Zlatko Komadina: Nisam osnivao SDP da ga napustim. Svaki član je bitan, sigurno smo danas slabiji bez nekih ljudi…

Ta izjava nema veze sa stvarnošću, jednostavno ne odgovara
mojoj glavi, mom razmišljanju. Pa od početka se zalažem za zajedništvo, jačanje
stranke te da se ne gubi i rasipa članstvo, nego suprotno, da ih se okuplja.
Osnivao sam SDP, sigurno ne da bih ga razbijao… – odlučno je demantirao Zlatko
Komadina, (još uvijek aktualni) potpredsjednik SDP-a te jedini
protukandidat Zoranu Milanoviću, predsjedniku najveće opozicijske
stranke i bivšem premijeru, na predstojećim unutarstranačkim izborima,
spekulacije kako će u slučaju poraza, napustiti SDP i s istomišljenicima
krenuti u osnivanje nove stranke.

Otvorene ili prikrivene “čistke” oponenata unutar
iste političke opcije, uči nas iskustvo posljednjih godina, nisu pak
ekskluzivitet SDP-a, no u ovom slučaju se čini da bi razračunavanje ipak išlo
teže zbog autoriteta kandidata. Unatoč medijskim prepucavanjima i udarcima
ispod pojasa, kojih u ovom tekstu neće biti. Dvoboj na vrhu je vrlo
neizvjestan, podršku određenog i brojnog kruga članstva uživaju Milanović i
Komadina. Jasan je stoga stav riječkog kandidata za šefa SDP-a, a u ovom kraćem
razgovoru za čitatelje Dalmacijanewsa otkrio je nam je Komadina kako vidi
budućnost Socijaldemokratske partije. Nije se libio razgovora, često naime
hrvatski političari pribjegavaju mail-pitanjima na koja odgovori budu
“ispolirani” i nije ih moguće uhvatiti “spuštenog garda”,
reagirati potpitanjima…

Dakle, nećete napustiti stranku u slučaju poraza, a što
ćete u slučaju pobjede napraviti s brojnim viđenijim, bivšim, članovima SDP-a
koji su napustili stranku, izbačeni ili su bili prisiljeni napustiti je.
Prihvaćate li natrag Josipovića, Linića, Holy,..?

– SDP mora biti otvorena stranka, koja ima vrata otvorena
svima, tko je bio član stranke i tko nije. Postoji formalna procedura koja se
mora proći, pristupnica o kojoj odlučuju tijela stranke. Činjenica je da smo mi
zapravo mala stranka – imamo 37,5 tisuća članova, za razliku od HDZ-a koji ih
ima 230 tisuća, a s obiteljima oko 700 tisuća. Mi moramo, zajedno s našom
koalicijom, najmanje pola milijuna stanovnika RH uvjeriti da smo pravi izbor, a
zato SDP mora biti snažan…

Povratak eksponiranih članova?

Osobno nisam nikoga izbacivao niti bih to mogao, niti sam
koga primao. No, mogu samo reći da je SDP sigurno slabiji bez tih ljudi, svaki
član je bitan bio viđeniji ili manje viđen.

Prognoze pred izbore?

– Važno je da će svi članovi dobiti priliku, dati svoj glas
i sud o tome žele li u stranci promjene ili su zadovoljni ovako, žele zadržati
status quo. Da nisam optimist, ne bih se kandidirao, želim bolje organizirani
SDP koji će se približiti članovima, ojačati njihovu ulogu i tako provesti
demokratizaciju u decentralizaciju stranke. Potrebno je to učiniti i prema
stanovništvu Hrvatske. Vlada RH predvođena SDP-om nastojala postići što bolje
rezultate u zatečenim okolnostima no neki zakoni koji donose građanima Hrvatske
bolje uvjete života doneseni su prekasno. Tako su pozitivni ekonomski trendovi
stigli prekasno za dobivanje većeg povjerenja građana…

Nije prošao uobičajeni grace-period od 100 dana za novu
vladu, no zato su prošla četiri i pol mjeseca od izbora. Kako komentirate
dosadašnje poteze ove vlasti?

– Očekujem da će nas i narednih dana
“uveseljavati” postupci ove vlade. Nemam komentara jer ova vlada nema
rezultata, nema ničega osim kadrovskih afera, retorike i svađe između HDZ-a i
Mosta gdje HDZ napada, Most se brani, a premijer Orešković promatra.
Nikad nismo imali čudniju vladu, s tri premijera, ili bolje reći premijera i
dva komesara, takav slučaj nismo imali.

Hoće li potrajati takvo stanje, da li su prijevremeni
izbori izgledni?

