Još nije dobio svoju “kuću”, a svojim je opusom zadužio narod cetinske doline čineći ga prepoznatljivim

Ponekad ne znamo što imamo, nismo svjesni vrijednosti bogatstva naše pradjedovske ostavštine stvorene iz kamena i soli, iz nevolje i tuge, iz ponosa i dišpeta – iz ničega. Iz ničega su naši stari stvorili nešto, a umjetnost je stvoriti nešto iz ničeg, bolje rečeno iz naizgled ničeg. Jer sve ono što današnji čovjek ne vidi, on je vidio, sve ono što se zaboravi, on je zabilježio, sve ono što je mrtvo, on je oživio.

Akademski kipar Stipe Sikirica svoj je umjetnički opus darovao gradu Sinju, a djelima zauvijek zadužio narod pitome krajine uz Cetinu. 

Na vratnicama crkve Čudotvorne Gospe Sinjske likovnim jezikom ispisao je povijest Sinjana i dolaska slike Majke Božje iz Rame, skulpturom “Na izvoru”, poznatiju kao Lucu, zauvijek je ovjekovječio, u liku žene, povezanost ovog kraja s pitkim izvorima vode, a s mjesta odakle u boj kreću alkari kopljanici čojstvo i junaštvo utjelovio je “Spomenikom alkaru”. Autor je i prve postaje križnog puta do Grada kojim je još jednom istaknuo kršćansku pripadnost ovog naroda.

– Štit Velikog vojvode alkarskog, također je njegovo djelo i svake godine krasi počasnu alkarsku ložu. Sikirica je i autor alkarskog novca, tako da kao što vidite, ima više razloga zašto upravo on nosi laskavu titulu – kipara alke – riječi su Dragane Modrić, ravnateljice Galerije Sikirica.

Tvrdi kako su njegova djela humanizirala prostor Sinja i postavile mu dodatan identitet. Zahvaljujući djelima Sikirice svi smo barem malo bolje osobe. 

No, Sikirica dosad nije dobio prikladnu “kuću” za svoje umjetnine pa je privremeno rješenje unutar Alkarskih dvora postalo dugoročno, već desetak godina. 

– Iako je galerijski prostor u Alkarskim dvorima lijep, on nažalost nikada nije bio dostatan. Nedostaje prostora za stalni postav kao i prostor čuvaonice, što nam je veliki problem. Gradonačelnik Miro Bulj pokazao je veliki interes i već poduzeo korake u smjeru rješavanja ovog pitanja, na čemu smo mu jako zahvalni. Prostor je, naravno uz stručne kapacitete, osnovni preduvjet za daljni rast i razvoj svake muzejske ustanove, pa tako i Galerije Sikirica – govori nam Modrić.

Endemična to je, i autohtona, ljubav kojom Cetinska krajina i cijela Dalmacija časti i slavi najveće među nama. Ali, to je ta falšitada. Muško i žensko, staro i mlado pamti, voli i poštuje one što su im u živote unijeli toliko radosti i sreće. Neki ljudi su osebujni, a neki malo više, a Sikirica je svakako jedan od tih koji svojom pojavom budi interes, privlači stavom, oduševljava pričom.

Prvi puta će se, uoči alkarskih svečanosti, i to od 4. kolovoza, na jednom mjestu naći – Sikirica i Meštrović. Baš u Galeriji Sikirica.

– Koliko mi je poznato, ovo je prvi put da se radovi ova dva umjetnika dovode u direktnu vezu, u smislu mogućih međusobnih utjecaja, društvenih odnosa, njihovih umjetničkih poetika i naposljetku različitih pristupa formi portreta. Ovo je i prvi put, bar koliko je meni poznato, da se radovi Ivana Meštrovića izlažu u Sinju – govori Modrić pa objašnjava kako je zapravo došlo do cijele ove priče. 

– Izložba je rezultat divne suradnje s Muzejima Ivana Meštrovića. Kolegica, viša kustosica Barbara Vujanović pomno je odabrala portrete Ivana Meštrovića, kojima je uspijela prikazati svu umjetničku virtuoznost Meštrovića, ali i donijeti svojevrstan presjek europskog i hrvatskog kulturnog života 19. i 20. stoljeća. Na sličan način smo pristupili kolega Dalibor Prančević i ja Sikiričinim portretima. Ono što nas je ugodno iznenadilo je premreženost osobnih i društvenih utjecaja samog umjetnika i portretiranih osoba. Mahom se radi o uglednim ličnostima hrvatske kulture, ali ujedno i njegovim bliskim prijateljima. Tako će posjetitelji imati priliku vidjeti neka od remek djela suvremene hrvatske plastike, ali i dobiti privilegirani uvid u intimne, prijateljske odnose umjetnika i portreta.

Izložba je otvorena do 25. rujna.