosti me kako su glavni ljudi, koji su vodili taj proces, kao ‘robovi u vreći’.
Na Marjanu se 40 godina nije radila kako treba, ali sad u trenutku kada mi to pokušavamo riješiti i kada pokušavamo dovesti do toga da Marjan ostane ono što je bio i prije onda trebaju svi kao jedan stati, a ne ko mala djeca, kazao nam je Blažević.

Vrhunac sjednice priredio je Branko Reić, tobože predstavnik većine vlasnika privatnog zemljišta na Marjanu, njih 76 koliko je bespravnih graditelja. Uz asistenciju Opare i izlaganje u stilu dosadnih turskih serija konstantno je ponavljao kako su se na Marjanu gradile barake i potleušice.

Pomoć smo zatražili kod leksikologa jer je bilo za ne povjerovati kako te barake mogu imati i 1300 kvadratnih metara. Odgovorili su nam kako je baraka niska improvizirana građevina od drveta ili valovitog lima, a potleušica niska, vrlo skromna kuća. 

Pregledom kataloga bespravnih građevina prostim okom smo vidjeli kako tamošnje barake, umjesto drveta i lima imaju ogromne balkone, bazene, PVC prozore i raskošne fasade. 

Nije bilo druge nego da kontaktiramo i predstavnika većine vlasnika pa uz činjenice pitamo ‘jesu vlasnici doveli vodovodne cijevi do svojih baraka ili možda u bazen skupljaju kišnicu?’
– Javno o tome ne bih htio govoriti. Na sjednici sam rekao sve. Nijedno pravilo bez izuzetaka. Postoji katalog objekata, svatko može pogledati što u njemu ima, kazao nam je Branko Reić.

Na pitanje o legalizaciji prekinuo nas je u pola i ustvrdio.
– Ja ne bih više ništa o tome rekao.

Ako pak ne vjerujete tekstu onda je najbolje pogledati fotografije triju baraka na naslovnoj slici. Nije da se zalud kaže kako ‘slika govori tisuću riječi’.

POSLJEDNJE DODANO: