Zbog otpada na TTTS-u Banovini prijeti kazna od 300 tisuća, a Baldasaru do 25 tisuća kuna!

 Upozoravali smo, raspitivali se, no izgleda da nas nitko u Banovini
nije shvatio ozbiljno: možda će serioznije pristupiti nakon što im
pristigne optužni prijedlog kojeg protiv gradske uprave ovih dana
podnosi nadležno ministarstvo!

Ekološka bomba na TTTS-u

Sukob na relaciji Grad Split –
Ministarstvo zaštite okoliša tinja već neko vrijeme, a ovaj put
nije riječ o Karepovcu, jednom od najvažnijih gradskih problema,
niti o opjevanom budućem sve-će-biti-super-kad-proradi Regionalnom
centru za gospodarenje otpadom u Lećevici.
Ne, ovaj put je u
pitanju druga ekološka bomba o kojoj smo već pisali: ona na TTTS-u,
uz rijeku i nedaleko ušća rijeke Žrnovnice. Istina, površinom i
tonama otpada je značajno manja od Karepovca, ali to kompenzira
potpunom nekontrolom – odlaže se gotovo sve, od običnog smeća
preko građevinskog otpada, šute i dijelova namještaja, do opasnih
kemikalija.

Zemljište je nekad koristio Konstruktor Inženjering
(navodno je u vlasništvu Hrvatskih cesta, navodno jer je za naše
prilike došlo do uobičajene situacije – nisu isplaćeni svi
privatni vlasnici) kao skladište, na terenu su se nalazile
betonsko-armirane sekcije nadvožnjaka iz zlatnog doba te tvrtke. Na
cijelom tom prostoru se trebala graditi dionica splitske
zaobilaznice, preciznije veliki rotor s kojeg bi se “dizala”
cesta prema Gornjoj Podstrani. Koji metar prije ulaza na deponij,
pomalo kamuflirana vegetacijom, postoji i tabla na kojoj lijepo piše:
građevinska dozvola za gradnju dionice br.2: Stobreč – Dugi Rat,
Lot 1: TTTS (Stobreč) – Grljevac iz srpnja 2008. godine, tadašnjeg
Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i
graditeljstva.

Na nesreću, financijska situacija se promijenila
od tada i građevinske tvrtke redom krahirale, a cijeli taj teren
koji je bio ograđen i pod zaštitom čuvara, danas je postao otvoren
za oportuniste koji istovaruju različit otpad. Osim ružnog izgleda,
postoji i ozbiljan problem ugrožavanja okoliša, imajući u vidu da
rijeka Žrnovnica prolazi na nekoliko desetaka metara od dobrog
dijela tog odlagališta, a ušće rijeke je na dvjestotinjak metara
zračne linije.

Tko bi trebao intervenirati na ničijem zemljištu?

Prvi susjedi i aktivisti su ogorčeni. Iako nije u
pitanju rezervat ni zaštićeni dio prirode, muljevito ušće je
mjesto okupljanja i parenja brojnih ptica već desetljećima i bila
bi nemjerljiva šteta da dođe do zagađenja, a koje samo što se
nije dogodilo, kažu mještani koji su sve prijavljivali
nadležnima.

Prije više od pola godine pokušali smo “otkriti”
tko bi trebao intervenirati, tko je zadužen za sanaciju tog
ilegalnog deponija te zabraniti daljnje odlaganje opasnih tvari na
tom “ničijem”, a ipak “privatnom” zemljištu.

A
upravo oko toga je nastao gordijski čvor, koji u pozadini naravno,
ima – financije. Pročelnik gradskog Upravnog odjela za komunalno
gospodarstvo i redarstvo Špiro Cokarić još nam je ovog proljeća
obećao provjeriti što se događa s deponijem. Povratna informacija
je bila nedefinirana, u stilu “ne možemo ulaziti na privatno
zemljište, to je u nadležnosti ministarstva…”. Tada su nam
iz Ministarstva zaštite okoliša i prirode odgovorili kako je
njihova inspekcija zaprimila dojave te su ih, temeljem “članka
36. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, u vezi provedbe odredbi
čl. 28 st. 3 Zakona, dostavili na nadležno postupanje Gradu
Splitu”.

U redu, ostavili smo “nadležnima”, ma tko
to bio, koji mjesec da se dogovore sami sa sobom. U prvi mah je bilo
reakcije, komunalci su imali akcije s policijom, zaustavili su pokoji
“tamić” i podnijeli prijave protiv osoba koje su donosile
otpad. Ništa se međutim sustavno nije riješilo do jeseni – u
međuvremenu je pročelnik Cokarić zbog ozbiljnih zdravstvenih
tegoba morao otići na bolovanje, a kako smo okolnim putevima doznali
u Banovini, i dalje drže da deponij nije u njihovoj nadležnosti.
Kazali su nam kako Vlada nije donijela Uredbu o gospodarenju otpadom,
dok je Zakon o održivom gospodarenju otpadom, na kojeg se pozivaju
iz ministarstva, donesen nakon što je ilegalni deponij nastao pa se
taj Zakon ne odnosi na konkretan slučaj.

Ministarstvo kontra Grada

Nisu gradske vlasti “bez
duše”, htjeli bi reagirati i počistiti opasan otpad na TTTS-u,
no u neslužbenim razgovorima doznali smo i pozadinu njihove
nevoljkosti…

– Za sanaciju takvog odlagališta potrebno je
angažirati specijalne, ovlaštene tvrtke jer je u pitanju opasni
otpad. Trebalo bi pozvati i vodnog inspektora zbog blizine rijeke, pa
se onda postavlja pitanja i gdje s otrovnim supstancama? A ako se
što, ne daj Bože dogodi, opet ćemo mi biti krivi, a uopće nije
naša nadležnost? Uostalom, za sve to treba novaca, komunalna
naknada se nije digla već 14 godina, a u međuvremenu je Rivu
potrebno čistiti tri puta dnevno, ne jednom, u odnosu na prije 14
godina u gradu umjesto pet postoji 64 dječja igrališta koja treba
održavati… – glasila su opravdanja iz Banovine.

Istovremeno su
iz Zagreba najavili kako “Inspekcija zaštite okoliša dolazi
obaviti inspekcijski nadzor Grada Splita tijekom kojeg će biti
obuhvaćena i lokacija kod ušća rijeke Žrnovnice (TTTS)”.
Utvrdili su tijekom inspekcije kako Grad Split nije postupio po
Zakonu o održivom gospodarenju otpadom (čl. 36. st. 3) te je
službama dan rok od 30 dana kako bi proveli mjere oko uklanjanja
odbačenog otpada na TTTS-u.

U Banovini su pak ostali dosljedni –
2. listopada su u Ministarstvu dobili obavijest iz Grada Splita kako
“mjera nije provedena te je Grad nema namjere provesti jer nisu
za to nadležni”. I sad veliko finale: Zbog neprovođenja te
odredbe, Grad Split prema istom Zakonu, čl. 169. stavak 1. točka
11. te stavak 2. podliježe prekršajnim sankcijama! Iz Ministarstva
zaštite okoliša i prirode su nam potvrdili podnošenje optužnog
prijedloga protiv Grada Splita, dodajući kako su gradovi i općine
na svom području dužni osigurati sprječavanje odbacivanja otpada
suprotno Zakonu te ga i ukloniti. Na prekršajnom sudu, ako se dokaže
krivnja gradskih službi, to znači potencijalnu novčanu kaznu do
300 tisuća kuna iz gradskog proračuna, ali i do 25 tisuća kuna za
– gradonačelnika Ivu Baldasara.