– Nastavi li se duže vremena ova agonija, bio bi red da
raspuste Sabor, vrate mandate i prepuste građanima da ponovno biraju svoje
zastupnike koji će bolje znati upravljati zemljom.

Kako bi Vi rješavali probleme u zemlji?

– Hrvatska svoje probleme ne može riješiti bez dva temeljna
principa. Prvo, očekujem odgovorno ponašanje čelnika ove zemlje, političara
pogotovo, koji neće dijeliti društvo na razini retorike nego raditi zajednički
na otklanjanju strukturnih problema i podršci projektima koji nose boljitak.

Drugo je provedba. Prijeko su potrebna nova radna mjesta,
najmanje sto tisuća novih zaposlenih i to u proizvodnji, u novim industrijama
okrenutim tehnologiji, temeljenim na znaju i inovacijama. Ne smije se
zaboraviti niti poljoprivredno zemljište koje kao država imamo na raspolaganju,
zatim našu “plavu njivu”, zaposlenost je ključ napretka i u
sprječavanju raseljavanja. Mladi ljudi koji imaju gdje raditi, ostajat će u
Hrvatskoj, neće ići u zemlje EU i dalje.

Naravno, treba biti svjestan da živimo u vremenu u kojem
dominira neoliberalni kapitalizam, u kojem se sve više i brže povećavaju
razlike između malog broja bogatih i sve većeg broja siromašnih i osiromašenih.
Svjedočimo nestajanju srednjeg sloja stanovništva, smanjenju socijalne
pravednosti, nemilosrdnoj trci za ekstra profitima, a kroz smanjivanje cijene
rada i smanjivanje broja zaposlenih. Uloga pak države je stvaranje preduvjeta
poduzetnicima za uspješno djelovanje, ukidanje administrativnih barijera,
efikasnije pravosuđe, brže i jednostavnije stavljanje u funkciju državnog
zemljišta i imovine te efikasnija javna uprava i lokalna samouprava.

Ponovno se spominje uvođenje poreza na nekretnine. Vaša
vlada je također razmišljala o tome, čak i najavljivala, no nikad nije
sproveden u djelo jedan takav porez, u svojoj osnovi socijalno pravedan. Zašto?

– Teško je socijalnim vladama u neoliberalnim društvima koja
nisu bogata. To je jednostavnije izvesti u, recimo, zemljama Skandinavije.
Naravno, postoje razne mjere, monetarne i fiskalne, nisam za oporezivanje stana
u kojem ljudi žive. Međutim, druga, treća ili četvrta nekretnina, hektari neobrađenih
zemljišta, Haludovo recimo (napušteni hotel na otoku Krku, takve stvari bih
oporezivao kao i ostvarivanje ekstra visokih profita, po nekoliko puta viših od
prosječnih kamatnih stopa… Naravno, ne možemo trošiti više nego što imamo,
ali nije stvar samo u rezanju javne potrošnje nego u povećanju prihodovne
strane proračuna. Ovaj proračun za 2016. je kozmetički zadan, ovo je plan želja
koji se temelji na procjeni porasta BDP-a koji je zamah ostvario u prethodnim
razdobljima. Papir sve trpi.

Porez na nekretnine?

– Problem je u provedbi. Ni katastar ni gruntovnice nisu
riješene, dakle pitanje vlasništva, zatim porezne osnovice ne mogu biti
procijenjene vrijednosti koje se razlikuju po nekoliko kategorija, od makro i
mikro lokacija, do stanja nekretnine. Cijeli sustav je složen i priprema traje
godinama, priprema prijelaza iz komunalne naknade u porez na nekretnine.

Za kraj, smatrate li da je problem imigrantske krize
riješen nedavnim odlukama EU ili se može očekivati novi pritisak na naše
granice?

– Rješavanje tog problema je rješavanje posljedice, a ne
uzroka. Neoliberalni interesi kapitalista, bojim se, neće dopustiti prestanak
ratnih sukoba u Siriji i dalje prema istoku, već njihovo kontrolirano
održavanje. Nitko ne bi bježao iz domovine da nije u pitanju velika nevolja.
Ovaj sistem pomoći Turskoj je zapravo svojevrsna ucjena EU za velika sredstva.
Istina je da Turska koristi situaciju, ali i da je Europa u neku ruku talac
Turske, gdje se izbjeglice zaustavljaju ili prihvaćaju u kampovima. No, i tamo
se sigurnosna situacija pogoršava, svjedoci smo toga u Istanbulu, Ankari,… S
druge strane, treba biti solidaran s tim ljudima i na neki način raspodijeliti
teret. Prošla vlada je cijelu situaciju odradila korektno, dok god je u pitanju
tranzit, problem nije toliko izražen.