KOMENTAR DAVORA BURAZINA

Hajduk poput Bayerna, ali nitko mu nije ravan u priči “što sve i na kakav način može izgubiti”

Piše:
foto: HNK Hajduk

Prvo što mi pada na pamet jest da je Bayern 1999. godine izgubio finale Lige prvaka od Manchester Uniteda nakon što je do nadoknade vodio 1:0 i imao nekoliko prilika dotući suparnika. I onda se dogodilo ludo čudo u Barceloni, Teddy Sheringham i Ole Gunnar Solskjaer režirali su preokret za pamćenje, za 2:1 trijumf Crvenih vragova, koji će nakon toga postati prava pravcata dinastija na čelu s Alexom Fergusonom. Istina je i da Bayern nakon toga nije potonuo, takav je njihov mentalitet i danas se rijetko tko od njih sjeti tragedije iz Barcelone.

Drugo što mi pada na pamet jest kako će se Hajduk fizički i psihički oporaviti za derbi protiv Dinama nakon ovoga šoka nad šokovima na Rujevici. Nakon što je kriminalno loš sudac Patrik Kolarić označio kraj, nikome više od hajdukovaca nije bilo do života, popadali su po terenu, neki su i zaplakali, ako smo dobro vidjeli. Ron Rači je sigurno mislio da mu se srušio svijet. U Hajduku bi, možda, mogli razmisliti o angažmanu psihologa u ovih nekoliko dana. Ne bi bilo zgorega, iako je Dinamo motiv sam po sebi.

Treća stvar, zanima nas tko će snositi posljedice neznanja da Dario Marešić nema pravo nastupa. Na ovoj razini, ili onoj kojoj Hajduk stremi, takve su stvari nedopustive. Doduše, nije da se Hajduku i prije nisu događale. Sjetit će se stariji slučaja Srđana Andrića i njegovih žutih kartona donesenih s posudbe u Mosoru. Izgubiti Marešića na takav način doista je pogubno, pogotovo kad nemaš Zvonimira Šarliju, pa u vatru moraš gurnuti neiskusnog Marina Skelina u paru s usplahirenim Račijem. Nevolja u nastajanju. I svejedno je Hajduk bio na pragu pobjede… Nakon odlične partije i unatoč čudnovatom kriteriju Kolarića.

Komentirati dalje, nema smisla. Kao ni analizirati sve što se događalo na Rujevici u spektakularnoj večeri. Nećemo je pamtiti po najljepšem, ova će utakmica definitivno ući u klupske anale. Ne baš kao ona sa HSV-om u četvrtfinalu Kupa prvaka 1980. godine, ali u domaćim okvirima ova će biti pri vrhu iz priča „što sve Hajduk može izgubiti i na kakav način“.