“Katolička crkva manipulira znanošću da bi suzbila seksualne slobode”

Crkva sve više koristi znanstveni diskurs i u njezino ime sve češće
govore satelitske udruge civilnog društva, ali tu se znanošću zapravo
manipulira, a rečene udruge okrenute su protiv demokratskih sloboda koje
su im omogućile nastanak i postojanje, kaže se u internetskom izdanju
časopisa Women’s Studeis International Forum, čije će se papirno izdanje
pojaviti u siječnju iduće godine.

Svojom retorikom one nastoje dokazati da je istospolna seksualna
orijentacija nenormalna i da je bolest, te da će srušiti sustav
vrijednosti i svijet kakav znamo, pri čemu široka populistička
interpretacija omogućuje falsificiranje ključnih “dokaza”.

U tumačenje seksualnih sloboda i rodnih društvenih uloga oni
uvode biologiju jer ako je nešto “urođeno” ne dopušta raspravu, premda
je podjela na biološki i društveni rod problematična. Naime, biološki
spol je zapravo njegova društvena interpretacija, kazao je slovenski sociolog Roman Kuhar u
jednom ranijem javnom istupu.

Crkva je sekularizirala svoj diskurs kako bi “klerikalizirala”
društvo, piše aktualni pročelnik Odsjeka za sociologiju Filozofskog
fakulteta u Ljubljani.

Ona izbjegava razlikovanje između građanskih prava i moralnih
neprijatelja, te svoga moralnog neprijatelja – homoseksualnog ili,
općenitije, seksualnog građanina – postavlja kao političkog
neprijatelja, kaže Kuhar.

U tom obratu obitelj i brak iskorišteni su kao ideološko bojište
u nacionalističkom i patrijarhalnom imaginariju postsocijalističkih
nacionalnih država, pretvarajući homoseksualce i lezbijke u društvene
autsajdere.

Protuodgovor Katoličke crkve na građanska prava i slobode
temelji se na brizi za dobrobit djece i očuvanje “prirodnih” veza između
muškarca i žene, i premda ima drugačiji pristup, tj. zaštitu obitelji i
braka, cilj mu je isti kao i kod stare retorike, a to je isključenje
homoseksualne populacije iz društva, kaže se.

Kuhar analizira slučajeve rasprave o Obiteljskom zakonu u
Sloveniji i rasprave o zdravstvenom odgoju u Hrvatskoj, u kojima su
zagovornici Crkve inzistirali na sociološkim istraživanjima o
homoseksualnosti, (zlo)rabeći ih kako bi ustvrdili da homoseksualci i
lezbijke ne “zaslužuju” jednaka prava te da su istospolne obitelji
opasno okruženje za odrastanje djece.

Tumačenje podjele javno/privatno, koja obično postavlja granice
tolerancije prema homoseksualcima i lezbijkama na privatne prostore,
sada se promišlja na način da se homoseksualci i lezbijke mogu
tolerirati u privatnim prostorima toliko dugo dok su te veze bez djece.

Jednostavan, lažan, ali učinkovit slogan: “Homoseksualci su 100
posto nasilniji” ima učinka. U populističkom obraćanju “masama” dolazi
do izražaja nekritičko korištenje informacija iz istraživanja, često bez
navođenje izvora, piše Kuhar.

Oba slučaja pokazuju da ova vrsta žongliranja sa znanstvenim podacima može biti ideološki vrlo učinkovita, dodaje.

Prije promjene političkog sustava početkom devedesetih, civilno
društvo u bivšoj Jugoslaviji, a posebno u Sloveniji i Hrvatskoj, razvilo
je progresivne ideje. Inicijative civilnog društva kao što su ženski
pokret, zeleni, mirovni pokret, itd, predstavljale su političku
alternativu koju je komunistička vlast tolerirala.

Oni su pridonijeli demokratskim promjenama i dolasku novog
političkog sustava 1991. godine. Pluralizacija političke scene naknadno
je omogućila pojavu i onih građanskih inicijativa poput Civilne
inicijative za pravo obitelji i djece u Sloveniji , te GROZD-a i U ime
obitelji u Hrvatskoj, čije su političke aktivnosti daleko od nasljeđa i
duha civilnog društva u osamdesetima, ističe Kuhar.

Zbog toga je Crkva ustanovila svoje građanske inicijative ili
djeluje kroz određene civilne inicijative, da stvori dojam
demokratizacije u svojim redovima, nudeći sekularizirani kontekst unutar
kojeg Crkva teži svojim političkim ciljevima, kaže se u tekstu “Poigravanje sa znanošću: seksualna prava i protuodgovor Katoličke crkve
u Sloveniji i Hrvatskoj”.