Nemoguće se pretvorilo u moguće, Jedriličarski klub Mornar je poharao postolje na Europskom prvenstvu u klasi ILCA 7 (bivši laser) u talijanskoj Andori kao nitko prije njih, jer su na tom postolju stajala tri njegova jedriličara! Europski prvak, i to po rekordni peti put u karijeri i prvi put od 2014. godine, postao je Tonči Stipanović. Srebro je, sa samo jednim bodom zaostatka, uzeo Filip Jurišić, što je njegova treća medalja uopće, a sve je zaokružio branitelj naslova, Cipranin Pavlos Kontides (od tinejdžerskih dana je član Mornara, dakle, više od 15 godina) probivši se u posljednjoj regati s 5. na 3. mjesto za broncu.

To je događaj za sva vremena, slika koja se nikada neće zaboraviti, jer je malo napisati i reći da je to povijesni uspjeh s potpisom čudesnog trenera Joze Jakelića i njegove popularne „Jozine bande“. Tri jedriličara na postolju na Europskom prvenstvu nije nikada uspjela složiti jedna država, ma koliko moćna bila, a kamo li klub. Ali ovo je klub iz Splita, osnovan 1948. godine da bi pokorio Europu i svijet, sa malim hangarom u Uvali Baluni koji je optočen medaljama od vrha do dna, po dužini i širini. Trenerski, Jozo Jakelić je na već 26 medalja s najvećih natjecanja, Stipanoviću je ovo fantastična 11. medalja, Kontidesu deseta, za Jurišića smo već napisali.

Posljednjeg dana Europskog prvenstva jedrile su se tri regate u Zlatnoj skupini u kojoj su bila 63 jedriličara. Ako ste barem malo „na ti“ s matematikom, onda možete pretpostaviti koliko je puno bodova bilo u igri i koliko je sve to fizički i emotivno opterećivalo one najbolje u borbi za titulu i medalje. Stipanović je u posljednji dan ušao kao najbolji Europljanin, Jurišić kao treći, Kontides je malo zaostajao, ali daleko od toga da bi se predao ili odustao. Među njima kao uteg bio je olimpijski pobjednik iz Tokija, Australac Matthew Wearn. Izvan konkurencije, ali u borbi za trofej ukupnog pobjednika. On je ušao kao broj jedan, ali u tri regate žestokog nadmetanja niti on nije izdržao. Pao je u konačnici iza Stipanovića i Jurišića, završio treći, a mjesto na postolju prepustio Kontidesu.

Nakon prve regate u petak Stipanović je bio prvi, Jurišić četvrti, Kontides osmi. Nakon druge je Wearn bio u vodstvu, Stipanović drugi, Jurišić treći, a Kontides šesti. A nakon treće, posljednje na Europskom prvenstvu, Stipanović je prvi, Jurišić s jednim bodom zaostatka na 2. mjestu, Kontides četvrti, ali zapravo treći. U konačnom raspletu, kako se ispunila kvota od deset regata, brisao se po jedan najlošiji rezultat iz kvalifikacija (4 regate) i Zlatne skupine (6 regata). 

Vjerojatno nitko od njih po ulasku u cilj nakon finalne regate Zlatne skupine nije znao tko je pobijedio. Jurišić je došao kao peti, Stipanović kao dvanaesti, prije toga Kontides osmi. Kad se sve zbrojilo, Stipanović je okrunjen europskim prvakom po peti put sa 41 negativnim bodom, Jurišić ih je skupio 42, Kontides 62…

Stipanović se izjednačio s Britancem Paulom Goodisonom kao rekorder ove klase po broju europskih titula, imaju po pet. Tonči je prve četiri uzeo u razmaku od pet godina (Tallinn – 2010, Helsinki – 2011, Dublin – 2013, Split – 2014). Sada ih ima pet, prekinuo je post na europskim prvenstvima, jer je posljednju medalju (broncu) uzeo 2015. godine u Aarhusu. U međuvremenu je osvojio dva olimpijska srebra i dvije svjetske bronce (uz srebro iz Bolthausena 2012. godine). Nitko kao – Tonči. Takva karijera, sada već 14 godina između prve i posljednje medalje, na tragu je legendarnog Brazilca Roberta Scheidta.

- Ajme, majko! Posljednja regata je bila baš takva. Ja sam stizao Filipa, znao sam da je ispred mene, ali zapravo nisam znao koliko i kakva je razlika. Sva sreća da sam na posljednjoj bovi prestigao jedan brod, ispalo je na kraju da je baš to presudilo, makar nisam znao – rekao je Stipanović. – Iskreno ću reći da sam u početku prvenstva imao malo sreće, jedna poništena regata kad sam bio među posljednjih pet, ali bila je jedna i kad sam bio drugi, isto poništena.

Trojica iz Mornara na postolju!

- Uvijek smo se nas trojica zezali između sebe da moramo jednom i to napraviti. Na kraju je Pavlos izvukao, ugurao se na 3. mjesto.

