Šibenik: “Ero s onoga svijeta” za kraj 56. Međunarodnog dječjeg festivala

Prepuno gledalište jedne od najatraktivnijih ljetnih pozornica u Europi uživalo je u veličanstvenoj izvedbi ovog bisera hrvatske glazbene baštine. U publici su bili i sudionici hrvatskog iseljeničkog kongresa koji se također održavao u Šibeniku od 1. do 3. srpnja.  Ovogodišnji MDF bio je izuzetno dobro posjećen na svih 140 programa i radionica na kojima je uobičajeno sudjelovao vrlo veliki broj djece koji su svoj kreativni razvoj razvijali uz vrhunske voditleje. 

Osobito je bila zanimljiva radionica poznatog hrvatskog umjetnika koji živi i djeluje u New Yorku. On je osmislio radionicu koja je bila posvećena 950 godina prvog spomena Šibenika a tijekom nje su djeca izvodila performans na ulicama grada a crkvena zvona su zvonila u čast svome gradu. 56. MDF pokazao je da je ovaj festival vitalniji nego ikad ranije i da je pred njim velika budućnost pa je za vjerovati da će slijedeće godine biti još bolji i posjećeniji.  

U kratko o 56. MDF-u

Dosta je rasprave bilo oko toga je li „Ero s onoga svijeta“ prikladan završetak Međunarodnog dječjeg festivala u Šibeniku. Jasno je bilo da se opera na tvrđavi sv. Mihovila ne postavlja za djecu, već za njihove roditelje, a i za brojne pripradnike hrvatske dijaspore koji ovih dana sastanče po gradu. S druge strane, predstave svečanog zatvaranja na Ljetnoj pozornici nikad nisu nosile auru spektakla, poput svečanih otvaranja, niti je za njih vladao grabež za ulaznicama. Zatvaranje MDF-a s „Erom“ u izvedbi HNK u Splitu, prvi put, dakle, nije bilo za djecu, niti je tradicionalno održano na Trgu Republike Hrvatske, ali je po prvi put bilo spektakularno i rasprodano. Tri operna sata zadovoljilo je publiku, aplauz je bez prestanka trajao punih pet minuta.

Upravo završeni 56. MDF bio je – a reći će to najprije djeca, a i svi koji su na bilo koji način involvirani u organizaciju – za koplje bolji od nekoliko proteklih izdanja. U prvom redu, šibenskoj publici dovedeni su umjetnici iz Kine, Irana, Ukrajine, Švedske, Turske i još ponekih dalekih kultura, što je zadnjih godina presušno nedostajalo festivalu. Otvorila se i nova pozornica, ona ispred OŠ Fausta Vrančića, koja je izuzetno dobro prihvaćena. Kazalište i Ljetna bili su svake večeri krcati publikom, na ulicama i trgovima se svakodnevno odvijao besplatni program, a broj radionica bio je ove godine rekordan, preko trideset.