Argentina nas je razbila „kao beba zvečku“, rezultatski nam u potpunosti uzvratila za Rusiju prije četiri godine, ali ovo je bilo više od obične naplate duga. Ovo je bilo s kamatama, jer ulog je bio daleko veći. U igri je bilo finale Svjetskog prvenstva, a ono tek utakmica u skupini nakon koje je, uostalom, i Argentina prošla u osminu finala. To što je nama značila puno, možda nas uvjerila da možemo daleko, a otišli smo do srebra, drugi je par cipela.
Leo Messi u misiji je bio nezaustavljiv, kao u najboljim danima. Baš se nameračio osvojiti titulu svjetskog prvaka i zauvijek ugasiti raspravu o tome tko je najveći nogometaš svih vremena. Ima uz sebe skupinu bandita spremnih na sve, koji uz to i jako dobro igraju nogomet. Argentina je nakon one sramote sa Saudijskom Arabijom na startu prvenstva izvela salto mortale. Tada im je pukao niz od 35 utakmica bez poraza, resetirali se, malo se usput tresli (Australija, Nizozemska), a protiv nas odigrali najbolju utakmicu na prvenstvu.
Hrvatska je bila nespremna na argentinski fanatizam i agresivnost, usput smo dobili batine na koje nismo znali uzvratiti, osim što nas je sve više hvatala nervoza. Lopta sa sredine terena kroz srce obrane za Alvareza nas je doslovno rasparala i pocijepala, jedanaesterac je stvar dojma suca Orsata i nema toga VAR-a koji bi ga zvao na provjeru nakon onakvog kontakta.
Milijun puta smo se vraćali iz minusa, kako u Rusiji, tako u Kataru, ali ovoga puta smo bili nemoćni. Još nam je u glavi bio taj jedanaesterac kad je Alvarez pobjegao s centra i kad mu se lopta kao od flipera vraćala i to u for, pa on to pretvorio u 2:0. Kasnije je, unatoč našim promjenama i želji da nešto zakuhamo, bilo kasno. Mogli smo jedino uživati u još jednoj genijalnoj majstoriji čarobnjaka Lea Messija, taj prodor po desnoj strani s Gvardiolom na leđima, ulaz u 16 metara, još jedan dribling i lopta na tanjuru za Alvareza. Šah-mat!
Leo Messi je pred vratima raja. Jednom je već bio, 2014. godine u Brazilu, tada je Argentina izgubila od Njemačke, 0:1, gol Marija Götzea.
Hrvatska ovo mora zaboraviti, nastojati se oporaviti i pokušati doći do brončane medalje. Otići sa Svjetskog prvenstva kao pobjednici, s takvim osjećajem. U subotu ih čeka ta utakmica, kakvu su igrali prvi Vatreni 1998. godine i pobijedili Nizozemsku (2:1). Oni su tada izgubili dramatičnu utakmicu od Francuske i uspjeli to potisnuti, a večeras nemamo za čim žaliti. Izgubili smo od bolje i raspoloženije momčadi kojom dirigira Leo Messi. Kraj priče.