Sigurnost Hrvatske je sigurnost EU: Može li se kontrolirati dugačka granica s BiH?

Iako
u posljednje vrijeme opomene oko nužnosti regionlne suradnje po pitanju
sigurnosti određeni krugovi u Hrvatskoj doživljavaju kao floskulu, ona sve više
postaje nužnost. Najnovije izjave predsjednika Europarlamenta, gdina Martina
Schultza, upućuju na to da se geopolitika polako, ali sigurno vraća u Europu.
Sigurnosno okruženje Republike Hrvatske u tom kontekstu postaje sve veći
izazov. Zapadne i sjeverne granice Lijepe Naše i
dalje ostaju sigurne obzirom da su susjedne nam države, Slovenija i Mađarska,
dio euroatlantskog prostora. Ipak, nedavno zahlađenje odnosa između nas i
spomenutih susjeda u kontekstu fizičkog priprječavanja granice i s tim povezanog
priljeva izbjeglica, narušile se dobrosusjedske odnose što se, makar privemeno,
odrazilo na bilateralne odnose. Uz to, medijski prozvan “trgovinski rat” od
prije nekoliko mjeseci sa istočnim susjedima svele su odnose između Hrvatske i
Srbije gotovo na onakve kakve smo imali neposredno nakon kraja Domovinskog
rata. No, svi ovi sukobi, ako ih se uopće može tako nazvati, zbili su se ili se
još zbivaju untar šireg potencijalno sigurnosnog problema povezanim s nemogućnošću
Europske unije da odgovori na migrantsku krizu. Srećom, i dalje se migranti i
izbjeglice s Blikog Istoka promatraju kao humanitarni, ne kao sigurnosni
problem što ne znači da će to i u budućnosti biti tako.

Ondje
gdje se RH može pohvaliti u kontekstu doprinosa sigurnosti vlastitog okruženja definitivno
su Italija i Crna Gora. Suradnja na Jadranu s ove dvije države, ali i hrvatsko
mentorstvo u kontekstu pridruživanja Crne Gore NATO –u i EU, pružaju veliki
doprinos u sekuritizaciji strateški važnog područja Jadranskog mora. Skori
ulazak Crne Gore u NATO geostrateški bi izolirao Jadran od ruskog utjecaja i
omogućio daljnju eksploataciju nafte s tog područja. Također, crnogorski ulazak
u EU omogućio bi lakše rješavanje graničnog spora u Bokokotorskom zaljevu i na
Prevlaci.

Ono
što do daljnjega ostaje veliki izazov za sigurnost Republike Hrvatske, a s time
i za širu regionalnu sigurnost, svakako je oko tisuću kilometara duga granica
između Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Granica između ove dvije države nije
prirodna utoliko što predstavlja posljedicu višestoljetnih odmjeravanja snaga
između velikih sila Istoka i Zapada. To je za posljedicu imalo potpuno
“uvlačenje Bosne i Hercegovine u Hrvatsku” koja danas dijeli ukupno 2/3 granice
s Hrvatskom sa svih strana svijeta osim sa istočne. Jedan od uvjeta ulaska
Hrvatske u Schengensku zonu sekuritizacije je granica s BiH koja više ne
predstavlja samo granicu između ovih dviju zemalja, već i vanjsku granicu
Europske unije.

Izvore
nesigurnosti za Hrvatsku, ali i širu regiju predstavljaju povećane terorističke
prijetnje i potencijalne ekološke katastrofe. Nedavno provedena “akcija Rez” u
Bosni i Hercegovini rezultirala je uhićenjem čak osmorice osumnjičenih koje
Tužiteljstvo BiH tereti da su planirali teroristički napad za Novu godinu u
kojem je trebalo poginuti minimalno 100 ljudi među kojima i dva policajca.
Usporedbe radi, ovakav potencijalni teroristički napad mogao bi se usporediti s
onim iz studenog u Parizu kada je stradalo 130 ljudi. Kod osumnjičenih
pronađena je i zastava tzv. Islamske Države što upućuje na povezanost
radiklanih islamističkih struja u BiH sa borcima ISIL –a. Također, nedavno je
objavljen podatak kako se u BiH sa sirijskog ratišta vratilo 50 ljudi,
državljana BiH, od koji se tek za njih otprilike pola u ovom trenutku zna gdje
se nalaze. Obzirom na realnu nemogućnost hrvatskih vlasti da kontroliraju u
tolikoj mjeri hrvatsko – bosanskohercegovačku granicu, ali i zbog postojanja
tzv. „divljih prijelaza“, put tih terorista prema zapadnoj Europi prilično je
olakšan. Osim terorizma, nedovoljno kontroliran protok granica između ove dvije
države dobar je poligon za organizirani kriminal – u prvom redu krijumčarenje i
trgovina ljudi. Uz sve to, izvor nesigurnosti definitivno ima i ekološki
predznak. Bosna i Hercegovina ima 11 puta veću emisiju štetnih plinova od
europskog prosijeka, sustavno se zagađuje tok rijeke Neretve koja utječe u
Jadransko more, a naftne rafinerije upitnih proizvodnih standarda nalaze se tik
uz granicu, u hrvatskoj Posavini. Razina onečišćenja zraka toliko je visoka da
je bosanskohercegovački Crveni križ podijelio samo proteklih nekoliko dana
11.200 komada maski za stanovništvo koje živi na najzagađenijim područjima.

Sigurnost
granica u širem kontekstu promijenjene paradigme u Europi, u kojoj geopolitika
dobiva sve veću važnost, posebno se odnosi na hrvatsko – bosanskohercegovačku granicu,
odnosno vanjsku granicu Europske unije. Zbog regionalne, ali i vlastite
sigurnosti, RH ima dvije opcije – diplomatski se više uključiti i pokušati
ubrzati proces integracije Bosne i Hercegovine u NATO i EU ili uložiti znatna
financijska sredstva u strogu kontrolu granice. Poučeni slovenskim i mađarskim
potezima u porteklih nekoliko mjeseci, isključivo druga opcija nije trajno
rješenje. Radi vlastite sigurnosti, Hrvatska svakako treba provesti dodatnu
sekuritizaciju granice s BiH, ali i diplomatskim putem preko institucija
Europske unije utjecati na trajno rješenje u vidu unutarnje političke stabilnosti
koja će otkloniti svaki pokušaj terorističkog djelovanja i osigurati
implementaciju onih politika koje vode efikasnijoj zaštiti okoliša. To ne bi
predstavljalo petljanje u unutarnja pitanja BiH jer Hrvatska, kao supotpisnica
Daytonskog sporazuma, ima obavezu pružiti ruku svojoj, sigurnosno gledano,
najvažnijoj susjednoj državi.