U ponedjeljak u 20.30 sati u košarkaškoj dvorani na Gripama prikazat će se dokumentarni film Magical Seven, film o Toniju Kukoču, legendarnom košarkašu Jugoplastike, jednom od najboljih europskih košarkaša svih vremena i otprije dvije godine stanovniku Hall of Famea u Springfieldu. Autor filma je Sabahudin Topalbećirević, novinar iz Sarajeva.
– Ne mogu biti objektivan o filmu, jer je film o meni. Nakon pustih nagovaranja drago mi je da je film gotov. Autor filma je puno proputovao, svuda bio da bi film napravio. Nadam se da će vam se film svidjeti, traje oko jedan sat i 45 minuta. Neki su ga ovdje već vidjeli, bili su u Sarajevu, a ne znam kako im se da drugi put gledati. Drago mi je i da će film biti prikazan na moj rođendan u mom, našem gradu. Krivo mi je da moj otac više nije živ, on bi to s guštom pogledao – rekao je Toni Kukoč na medijskoj konferenciji u hramu košarke.
Objasnio je da on nije htio snimati film o sebi. Skroman kao i uvijek.
– Prije nekih pet godina smo počeli pričati o tome. Najprije me htio vidjeti na tom Simposaru. U početku sam bio protiv toga, mislio sam da ja nisam za film. Napravili smo intervju, pa je to imala veliki odjek. Nagovarao me dugo, on se baš predao tome. Kad bi došao u SAD, sredio sam razgovore s nekim ljudima iz Bullsa, pa i s Michaelom Jordanom.
Ovo su njegovi dojmovi o filmu, on ga je prvi put pogledao na premijeri u Sarajevu.
– Mene je najviše zanimalo što će reći ljudi o meni, kakva sam osoba. Kakav sam igrač, o tome govore moji trofeji i individualna priznanja. Bilo mi je drago da je 99,9 posto ljudi govorilo lijepo o meni. Ponavljam, ne mogu ja biti objektivan. Ima svega u filmu, ima emocija, meni je uglavnom sve poznato, ali za gledatelje će biti i stvari koje nisu znali. On je snimio 30 sati materijala, sažeo je to u 1.45 sati, a plan mu je napraviti seriju u tri dijela.
Interes za film je ogroman, ali mjesta za sve neće biti.
– Ima interesa za taj film s drugih televizija, mislim i NBA, ali stvarno o tome nemam pojma. Čini mi se da oni imaju pravo na ekskluzivu sljedećih godinu dana.
U Sarajevu je bilo emotivno, ne krije. Drago mu je da će film vidjeti i njegova djeca, Marin i Stela.
– Emocije se nisu slegle, dobivam poruke i pitanja o filmu, puno ih čestita.
Relacije s Michaelom Jordanom.
– Uvijek odlične. Viđamo se najviše na Floridi kad igramo golf. Tamo smo najmirniji, u njegovom klubu gdje nemaju svi pristup. Nitko nam ne smeta, nema medija, nema fotografija. On se tamo osjeća najsigurnije.
Usporedba NBA lige u vaše vrijeme i sada?
– Teško je to uspoređivati. Mi smo njih do tada gledali na kazetama i to su uvijek bili highlightsi, pa bi ostao u čudu. Kad dođeš tamo, vidiš da su i oni od krvi i mesa. Danas je drugačije, svi sve znaju o svima. Ja kad sam došao u Bullse, možda su me trojica ljudi od tamo vidjeli kako igram. Sada, prije nego je Dončić došao u Dallas, svi su vidjeli njegove utakmice od 15. godine. Sada je lakši prijem tih igrača.
Postoji li najdraži koš u karijeri? Znamo da nije lako izabrati. Teško je i nogometašu izdvojiti pogodak, a vi ste postigli više od 10.000 koševa.
– Ajme, pitanja! Jedan koš iz Munchena, naše prvo finale Kupa prvaka, lopta je skakala po tabli, pa upala u koš. Taman su nas oni počeli stizati, nama je to puno pomoglo. Ima i iz Zaragoze, iz našeg drugog finala. Tih utakmica je, hvala Bogu, bilo baš puno. Inače, izgubio sam samo dva finala u karijeri, ono treće protiv Dream Teama u Barceloni 1992. godine ne doživljavam tako, jer tada je nama polufinale protiv ZND-a zapravo bilo finale.