Pismo majke trogodišnjeg dijabetičara: “Pa kako vas više nije sram?!”

Prije nekoliko dana u javnosti je odjeknula vijest o najavljenom poskupljenju gotovo svih vrsta izulina.

Dakako, javnost je zgrožena, posebice osobe koje boluju od ove kronične bolesti – dijabetesa, te njihove obitelji. 

Tako je i na adresu naše redakcije stiglo pismo jedne majke trogodišnjeg dijabetičara upućenog Vladi Republike Hrvatske i HZZO- u, a mi ga prenosimo u nastavku, u cijelosti i autentično: 

– Poštovani
ministri, poštovana Vlado Republike Hrvatske, poštovani HZZO, rado
bih ovo pismo poslala direktno osobama zaduženim za odluku o uvođenju doplate
na skoro sve inzuline, ali je (nažalost) već toliko puta potvrđena činjenica da
od vas najčešće nikakve reakcije nema (osim kada ugledate svoje slike na
naslovnicama medija s negativnim ili šokantnim naslovom ispod), pa sam se stoga
ovo pismo odlučila poslati direktno medijima, u nadi da ćete ga, kada ugledate
svoje ime, možda i pročitati.

Sigurna
sam da u moru planiranja božićnih manifestacija, domjenaka i konferencija imate
previše posla, te se ne stignete baviti baš svim problemima i lošim stanjem
državi, te da vam je zasigurno potreban godišnji odmor kako biste mogli uživati
u blagdanskom raspoloženju. 

Sigurna sam i da ćete stati u obranu svojih radnih kolega i vas samih, te reći
kako činite sve što je u vašoj moći, sa sredstvima koja vam stoje na
raspolaganju.

Stoga
vam ja ovim putem želim ponuditi svoju pomoć, jer vam kao samohrana majka
trogodišnjeg dječaka s dijabetesom, mogu sigurno dati pokoji savjet o
raspodjeli novaca kada ne znate odakle ih više nabaviti.

Sigurna
sam i da ćete mi, ukoliko do vaše reakcije i odgovora uopće dođe, reći kako se
nadoplata ne odnosi na baš sve lijekove. S obzirom da je to istina, želim vam
zahvaliti što ste ipak obzirni i što shvaćate probleme roditelja, te samih
dijabetičara. Jedina “sitnica” koja me u toj priči brine je kako
djetetu objasniti da se taj lijek nekada davno koristio, te ga sami dijabetičari
odavno već izbjegavaju, jer spada u zastarjele metode reguliranja šećera, a i
nije ga baš jednostavno nabaviti. 

Molila bih vas i za savjet. Naime, sada ću morati obaviti jako bitan razgovor
sa sinom, te mu objasniti da će ga mama ubuduće morati puno više puta dnevno
bosti iglama, jer novi inzulin koji će mu mama moći priuštiti to zahtijeva.

Priču
o tome kako ću mu morati mijenjati terapiju koju mu je njegov dijabetolog
propisao ću ipak prešutjeti, jer se ipak radi o trogodišnjaku kojeg ne bih
teretila takvim teško shvatljivim informacijama.

Sigurna
sam da ste dobro razmislili prije nego što ste donijeli ovu odluku i da ste
pozvali vrhunske stručnjake koji su sudjelovali u raspravi. Šteta što vam nije
palo napamet pozvati barem jednog dijabetologa, ali vas u potpunosti shvaćam.
Već ste toliko fantastičnih odluka u našem zdravstvu donijeli, da se tako
banalan propust uistinu može zanemariti.

Zamolila
bih vas samo da mi, ukoliko nađete malo vremena i volje, javite kome mi
roditelji djece dijabetičara, te u konačnici osobe koje boluju od ove bolesti
koja inače ima još i zgodan nadimak – Tihi ubojica, možemo poslati kuvertu s
novcima i još pokoji znak pažnje. Ipak želimo ostati pristojni, jer nas se
odmalena u Lijepoj našoj učilo da bez guranja novaca u prave džepove nema
smisla ni pokušavati.

Moram vam se i unaprijed
ispričati što u kupovini poklona za vas neću moći sudjelovati, jer uz posao,
plaćanje osobe koja mi čuva dijete dok radim kako bih nam mogla zaraditi novac
za krov nad glavom, neophodne lijekove, te kao podstanar nisam baš sigurna da
ću moći izdvojiti još i pokoju kunu za vas.

S
obzirom da znam da među vašim kolegama ima vrhunskih stručnjaka, ali i mnogo
rođaka, prijatelja i kumova koji nemaju apsolutno nikakve veze sa zdravstvom i
medicinom, možda će ovo pismo pročitati i pokoja osoba koja nema adekvatno
obrazovanje i znanje, te možda neće znati prepoznati ironiju ili sarkazam u
tekstu, pa ću za kraj biti maksimalno jasna i samo vam postaviti jedno pitanje: Pa kako vas više nije sram?! – stoji u pismu.