Samo da skoknem po duvan, možda i na banku,…

Nastavljamo našu priču o parkiranim automobilima na
“zanimljivim” lokacijama po Splitu. U redu, svi ćemo se složiti kako
progoniti prosječnog stanovnika Bračke ili Istarske ulice, zbog 15 centimetara
zauzetog prostora nogostupa ili slične bezvezarije nema smisla, u gradu gdje
parkinga nedostaje sada već u svim kvartovima, pogotovo ako pri tom parkiranju
objektivno ne smeta drugim vozačima ili pješacima.

Fokusirali smo se na neka mjesta gdje se doslovno bahatost
kolega vozača direktno odražava na sve druge sudionike u prometu – ukratko, da
bi uštedjeli sebi koju minuticu, potroše i više od toga (dijelom i u živcima)
ostalima. Da postoje kritična mjesta, svjesni su i u policiji. Jasno je to po
učestalosti dolazaka “pauka” i prometnika na “kantun” kod
velikog križanja Ulica Domovinskog rata i Ulice slobode/Hrvatske mornarice.
Dakle, što se i dan danas kaže, kod Slobodne Dalmacije.

Samo preko puta, dakle točno ispred poslovnice Raiffeisen
banke. Problem se ne mora puno objašnjavati Prometovim vozačima, svakodnevno
riskiraju nekakav udes na tom mjestu. A sve zato jer naši ljudi naprosto
obožavaju ostaviti auto na kolniku i “skoknuti” do fast-fooda,
trafike ili, zašto ne, do banke. Ponekad bude tu i dostavljača, ali recimo da
njih razumijemo… Istovremeno međutim dok naši junaci obavljaju svoje poslove,
jedna traka je blokirana i svi se moraju prebaciti u onu lijevu. Kad prometa i
nema, nije toliki problem, ali inače doista smeta.

Druga lukavština se, na istom mjestu, odnosi na dva mjesta
za, kako bi se kolokvijalno reklo, invalide. Uz malu napomenu: prvo parkirno
mjesto do semafora je potpuno legitimno i plaća se. Dva iduća mjesta, dakle za
invalide, koriste svi redom pa makar samo koji metar dalje postojalo slobodno i
regularno parking mjesto. Znaju se parkirati i po tri vozila, recimo. Onaj
prostor označen za izlazak invalida iz automobila, koji je naravno širi od običnog
“prolaza”, često se koristi kao alternativa već zauzetim mjestima. Na
našim fotografijama su doduše svi imaju znak pristupačnosti, no češće to nije
slučaj, nego jest.