Filip je sjajio od sreće. Nećemo reći srebro kao zlato, ali timski duh se mogao osjetiti. Rasplet posljednjeg dana za anale.

- Sve je moguće! U posljednjoj regati je bila prava borba, probijanje prema vrhu poretka, ušli smo najbolje što smo mogli nakon tri ponovljena starta. Nastojali smo ne izgubiti jedan drugog iz vida. Ovo što smo napravili je čudo! Čudo! Iako su mi emocije još malo zaključane, posebno sam sretan radi tima, radi Joze. Mislim da nije ni bitno tko je prvi, tko drugi, tko treći – rekao je Jurišić. – Tjedan je bio jako težak, regate su se prekidale ajme majko, ne možeš to ni objasniti. Ako je netko gledao sa strane, ne bi vjerovao.

Trener svih trenera, Jozo Jakelić, od svih uzbuđenja na moru izabrao je čaj da bi došao sebi, ali nije baš bio upečatljiv u javnom istupu. Kao i obično, treba mu vremena da bi se sve sleglo. On ionako ne mari previše za tim.

- Pijem čaj, baš se mislim da ništa ne moram reći. Potpuno sam prazan. Sve skupa nije bilo lako izdržati, bolje da ne pričam kakvi su bili uvjeti, kako na moru, tako i od organizatora. Lijepo je pisati povijest svako malo, ovo je povijesni dan za Mornar, ali i za hrvatsko jedrenje.

Sreća prati hrabre. Fortes fortunat iuvat. Izreka koja bi se baš u subotnje večer mogla preliti kao sukus susreta u kojem je Alkar slavio u gostima kod Zaboka. Ni oni najoptimističniji simpatizeri "najmanjeg malog kluba na svijetu" iz Sinja (tako je Alkar opisao legendarni Milorad Bibić Mosor - op.a.) nisu mogli slutiti kako će tri poena Ivana Svaline na samom startu susreta zapravo biti znak kako će to biti meč baš tog 26-godišnjaka jer Svalina je nosio sinjske trupe koje se grčevito bore da ostanu u najelitnijem košarkaškom natjecanju.

Izuzetno je funkcionirala obrana Alkara, a kad se uz to doda i iznimno dobra realizacija, uspjeh je bio neminovan. Tek je kratku erupciju na početku imao domaći Amerikanac Glasper, kada je jedino Zabok i imao prednost (9-8), a nastavak, više od 35 minuta igre, u potpunosti je pripalo gostima. Neshvatljivo je srljao Zabok, kola koja su tonule sve dublje jednostavno nisu imali dna, a Sinjani su sve to koristili i kažnjavali da bi već do poluvremena imali +22 (27-49).

Kanonadi Svaline u nastavku se pridružio Bašić, prednost je samo rasla, u jednom trenu došla i do +35 (40-75) da bi se domaći sastav ipak "zadržao na nogama" i kraj susreta dočekao sa zbilja pristojnih, po prikazanoj igri, +25 (63-88). U tom je posljednjem periodu Alkar, podataka radi, zabio tek 13 koševa.

Pobjedom protiv Zaboka su Sinjani u potpunu neizvjesnost doveli tablično stanje jer sada 33 boda imaju Alkar, Škrljevo i Zabok, a baš Škrljevo dolazi na megdan Alkaru nakon uskrsne stanke.


Zabok - Alkar 63:88 (13-21, 14-28, 13-26, 23-13)
Zabok. Gradska dvorana Zabok. Suci: Alfred Jovović, Martin Vulić, Josip Modrić

Zabok: Buljević 3, Stipaničev 3, Perović 14, Antonić 3, Glasper 26, Martinko, Stojanović, Tomić 3, Črnjević 8, Tomas, Bond.
Alkar: Bašić 19, Polutak 6, Svalina 21, Bibbs 16, Jukić 4, Zukanović 3, Pavela 2, Vojedilov, Peevy 10, Vučić 7,

Pretkadetkinje Košarkaške akademije Žana Lelas izborile su finale Prvenstva Hrvatske što znači da najmanje imaju srebro! U polufinalu su bile bolje od dubrovačke Raguse 63:52, a u finalnom susretu u nedjelju od 12.15 sati igrat će s prvim favoritom Zagrebom koji je svladao Trešnjevku 2009. Veliki je to uspjeh mladog splitskog kluba s Ravnih Njiva koji u svojim vitrinama sad već ima 16 medalja u mlađim kategorijama.

Utakmica protiv Raguse u kojoj su većim dijelom utakmice vodile bila je do posljednje četvrtine tijesna no onda su Splićanke napravile nedostižnu razliku i privele susret kraju za veliko slavlje.

KAŽL su predvodile Nina Bilić sa 22 poena i sedam skokova, a Ana Baučić imala je double-double učinak (19+11), u strijelce su se upisale još Lorena Rezo (7), Lana Topić (6+12) Ivana Pogorelić (5), Jana Jakšić (4), dok su na klupi ostale još Mare Vitlić, Andrea Bilić, Iva Buljanović i Ivana Beović.

