Na sceni splitskog HNK uz pregršt smijeha i nezaustavnog pljeska održana je premijera predstave “Čudo u Poskokovoj Dragi” za koju režiju potpisuje Mario Kovač prema tekstu Ante Tomića. Osebujnom redatelju i umjetniku Kovaču u trenutku kada se zaželio rada na komediji ponudi se četvrti Tomićev roman koji govori o strogom ocu i četvorici sinova zarobljenih u Zagori bez osjećaja za vrijeme i ljude, a on bez prevelikog razmišljanja pristaje i ovom predstavom pokazuje da ga ipak publika voli najviše kao humoristu.
Priča dobiva svoj zaplet kada najstariji sin Joze Poskoka, postaje sit loše očeve kuhinje i terora pa odlučuje promijeniti svoj život i oženiti se. Nakon nekog vremena u obitelj ulazi jedna žena, a nakon toga i više njih, a svaki potez kršnih momaka iz Dalmatinske zagore služi kao temelj za dobru komediju.
Uloga udovca i oca Poskoka pripala je šibenskom glumcu Mati Gulinu kojem je ovo prva predstava koju je ostvario u sklopu splitskog HNK. Najstarijeg sina predstavio nam je dubrovački glumac Nikša Butijer, dok je njegovu suprugu Lovorku odlično odglumila mlada i perspektivna glumica Andrea Mladinić. Poput duha u predstavi se pojavljuje pokojna Jozina supruga koju tumači Snježana Sinovčić Šiškov, a ostali glumci su također zaslužili pohvale, svatko je svojom ulogom dodatno nasmijao publiku i približio likove koji su im zasigurno poznati iz susjedstva ili su pak prepoznali sebe, tu su: Vicko Bilandžić, Stipe Radoja, Mijo Jurišić, Marko Petrić, Josip Zovko, Filip Radoš, Arijana Čulina, Ivan Baranović, Nenad Srdelić, Vladimir Posavec Tušek, Anastasija Jankovska, Vanda Boban Jurišić, Andrijana Vicković, Marjan Nejašmić Banić, Matko Elezović i Franjo Đaković.
Premijeru dugo očekivane predstave nije propustio ni predsjednik Ivo Josipović, ministar Ranko Ostojić, Aida Batarelo, Tomislav Čurković, Goran Golovko, Duško Mucalo, Ante Tomić i supruga te mnogi drugi….Nakon svake kazališne premijere otvara se pitanje je li bolja knjiga ili predstava?! Činjenica je da se rijetko tko može natjecati s duhovitim i kvalitetnim prenošenjem priče na papir, ali bez ulaženja u prevelike analize ono što je sigurno je da je netko nakon dugo vremena omogućio da se publika smije i poistovjećuje s likovima, a ne da se izruguje istima.
Spoj Kovača i Tomića vraća mladu publiku u kazalište, ulaznice za predstave su danima prije rasprodane, prezentiraju se mladi glumci i publika odlazi zadovoljna iz kazališta s razmišljanjem da nije ni tako loše večer provesti u kazalištu.