Hajdukov Wenger

Nakon šest godina rada na čelu akademije Hajduka Boro Primorac napustit će Poljud, objavio je novi sportski direktor Vučević na jučerašnjoj konferenciji za medije.

Odlazi. Bez pompe. Tiho i nenametljivo, baš onako kako je kroz sve ove godine i radio. U Hajduk je stigao direktno iz Arsenala u kojem je više od dvadeset godina bio pomoćnik velikom Arsenu Wengeru. Sa tim odlikama vratio se kući, na mjesto gdje je sve počelo, i igrački, i povijesno, i simbolično. Jer kako god da se tog 19. rujna razvio daljnji nogometni put “nekog Bore” iz Mostara zauvijek je ostao upisan kao onaj koji je na Poljudu zabio prvi gol.

Ipak, dao je on puno više od tog jednog gola i jedne crtice u bogatoj hajdučkoj povijesti. Vratio se zasukati rukave i raditi, pokušati izvući maksimum i zalog za generacije koje dolaze. U ozbiljnim godinama kada bi svatko normalan nakon takve karijere rekao dosta je, sjeo u fotelju i pustio nogu s gasa.

Londonski nogometni inkubator i nepresušan izvor sirovina za kvalitetan rad zamjenio je sa Poljudom i dva dotrajala pomoćna igrališta. Savršen sustav selekcije zamjenio je s redom pred skučenom poljudskom teretanom.

A realno, ništa mu nije trebalo, niti kome što duguje. A opet vratio se. Tamo gdje orkanska bura pomete i ovo malo što imaš i odgodi trening kompletnom klubu. Tamo gdje nema promil onoga što si gledao u protekla dva desetljeća. Vratio se, i pokazao da se može. I u skromnim uvjetima, bez nogometnog kampa, uz manjak trenera, stručnog kadra… Pokazao je da se može stići i na krov Europe, razbiti na tom putu City, Borussiju, Milan… I onda suznih očiju nakon devet serija raspucavanja na Westfalenu reći “Igraju mi pioniri važnu utakmicu za vikend”.

– Život me naučio kako treba utakmicu po utakmicu, nastavak je izjave nakon povijesne pobjede protiv Borussije. Kroz tu izjavu ogledao se i njegov rad u Hajduku. Tihi radnik i tihi autoritet. Onaj koji vuče konce iz sjene. I kada nitko neće, u najvećem kaosu prihvati kormilo prve momčadi koja dva mjeseca ne može sastaviti dvije normalne utakmice. Previše je toga što je napravio, da bi stalo u ovaj tekst. Puno se toga, siguran sam, vjerojatno ni ne zna. Upravo zato jer je to Boro Primorac, nenametljiv i prizeman.

I na samom kraju možemo samo konstatirati, da je barem Bori deset godina manje. Jer takvu radnu etiku, životnu školu i nogometnu inteligenciju malo tko će imati.

Zato za svako dite, svaki potez i svaku rič jedno veliko hvala, dobri naš šjor Boro. I odmori se malo od ovog nesritnog sporta, barem probaj, znamo svi da će bit teško.