Kod Dubrovkinja najefikasnija bila je Una Majstorović s 24 poena.

Barbara Matić je i više no ustrajna, poput pčelice marljiva u prikupljanju bodova za Olimpijske igre u Parizu. U turskoj Antalyji nije osvojila maksimum, nije došla do okruglih 1.000 novih bodova na putu za Pariz, ali i novoprikupljenih 700 itekako će dobro doći u lovu na olimpijsku vizu na Igre u Parizu, pišu Sportske novosti.

Barbara Matić je naime dospjela do finala Grand Slam turnira u Antalyji gdje je tek tzv. zlatnim bodom (golden score) bolja bila Japanka Saki Niizoe. na putu do finala Barbara je redom slavila protiv Giovanne Scoccimarro, inače iz Njemačke, 2-0 u 2. kolu (u 1. kolu je bila slobodna). Potom je naša najbolja judašica bila bolja od Britanke Katie-Jemime Yeats-Brown, da bi u četvrtfinalu pobijedila odličnu Francuskinju Margaux Pinot. Inače, baš je Pinot, kolo ranije, eliminirala Nizozemku Kim Polling, "crnu mačku" naše Barbare za koju je u polušali uoči natjecanja Matić rekla kako bi, ako bi mogla birati, najradije nju "preskočila" odnosno voljela izbjeći. To joj se ostvarilo zahvaljujući pobjede Francuske koju je naša reprezentativka svladala i ušla u polufinalu.

U poluzavršnici je slijedila ogorčena borba, nadmudrivanje s Japankom pod španjolskom zastavom, Ai Tsunodu Roustant, koju je Matić pobijedila "zlatnim bodom".

Nažalost po Barbaru, kako je došla do finala, tako je završnu borbu izgubila. Nakon izjednačene borbe u osnovnom dijelu, Saki Niizoe (26) je u kontri wazarijem svladala svjetsku prvakinju. Barbari Matić je ovo inače bilo sedmo finale na Grand Slam turnirima, a šesti poraz. Kao da su joj finala ovog ranga "začarana", za razliku od svjetskih prvenstava gdje ima perfektan omjer. Dva od dva!

Podsjetimo, ove godine je Barbara Matić u Parizu, u dvorani Bercy, na tamošnjem Grand Slamu bila peta, da bi na prijašnjem Grand Slamu u glavnom gruzijskom gradu Tbilisiju osvojila srebrnu medalju, baš kao i sada u Turskoj. Inače, ovo je Barbari već treće srebro u Antalyji. U ovom je gradu bila srebrna 2017. godine na Grand Prix turniru, da bi prije dvije godine u istom gradu kada je turnir u Antalyji prvi put preuzeo Grand Slam naslov, ponovo došla do finala i ponovo osvojila srebro.

Nadalje, s novih 700 bodova, Barbara Matić sada ima zanimljivu brojku bodova - 7.777. U mnogim kulturama brojka 7 označava sreću, pa ako je tako i kada još ima četiri "sedmice", onda se valja radovati ovom novom Barbarinom turskom srebru.

Druga Hrvatica koja je nastupala na tatamiju Antalyje u subotu, Katarina Krišto (do 63 kg), nadmetanje je završila na sedmom mjestu.

Katarina je počela pobjedama nad Turkinjom Ayten Yeksan 2-0, pa potom u 2. kolu i protiv Mađarice Szofi Ozbas 1-0, da bi u 3. kolu svladala i Korejku Chaewon Shin 2-0.

U četvrtfinalu je bolja od naše predstavnice bila Australka Katharina Haecker. No, to je još uvijek Katarini jamčilo borbu u repasažu u kojem je bolja s 1-0 bila Austrijanka Lubjana Piovesana, prenose Sportske novosti.

Splićani su s lakoćom riješili prvu polufinalnu utakmicu državnog prvenstva. U svom su bazenu u Splitu, svladali riječko Primorje EB 14:6.

Splićani bez Dobuda, Riječani bez Slovenca Kadivca, no to jasno ne može biti ni na koji način paritet. Primorje EB je vrlo nadarena družina koju ipak čine mladići u rasponu od 16, 17 do 20 godina uz dvojicu iskusnih kakvi su Muslim i Brguljan. Oni ipak jednostavno ne stanu u istu rečenicu s kvalitetom aktualnog hrvatskog doprvaka, finaliste Premier lige, a u konačnici i sudionika Lige prvaka.

Silovito otvaranje Mareljine momčadi s 5:1 u prvoj četvrtini, odmah je trasiralo smjer ove utakmice, bez i najmanje pomisli na moguću neizvjesnost. Druga, a potencijalno zaključna utakmica ovog polufinalnog para na rasporedu je sljedećeg petka, 7. travnja u Rijeci.