Tri godine od smrti Ljube Stipišića Delmate

Prošle su tri godine od
smrti Ljube Stipišića Delmate (28. rujna 1938 – 9. listopada 2011). Puno je
lakše nabrojiti što sve Ljubo Stipišić nije bio u širokom okvirima svekolikog
djelovanja, nego što je bio i predstavljao, zahvaljujući dugotrajnom i
sustavnom radu. Pa ipak, spomenimo samo neke od mnogih interesa koje je imao i
koje je godinama razvijao. Tako je bio: aranžer, skladatelj, dirigent, pjesnik,
tekstopisac, melograf, obrađivač, zapisivač, slušatelj, književnik, slikar,
kazivač, sakupljač narodne mudrosti, pučke tradicije, organizator, animator,
glazbeni producent, osnivač klapa, klapski voditelj… Sve je to bio Ljubo
Stipišić – Delmata i još puno više od toga. Imao je ulogu koja je namijenjena
tek rijetkima i samo onima koji sebe čitava predaju u projekt, čije se
vremenske odrednice obično označavaju oznakama “čitavog života”. Ukratko, bio
je jedan od posve predanih nacionalnih čuvara baštine.

Njegov svekoliki rad
prepoznat je ne samo od strane struke, nego i u širokim okvirima javnog
djelovanja. Svjedoče tome i mnogobrojne nagrade koje je primio za svoj rad.
Tako je dobitnik diskografske nagrade Porin za najveća životna ostvarenja, ali
i: Nagrade grada Splita, čak dva puta (1985 i 1993); Nagrade grada Solina za
životno djelo (1996); Nagrade županije Splitsko – dalmatinske za životno djelo
(1997); odličja reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1997) i tako dalje
i tako dalje. Ovo su samo neke od značajnijih nagrada koje je dobio, pored
tolikih ostalih nagrada i priznanja koje je još primio. Stoga je posve vidljivo
u kojoj je i kolikoj mjeri prepoznat njegov svekoliki angažman na svim razinama
osobnog zalaganja.

Nije pretjerano kazati
kako je od zaborava spasio jedan čitav oblik izražavanja izvorne dalmatinske
pjesme. Onu koja je bazirana na sakralnoj ostavštini tradicijskih pučkih
napjeva, ali i onu koja se označava terminom izvorne klapske pjesme. U svom
radu s klapskim pjevačima, sustavno je izvlačio ono najbolje što su njihovi
glasovi mogli ponuditi, stalno pomičući pojedine osobne granice. Tako je od
sasvim prosječnih pjevača, samo na njemu znan način, radio nadprosječne i
vrhunske izvođače klapskih pjesama. Doista, Ljubi Stipišiću granice nisu
predstavljale trajne neprolazne međe, nego samo jedan izazov koji se predanim
radom može i mora pomaknuti naprijed. No, u svim tim procesima stalnih rušenja
kojekakvih barijera, Ljubo Stipišić – Delmata uvijek je ostao skromna,
samozatajna osoba. Odlika je to i obilježje samo onih najvećih.

Ljubo Stipišić bio je
suradnik mnogih lokalnih, manje poznatih manifestacija, kao i onih s
nacionalnim predznakom koji već imaju poseban tradicijski značaj. Jedna od
takvih manifestacija je i Festival dalmatinskih klapa, kojega je pripomogao
usmjeriti na najbolji put tradicionalne dalmatinske pjesme. Posebnu pozornost i
značajan dio svog vremena posvetio je očuvanju baštine. Zabilježio je više
stotina dalmatinskih pučkih napjeva, kao i svekoliki izričaj pučke tradicijske
baštine. Tako je u svojim mnogobrojnim “zapisivanjima proizišlima iz razgovora
s pukom“ zabilježio i od zaborava sačuvao mnogobrojne pučke tradicije, vokalne
izvedbe, napjeve, narodne umotvorine, vjerovanja, kazivanja, poslovice, pučke
likarije, praznovjerice, molitve, prošnje, zazive, uzrečice, brojalice,
poslovice, fraze, priče, dosjetke… Na taj je način, u svojim zabilješkama, od
zaborava i propasti sačuvao mnogobrojne stare arhaične riječi, napose s
područja dalmatinskog zaleđa i otoka te ih tako sačuvao i ostavio za
proučavanje nekom budućem vremenu. Zbog toga, u njegovom radu, možemo
prepoznati i najbolju kombinaciju uloga muzikologa, etnologa, antropologa,
jezikoslovca, sociologa, teologa, arhivara, pedagoga… Doista, svestranost kakva
se u svojoj punini rijetko ostvaruje.

Baš kao što je nekada
Ljubo Stipišić Delmata čuvao od zaborava svekoliki pučki tradicijski opus;
danas se od zaborava čuva i njegov svestrani opus, putem određenih pojedinačnih
nastojanja, ali i institucionalnog angažmana. Tako i Gradska knjižnica Zadar
skrbi o njegovu opusu, posebno kroz nastojanje potpune digitalizacije čitavog
opusa te primjeni svih novotarija koje pružaju mogućnosti tehničkih dostignuća.
Projekt je to dugoročan, višeslojan, dobro posložen i zamišljen, na osnovi
kojega će ime Ljube Stipišića Delmate biti trajno otrgnuto od zaborava. Baš
kako i priliči i baš kako je to Delmata svojim radom i zaslužio.